Zar nismo zaslužili da nas predstavljaju bolji, pametniji i pošteniji?

Nema nikakve sumnje – novi Ustavni sud je rezultat prljave političke trgovine dviju najjačih stranaka. Kada se HDZ i SDP dogovore kako uhljebiti ili od progona zaštititi neke od svojih miljenika i podobnika, svi moralni principi i etička načela padaju u vodu. Politika postaje lakrdija, licemjerno ismijavanje demokratskih načela i proceduralnosti te ruganje istini i pravdi.

Očito kompromitirani SDP je na svoju sramotu pristao na sve HDZ-ove kandidate, među kojima je saborski zastupnik Davorin Mlakar, koji se u inozemstvu predstavlja pod lažnim imenom, kao i sutkinja Snježana Bagić, koju još od prvog mandata prati moralni teret plagiranja.

Ima tu svakako i izuzetaka, časnih ljudi o čijim kompetencijama, poštenju i nepristranosti imam najviše mišljenje, kao što je donedavni predsjednik Sabora Josip Leko. Ali je doista skandalozno što je u Ustavni sud izabran bivši HDZ-ov ministar Davorin Mlakar kojeg se u Austriji tereti za kriminal i korupciju u aferi HYPO, navodno jednoj od najvećih bankarskih afera u Europi.

Najkvalitetniji kandidati nisu imali šanse jer iza njih nije stalo ni jedno moćno političko pleme. O stručnim kriterijima se nešto šaptalo prije samog “izbora”, ali su oni brzo zaboravljeni i pogaženi u ovoj netransparentnoj, prljavoj, političkoj trgovini kakve su nam, nažalost, poznate već od ranije.

Nema nikakve sumnje – novi Ustavni sud je rezultat prljave političke trgovine dviju najjačih stranaka. Kada se HDZ i SDP dogovore kako uhljebiti ili od progona zaštititi neke od svojih miljenika i podobnika, svi moralni principi i etička načela padaju u vodu. Politika postaje lakrdija, licemjerno ismijavanje demokratskih načela i proceduralnosti te ruganje istini i pravdi

Zar treba podsjećati da su jednom izabrani ustavni suci moćniji od svih političara u zemlji zajedno jer su punih osam godina nedodirljivi, što su mandati dviju vlada. Nitko im ništa ne može jer su izabrani dvotrećinskom saborskom većinom. Ustavni sud je iznad svih političara i cjelokupnog pravosudnog sustava, dakle najmoćnije tijelo u državi čijoj se povremenoj arbitrarnosti, pristranosti i iracionalnosti nemoguće suprotstaviti.

O tome svjedoče i neke odluke pri kraju mandata donedavnog sastava

Ustavnog suda kojemu je predsjedavala Jasna Omejec, a koji se odnose na Branimira Glavaša, Ivu Sanadera, slučaj INA-MOL. Ustavni sud se povremeno usudio otići tako daleko da je, blago rečeno, reinterpretirao, a zapravo suspendirao i sam Ustav ne dopuštajući primjenu njegovih odredbi o nezastarijevanju ratnog kriminala i ratnog profiterstva.

Na nedavnoj je tribini ”Ustavnosudska zaštita pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva” (u organizaciji Centra Miko Tripalo) na Pravnom fakultetu u Zagrebu argumentirano govorio i donedavni predsjednik Ivo Josipović.

Na primjeru slučaja Sanader Josipović je pokazao da je Ustavni sud ”učinio nešto što potpuno izlazi iz standarda, ovlasti i zadaća toga suda”, jer Ustavni sud nije ovlašten da procjenjuje ustavnost Ustava niti da reducira ”primjenu ustavne odredbe o nezastarijevanju na način koji je sav do sada nekažnjeni kriminal u pretvorbi i privatizaciji učinio nekažnjivim”.

Što, dakle, očekivati od novog sastava Ustavnog suda čiji je izbor rezultat političke korupcije vođene prljavim stranačkim interesima kako bi se, navodno, ”izbjegla ustavna kriza”?

Iako su stvari danas ipak nešto bolje, mene je sve to podsjetilo na ona ne tako davna vremena kada je Ustavnim sudom predsjedavao Smiljko Sokol, vrstan pravnik, ali nemoralni ideološki oportunist koji je bio spreman služiti svim režimima bez obzira na istinu i pravdu. Branio je nebranjivo i nepravedno, a progonio nedužno i pravedno kada je izjavio kako ”novac nije imovina”

Iako su stvari danas ipak nešto bolje, mene je sve to podsjetilo na ona ne tako davna vremena kada je Ustavnim sudom predsjedavao Smiljko Sokol, vrstan pravnik, ali nemoralni ideološki oportunist koji je bio spreman služiti svim režimima bez obzira na istinu i pravdu. Branio je nebranjivo i nepravedno, a progonio nedužno i pravedno kada je izjavio kako ”novac nije imovina”. Time je duboko uvrijedio sve nas vrijedne povratnike i štediše, obezvrijedivši naš rad iracionalnost.

Sjećam se da je u tom Ustavnom sudu sjedio i Milan Vuković, čovjek bez moralnog kapitala kojim bi mogao zaslužiti to časno mjesto jer je paušalno zagovarao i nepravedno apriori opravdavao sve naše ratne zločince.

Među tim ustavnim sucima se, umjesto u zatvoru, nalazio i ozloglašeni Vice Vukojević, čovjek poznat po tome da je krao državne dokumente, a u parlamentu jedne susjedne zemlje i pred haškim tribunalom bio optužen za silovanje dvadeset i dvogodišnje Bošnjakinje u logoru kod Mostara.

Vukojevića pamtimo i kao ustašofilnog predsjednika kontroverznog Povjerenstva za istraživanje žrtava rata i poraća koji je na skandalozan način zaključio da su u Jasenovcu ubijena”samo 203 židova”, a pravoslavaca na cijelom području Hrvatske ”čak” 726, te je time nanio golemu štetu međunarodnom ugledu Hrvatske.

Taj bivši predsjednik Odbora za zakonodavstvo svoj je šovinistički stav prema ženama i seksistički primitivizam najpregnantnije izrazio kada je HSLS-ovoj zastupnici Đurđi Adlešić na saborskoj sjednici i pred TV kamerama doviknuo: ”Manje pričaj, vise rađaj!”

Slaba je utjeha da smo u međuvremenu napredovali, jer je način izbora novih sudaca u Ustavni sud doista skandalozan iako ne bez presedana. Moji prijatelji i ja se pitamo jesmo li mi uopće normalna zemlja? Gdje smo to izgubili moralni kompas? Kako se onda čuditi nepravdi, mitu i korupciji u sudstvu na nižim razinama?

Naši su političari očito vještiji u manipulativnom poigravanju nacionalnim osjećajima i međustranačkom trgovanju nego u prepoznavanju znakova vremena i strateškom odlučivanju za boljitak naroda i države. Očito se radi o nedovoljnom razumijevanju suvremenih realnosti i ozbiljnom deficitu političke mudrosti.

Vukojevića pamtimo i kao ustašofilnog predsjednika kontroverznog Povjerenstva za istraživanje žrtava rata i poraća koji je na skandalozan način zaključio da su u Jasenovcu ubijena”samo 203 židova”, a pravoslavaca na cijelom području Hrvatske ”čak” 726, te je time nanio golemu štetu međunarodnom ugledu Hrvatske

U nas je politika kao zauzimanje za opće dobro proteklih tjedana nekoliko puta bizarnim politikantskim ritualima pred očima cijele javnosti žrtvovana na bezbožničkom oltaru zastupničkih i stranačkih sebičnih računica, jeftinog profiterstva, primitivne retorike i upadljive narcisoidnosti.

Zar ovaj narod nije zaslužio da ih vode bolji, pametniji i pošteniji? Moramo se oduprijeti kušnji da indiferentno i pasivno promatramo kako je politika opet progutala etiku, a moć zamijenila za zdrav razum.

”Kada se čovjek ponaša u skladu sa savješću, kada pokušava govoriti i stinu i kada se nastoji ponašati kao građanin, i onda kada je to posve poništeno, sve to može, iako ne mora, nekamo voditi. Ono što zasigurno nikada neće dovesti nikamo jest kada čovjek kalkulira razmišljajući vodi li nešto nekamo.” (Vaclav Havel).

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora