novinarstvo s potpisom
Moja obitelj i prijatelji znaju da nikada nisam simpatizirao arogantnog američkog bogataša Donalda Trumpa. Smatrao sam ga nadarenim šarlatanom i narcisoidom koji vješto zabavlja narod (u ono vrijeme TV gledatelje popularnih emisija), ali je plitak i bezsadržajan u svojim nazovi refleksijama.
Mogao sam ga eventualno zamisliti kao glumca, ali nikako kao političara. Posve u skladu s onom mojom starom maksimom: Karizma bez karaktera je katastrofa.
Stoga me više nego iznenadilo kada se pojavio među ozbiljnim republikanskim kandidatima za predsjednika SAD-a.
No bio sam posve siguran kako nema nikakve šanse da stigne do prestižne nominacije svoje stranke i do sučeljavanja s politički iskusnom Hillary Clinton.
Neki tvrde da imam dobar politički nos i da su se moja predviđanja uglavnom ostvarivala. Ništa od toga u ovom slučaju. To što se Donald Trump tako opasno približio Bijeloj kući za mene predstavlja najveći politički šok u ovoj godini.
Pokušavam istovremeno razumjeti Trumpov uspon i sagledati ga u kontekstu srozavanja povijesnog republikanizma.
Tko je zapravo Donald Trump? Što se krije iza glumačke maske uspješnog biznismana? Ja osim narcističke motivacije i osobnih ambicija pobjede po svaku cijenu ne vidim ništa značajnije.
Što se to onda dogodilo sa starim i slavnim GOP-om – Grand Old Party, odnosno američkim konzervativnim izbornim tijelom? Jedini zaključak koji mi se nudi je da se veliki manipulator uspješno poigrao njihovim emocijama i ponudio im efikasna rješenja kako da ih oslobodi straha, nepoželjnih stranaca i nesigurne budućnosti.
Ova je izborna godina radikalno drugačija od one prije osam godina kada su Amerika i svijet poludjeli od oduševljenja kandidatom Obamom. Nakon tmurnih Bushovih godina pojavila se kvazi mesijanska figura navjestitelja nade. Ozračje je bilo uglavnom pozitivno, televizijske debate sadržajne, a ishod izbora očekivan.
Kako, dakle, objasniti sadašnje nepodnošljivo stanje?
Prvo, Trump je u vrijeme sveprisutnog prezira službene politike vješto zaigrao na kartu ”antipolitičara” koji kao uspješan i politički neovisan outsider jedini može demontirati kruti i korumpirani washingtonski establišment koji je većinu građana ostavio na cjedilu.
Drugo, u vrijeme kada milijuni ilegalnih imigranata (uglavnom Meksikanaca) unutar SAD-a navodno potkopavaju ekonomski i civilizacijski sustav države, a s druge strane prijeteći valovi onih koji su s Bliskog istoka krenuli prema Zapadu kao prema obećanoj zemlji, Trump je rezolutno objavio svoja konkretna rješenja. Izbacivanje ilegalnih imigranata, gradnju zida na granici s Meksikom te zabranu ulaska muslimanima u ”kršćansku Ameriku”.
Treće, Hillary Clinton je visoka i dugogodišnja predstavnica tog suspektnog establišmenta, a osim toga se za njom vuku različiti repovi sumnjivih financijskih dealova i promašaja u vanjskoj politici.
Trumpova zapaljiva retorika neprestanih napada na imigrante, muslimane i Meksikance je na njegove izborne skupove, osim zabrinutih domoljuba, od početka počela privlačiti i rastući broj rasista i ksenofoba različitih pozadina, motiva i intenziteta.
Amerika se opasno polarizirala, a Trump, po prirodi svađalica koji izvlači i stimulira tamnu stranu ljudske prirode te voli poticati na mržnju i bijes, zlurado je dolijevao ulje na vatru kseno-islamofobije.
Tako je gradio svoju potporu među konzervativcima i nacionalistima koji vjeruju u teorije urote, te jedino rješenje vide u jakom lideru koji ima viziju i volju da se hrabro razračuna sa svim nutarnjim i vanjskim neprijateljima američke civilizacijske, ekonomske i vojne nadmoći u svijetu.
I onda se pojavila famozna videosnimka u kojoj se pohotni seksist Donald eksplicitno hvali svojom primitivnom seksualnom agresivnošću i nasiljem nad ženama koje je na krajnje ponižavajući način reducirao na puke objekte požude koji mu ne mogu odoljeti jer je ”bogat i važan”. Fuj!
Sada se kampanja pretvara u pravi kaos, nekontrolirano ratno stanje koje prijeti da se iz medija prelije na ulice.
Trump ratuje ne samo protiv Clinton(ovih) i demokrata nego i protiv sve većeg broja uglednih republikanaca koji mu javno odriču podršku, protiv sve većeg broja žena koje ga optužuju za seksualno zlostavljanje te medija koji te potisnute priče objavljuju.
Trumpova reputacija je ozbiljno načeta. Stječe se dojam da će u tjednima pred izbore isplivati još mnogo prljavštine, te da stoga agresivni demagog Trump tužbama i inim prijetnjama šalje poruku zastrašivanja: Ako progovorite, požalit ćete.
Dio naslova ove kolumne sam posudio (unutar navodnika kao citat jer bi se inače radilo o plagijatu!) od dvostrukog oskarovca Toma Hanksa koji je ovih dana Trumpa nazvao ”neukim egocentričnim blebetalom” usporedivši ga s talijanskim Berlusconijem. U prvoj verziji naslova našao se”najopasniji predsjednički kandidat u američkoj povijesti” Roberta Reicha.
Obojica s pravom upozoravaju kako bi Trumpova eventualna pobjeda bila ne samo opasna nego potencijalno katastrofalna. S više strana se čuje kako je sama pomisao da ignorantski megaloman ima prst na okidaču za nuklearnu bombu apokaliptički zastrašujuća.
Na ovim stranicama je preneseno i upozorenje Janusa Bugajskog kako Trumpovo priblizažanje Bijeloj kući ”riskira internu kampanju protiv muslimana i otuđivanja brojnih stranih saveznika. To će ojačati globalni džihadizam protiv Washingtona jer Trumpova retorika izravno radi u korist terorista i predstavlja učinkovit model za novačenje.”
Najveći Trumpov problem je ipak visok broj birača koji ne vjeruju da je on kvalificiran da bude predsjednik. U televizijskim debatama on je zapravo samo potvrdio da ga njegov temperament, znanje, iskustvo i instinkti diskvalificiraju za poziciju najmoćnijeg čovjeka svijeta.