autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Nije istina, nego laž

AUTOR: Boris Pavelić / 01.01.2016.

Boris Pavelić
Foto: Sanjam Knjige

Zgušnjava se magla ideologije i neistina. Ulazimo u razdoblje u kojemu bi glavno zanimanje vlasti moglo postati domoljubno zamagljivanje ekonomskih rezova i blage, ako ne baš i otvorene civilizacijske represije.

Zdravlje društva brzo bi moglo postati ovisno o sposobnosti i hrabrosti da stvari budu nazvane pravim imenom, baš kako je bilo i devedesetih. Jer eto, primjerice, uvjeravaju nas da ”nije koalicija, nego suradnja”.

Novi predsjednik Sabora i predsjednica države Sabor bi preimenovali u ustaškotuđmanovski Hrvatski državni sabor, ali to, kažu, nije povratak u prošlost, nego pogled u budućnost.

Jasna Matulić iz Mosta kaže kako će ”biti redukcija, ali ne bih to nazvala rezovima”. Nije dakle koalicija, nego suradnja. Nije povratak u prošlost, nego pogled u budućnost. Nisu rezovi, nego redukcije.

Budimo svjesni da nisu to tek terminološke razlike: novi se upravljači pripremaju vladati ideološkim obmanama, baš kako su i došli na vlast. Primjera je sijaset.

U srijedu, 21. listopada 2014., na prosvjedu u braniteljskom šatoru pred zgradom Ministarstva branitelja u Zagrebu preminula je Nevenka Topalušić. Imala je šezdeset godina i teške, trajne ozljede od ranjavanja u Domovinskom ratu, koje su je učinile stopostotnom invalitkinjom i vezale uz invalidska kolica. U utorak, 29. prosinca 2015, mjesto na kojem je umrla prozvano je Trgom Nevenke Topalušić. Vođa šatorskog prosvjeda Đuro Glogoški tada je izjavio da je smrt Nevenke Topalušić skrivila ”bešćutnost čelnih ljudi institucija hrvatske države”.

Zgušnjava se magla ideologije i neistina. Ulazimo u razdoblje u kojemu bi glavno zanimanje vlasti moglo postati domoljubno zamagljivanje ekonomskih rezova i blage, ako ne baš i otvorene civilizacijske represije

Nije.

Nema tog političkog cilja za koji bi bilo vrijedno dati vlastiti život.

A naročito to nisu ciljevi šatorskog prosvjeda, nelegalnog, radikalno ideologiziranog desničarskog taborovanja nekoliko desetaka ljudi koji su i Predraga Matića i Bojana Glavaševića proglasili ”jugoslavenima” i ”komunistima”, pa svojom osobnom nesrećom duže od godinu dana ucjenjuju cijelu naciju.

Smrt Nevenke Topalušić jest osobna tragedija, ali mogla je, i morala, biti izbjegnuta. Ako je preminulu ženu netko mogao odgovoriti od opasnosti koju je sama preuzela, bili su to njezini prijatelji iz šatora. Danas, koriste njezino ime da zamagle prirodu vlastitog prosvjeda.

Imenovanje trga po preminuloj prosvjednici trebalo bi zajamčiti da će šator ostati zapamćen kao sve što nije bio: neka vrst plemenitog bunta zanemarenih i zaboravljenih ratnika protiv diktature nehrvatske jugokomunističke klike koja je, eto, nekom greškom u Hrvatskoj bila preuzela vlast.

Istina je dakako suprotna, i najbolje ju je opisao veteran obrane Vukovara Predrag Matić Fred, u neizgovorenome govoru na proglašenju Trga Nevenke Topalušić: ”Zahvaljujući dodvorništvu i kukavičluku gradskih vlasti, jedno mjesto odakle se već više od godinu dana, uz svesrdnu pomoć opozicije i nekih drugih utjecajnih organizacija, sustavno pokušavaju rušiti legalne državne institucije, sada će dobiti ime po ženi koja je navodno umrla u to ime. To je u najmanju ruku degutantno”.

”Zahvaljujući dodvorništvu i kukavičluku gradskih vlasti, jedno mjesto odakle se već više od godinu dana, uz svesrdnu pomoć opozicije i nekih drugih utjecajnih organizacija, sustavno pokušavaju rušiti legalne državne institucije, sada će dobiti ime po ženi koja je navodno umrla u to ime. To je u najmanju ruku degutantno”

Degutantno, svakako, ali prije svega – obmanjujuće. Obmanjujuće, baš kao što je bilo i obrazloženje pod kojim su u Vukovaru onomad čekićali dvojezične ploče – da Milanovićeva vlada ćiriličnim natpisima nastavlja agresiju na Vukovar.

Tako je dakle HDZ u posljednje tri godine osvajao vlast: ideologiziranim neistinama.

Sada, kada se spremaju formirati i vladu, ista se vrst obmanjivanja, logično, naglo umnogostručuje, uz prilježno prilagođavanje Mosta kojemu, eto, nije koalicija nego suradnja, i nije rez, nego redukcija.

Nabrajati bismo mogli još dugo, ali važnije je reći koji je jedini put da se potpuno ne izgubimo u – aludiramo namjerno – gustoj magli iznad Hrvatske: uporno nazivati stvari njihovim imenom.

Utoliko, Milanovićeva primjedba o ”kriminalnoj, špijunskoj i proustaškoj koaliciji” nije ni nedolična ni pretjerana, nego jedina moguća, naprosto zato što postoje tvrdi dokazi da je istinita.

Ako ta izjava sugerira da je Milanoviću napokon dospjelo iz pete u glavu kakva lijeva stranka ovoj zemlji treba, bit će to najveća dobrobit izbora koje je upravo izgubio.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: