Papa i pentekostalci

Papa Franjo je dio svoje globalne popularnosti stekao kao čovjek koji otvara vrata, ruši predrasude i širi horizonte ljubavi i slobode. Blag je prema grešnicima, voli one koji su drugačiji, a vjernike vlastite crkve poziva na radikalno nasljedovanje Isusa. Njegova spontanost, smiješak, riječi i geste mnogima donose radost, dok druge zbunjuju, pa su sve češći i žešći glasovi kritike i otpora.

 

Mnogi strahuju što će sljedeće izjaviti ovaj premalo discipliniran i diplomatski nesofisticiran Latinoamerikanac. Reakcionarni rimokatolički tradicionalisti i fundamentalisti drže da se jedan papa ne bi smio tako ponašati, te ga na svojim brojnim portalima i publikacijama osuđuju, pa čak i demoniziraju.

 

Ovih dana je uz buđenje nekih pozaspalih nada za jedinstvo kršćana digao pravu ekumensku buru kada je mimo svih protokola čitav dan proveo u posjeti ”dragom prijatelju” pentekostalnom propovjedniku, ručao s njegovom obitelji, propovijedao u njegovoj crkvi i tražio oproštenje za progone u prošlosti.

Drugo, papa Franjo je tom prigodom javno u ime katolika tražio oprost za progone pentekostalaca u prošlosti, posebice u fašističkoj Italiji. Usput: u vrijeme NDH u Hrvatskoj su uz pentekostalce progonjeni i baptisti i adventisti, ali od isprika do sada ni glasa

 

Vijest o tom događaju je tako snažno odjeknula da je (u skraćenom obliku i nedovoljno eksplicitna naslova) stigla čak i u našu ekumenski distanciranu IKU. Pod naslovom ”Papa Franjo susreo se s pastorom Traettinom” vijest počinje riječima: ”Duh Sveti daje različitost, ali i jedinstvo Crkve” koje je papa Franjo 28. srpnja rekao u pentekostalnoj crkvi Pomirenja u Caserti kamo je došao posjetiti pastora Evanđeoske pentekostalne crkve Giovannija Traettina, poznatog ekumenskog djelatnika i svog dugogodišnjeg prijatelja.

 

U tom srdačnom susretu je Traettin rekao ono što je evanđeoskim kršćanima najvažnije, naime da se ”jedinstvo Crkve utemeljuje u Isusu Kristu koji je središte kršćanskog života te čija je nazočnost zajamčena kada je vjera osobni susret s Njim.” Papa je pak govoreći o jedinstvu Crkve naglasio i različitost jer jedinstvo nije jednoličnost, te u duhu kratke homilije protumačio apostola Pavla kako Duh Sveti daje različite karizme, ali ih zatim i dovodi u sklad.

 

Papa se u Argentini često družio s pentekostalcima, a nekoliko njihovih lidera mu je, otkad je postao rimskim biskupom, bilo u gostima. Prošlotjedni susret u Caserti ipak zaslužuje posebnu pozornost iz dva razloga. Prvo, govorio je u pentekostalnoj (protestantskoj) crkvi o jednoj Crkvi, priznajući legitimnost različitosti u crkvenosti i ne insistirajući na rimskoj jedincatosti i isključivosti.

 

Nasuprot Ratzingerovom diskriminatornom eklezijalnom rangiranju u kontroverznom dokumentu Dominus Iesus koji je službeno objavljen u vrijeme pontifikata Ivana Pavla II., ovaj Papa protestantsku crkvu izrijekom teološki priznaje legitimnom članicom ”jedne, svete, apostolske, Katoličke crkve.” Ovaj papa nam je, dakle, opet dao do znanja da on nije glava Crkve, nego da je to Isus Krist.

Na sličnom duhovskom susretu 1996. u Riminiju ”Mea culpa” su izrekli zastupnici katoličkih karizmatika skupa s nazočnim biskupima i kardinalima moleći za oprost zbog progona pentekostalaca. Traettino i ostali prisutni protestantski pastori su ispriku prihvatili tako što su dopustili da im ovi operu i poljube noge

 

Drugo, papa Franjo je tom prigodom javno u ime katolika tražio oprost za progone pentekostalaca u prošlosti, posebice u fašističkoj Italiji. Usput: u vrijeme NDH u Hrvatskoj su uz pentekostalce progonjeni i baptisti i adventisti, ali od isprika do sada ni glasa.

 

Papa Franjo je na simpatičan ali duhovno izuzetno zreo način preduhitrio svoje kritičare. ”Netko će biti začuđen pa će reći: ‘Papa je išao pentekostalcima’. Ali, otišao je posjetiti braću! Zahvaljujem vam i molim vas da molite za mene, to mi je potrebno.”

 

Ovaj prijateljski susret i njegov iznenađujući sadržaj imaju svoju svježu pretpovijest. Catholic Herald je mjesec dana ranije prenio riječi Briana Stillera, poznatog kanadskog pentekostalca, lidera u Svjetskoj evangeličkoj alijansi, o tome kako mu je prigodom nedavnog susreta Papa pričao o svom poznanstvu s Traettinom te kako je u vrijeme prijateljske posjete saznao da se njegova zajednica osjeća diskriminiranom jer snažna prisutnost Katoličke crkve opstruira njihovu želju da rastu i svjedoče svoju vjeru. ”Zato ću”, rekao je Papa, ”ovog srpnja propovijedati u njegovoj crkvi u nedjelju i ponuditi ispriku moje Crkve za povredu koju je nanijela njihovoj zajednici.”

 

Taj raniji susret pastora Traettina i Pape nije bio na službenoj listi audijencija, pa nije bilo ni vatikanskih priopćenja. Ali nas je zato ekumenskom informacijom i komentarom iznenadio Papin Facebook: ”Među nama postoje podjele, štoviše postoje podjele između zajednica; evangeličkih kršćana, pravoslavnih i katoličkih kršćana. No, zašto odvojenost? Moramo pokušati donijeti jedinstvo.

Nadbiskup Buenos Airesa je sve to izdaleka pratio s velikim zanimanjem i radošću, te je osobno stao na čelo karizmatske obnove u svojoj zemlji. Sada je na svoj osebujan način, ali u funkciji poglavara katolika svijeta, učinio iste korake i izrekao slične rijeci u okviru jedne neočekivane ali epohalno značajne posjete Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi. Zato je u pravu pastor Traettino koji mu je u riječi dobrodošlice rekao: ”S ljudima poput vas ima nade za nas kršćane!”

 

Ispričat ću vam nešto – danas, prije nego što sam izašao iz kuće, bio sam zajedno 40 minuta s jednim evangeličkim pastorom. Zajedno smo molili i tražili jedinstvo. Moramo moliti među nama katolicima, ali i s drugim kršćanima. Moliti da Gospodin daruje jedinstvo. Jedinstvo među nama. Laku noć!”

 

Papi ne smeta što je Traettin kršten kao katolik koji je svoje kršćansko obraćenje doživio po svjedočenju američkih baptista, a danas je ekumenski najangažiraniji talijanski pentekostalni pastor. Franjo zna da Traettin već desetljećima radi na interkonfesionalnoj suradnji i promicanju ekumenskog zajedništva.

 

Argentinski katolički mediji su 1992. godine prenijeli vijest kako je kod duhovskog susreta u Bariju pentekostalni pastor Traettin oprao noge vodećem predstavniku katoličke karizmatske obnove. Tadašnji predsjednik katoličke karizmatične obnove M. Callisi je prokomentirao: ”Tom gestom na stadionu u Bariju kao da je protestantski svijet oprostio svojim progoniteljima.”

 

Na sličnom duhovskom susretu 1996. u Riminiju ”Mea culpa” su izrekli zastupnici katoličkih karizmatika skupa s nazočnim biskupima i kardinalima moleći za oprost za progon pentekostalaca. Traettino i ostali prisutni protestantski pastori su ispriku prihvatili tako što su dopustili da im ovi operu i poljube noge.

 

Nadbiskup Buenos Airesa je sve to izdaleka pratio s velikim zanimanjem i radošću, te je osobno stao na čelo karizmatske obnove u svojoj zemlji. Sada je na svoj osebujan način, ali u funkciji poglavara katolika svijeta, učinio iste korake i izrekao slične rijeci u okviru jedne neočekivane, ali epohalno značajne posjete Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi. Zato je u pravu pastor Traettino koji mu je u riječi dobrodošlice rekao: ”S ljudima poput vas ima nade za nas kršćane!”

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora