Lijevi i desni: molite, mudrujte i pjevajte pred Rafinerijom Sisak

Dva su čovjeka ovih dana na mene ostavila snažan dojam svojim televizijskim nastupima. Prvi je bio Luka Popov koji je u razgovoru na N1 televiziji predstavljao zakladu Vigilare. Povod je bilo održavanje TradFesta – “godišnje međunarodne manifestacije tradicionalnih i konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrednota u Hrvatskoj i svijetu”, odnosno “festivala tradicije i konzervativnih ideja nasuprot tzv. ‘naprednih’ i militantno-sekularnih ideja i politika koje su na nasilan i revolucionarni način pokušale zatomiti, kao što i danas nastoje uništiti, izvorne tradicionalne, konzervativne i kršćanske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu”.

Dugačak je popis vrednota zbog čije je obrane, zaštite i promocije, kako piše na adresi vigilare.hr, osnovana ova neprofitna organizacija: “kulturna baština, dostignuća kršćanske civilizacije, kršćanske vrednote, javno ponašanje i moral u društvu i kulturi, pravo na život od prirodnog začeća do prirodne smrti, pravo i dostojanstvo osoba i zajednica na življenje i izražavanje duhovnih, moralnih, nacionalnih i obiteljskih vrjednota i uvjerenja bez diskriminacije, ismijavanja i ponižavanja u javnom životu…”, te na kraju “promicanje izvornog bića braka kao zajednice života muškarca i žene i značenja obitelji kao temeljne čestice društva u kojoj se podižu djeca”.

Sve što je gospodin Popov rekao ostavilo je na mene snažan negativan dojam.

Na primjedbu voditelja da u opisu TradFesta stoji da mu je svrha uspostavljanje, a ne dijalog o tradicionalno-konzervativnim vrijednostima, Popov je odgovorio da je to samo nespretan izraz

Najprije njegova tvrdnja da u Hrvatskoj nijedna homoseksualna osoba nije diskriminirana na način da joj se brani sklopiti civilni brak.

Kolegi Ladišiću, očito nenaviklom na takvo klerikalno mudrovanje, trebalo je dvije-tri minute da shvati kako Popov, zapravo, tvrdi da svaka homoseksualna osoba u Hrvatskoj, baš kao i heteroseksualna, ima pravo sklopiti brak – s osobom suprotnog spola.

Duhovitost? Ironija? Ne. Samo potpuni i samodopadni manjak empatije za kakvom vapi papa Franjo, koji se očito ne uklapa u tradionalno-konzervativan pogled na kršćanstvo vigilanata iz Vigilarea.

Na primjedbu voditelja da u opisu TradFesta stoji da mu je svrha uspostavljanje, a ne dijalog o tradicionalno-konzervativnim vrijednostima, Popov je odgovorio da je to samo nespretan izraz.

O, sveta nespretnosti, koja često nehotice otkrivaš istinu, poput “nespretne” izjave novog ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića da će se Rafinerija Sisak svakako ugasiti, a povodom koje se i sam premijer Plenković morao iskazati u vještini umirujućeg i staloženog govora u kojem se ne kaže ama baš ništa.

No, osobito me se dojmilo kako je Luka Popov voditelju i predstavniku Radničke fronte Marku Miloševiću objasnio što je to, zapravo, tradicionalizam i konzervativizam:

“Konzervativizam i tradicija sami po sebi nisu nešto što se uspostavlja od gore. To je nešto što organski postoji, skup vrijednosti, skup kultura, način življenja… Za razliku od revolucija i revolucionarnog mentaliteta koji kreće od toga da stvari treba srušiti i graditi ispočetka i stvari provoditi odozgo prema dolje, mi konzervativci smatramo da se društvo gradi od dolje, krenuvši od malog čovjeka, od obitelji, od dolje prema gore.”

O, sveta nespretnosti, koja često nehotice otkrivaš istinu, poput “nespretne” izjave novog ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića da će se Rafinerija Sisak svakako ugasiti, a povodom koje se i sam premijer Plenković morao iskazati u vještini umirujućeg i staloženog govora u kojem se ne kaže ama baš ništa

Bilo bi to lijepo i dražesno čuti, ako bismo zaboravili da se ti katolički konzervativci pozivaju na vrednote, vjerovanja, način života i običaje koji su stoljećima, sve tamo od Konstantina pa do Francuske revolucije, bili nametani odozgo, sa samih nebesa, preko samoproglašenih zemaljskih ispostava apsolutne, nedodirljive, neupitne i strogo hijerarhijski odozdo prema dolje raspodijeljene božanske vlasti i moći.

Činilo se to i ognjem, i mačem, i raznovrsnim drugim polugama teološko-političkih vladajućih žrvnjeva, najprije europskim plemenima i narodima, a onda i “divljacima” i “poganima” zatečenima, a potom istrijebljenima ili porobljenima u “otkrivenim” novim svjetovima.

Nažalost, predstavnik Radničke fronte tom je rezonu suprotstavio slab argument da je kroz povijest “većina krvi i nasilja dolazila od desne strane koja je čuvala postojeći okvir”.

Lijeva je strana, naime, osobito u 20. stoljeću, sa zastrašujućom efikasnošću eliminiranja “malih ljudi” učinila veliki pothvat u poravnavanju tog rezultata.

I fanatični revolucionari i zadrti reakcionari, redovito su se podjednako pozivali na narod koji im je, i jednima i drugima, u konačnici, služio za šišanje i klanje.

Inače, fizičar Popov svakih nekoliko mjeseci nešto napiše i na svom blogu znakovitog naziva “Katkapital”. U posljednjem zapisu, u kojem se, lijepim i tradicionalnim hrvatskim jezikom bavi “merdžingom” Filozofskog fakulteta i KBF-a, iščuđava se “kako je uopće došlo do toga da su studenti sebi umislili da imaju pravo sudjelovati u upravljanju fakultetom?”, te im, opet tipično za jednog tradicionalnog hrvatskog konzervativca, poručuje: ako vam se ne sviđa, ispišite se.

Toliko o dijalogu i promoviranju vrijednosti odozdo prema gore.

Nažalost, predstavnik Radničke fronte tom je rezonu suprotstavio slab argument da je kroz povijest “većina krvi i nasilja dolazila od desne strane koja je čuvala postojeći okvir”. Lijeva je strana, naime, osobito u 20. stoljeću, sa zastrašujućom efikasnošću eliminiranja “malih ljudi” učinila veliki pothvat u poravnavanju tog rezultata

Drugi čovjek koji me se večer kasnije duboko dojmio bio je sindikalist i koordinator Stožera za obranu Rafinerije Sisak Predrag Sekulić svojim uključivanjem u kasni Dnevnik 3 HTV-a iz mrkle sisačke noći, ispred Rafinerije, prodane i izdane od lijevih i desnih.

U svojoj osamljeničkoj bitci pod Siskom taj me je čovjek i njegov utučen glas iz mraka podsjetio na vapaje koje je prije 25 godina iz Vukovara upućivao Siniša Glavašević.

To je “mali čovjek” koji govori u ime svojih tisuću drugova i njihovih obitelji. Njihova je egzistencija ugrožena, skupa s tradicijom i kulturom koja im je uskraćena, njihove se živote država u sprezi s kapitalističkom filozofijom i teologijom sprema pobaciti.

Iza Predraga Sekulića ne stoji nitko, a mjesta na tom širokom pustom polju usred noći ima dovoljno i za desne i za lijeve branitelje života, i za molitelje krunice i za pjevače Internacionale.

Tamo je bitka, tamo molite, mudrujte i pjevajte.

(Prenosimo iz Večernjeg lista)

 

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora