novinarstvo s potpisom
Referirajući se na ploču s grbom HOS-a, premijer Andrej Plenković izjavio je početkom tjedna da je ”naravno delikatno da je ovakav spomenik podignut baš u Jasenovcu”. Sastavni dio spomenutog grba je natpis ”Za dom – spremni”, za koji bivši pripadnici HOS-a tvrde da je tek stari hrvatski pozdrav.
Jednako misle brojne javne osobe, od akademika do biskupa i nogometaša, koje su prije godinu dana od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović zatražile da se ”Za dom – spremni” uvede u službenu uporabu u Oružane snage.
Time bi se, kako su joj napisali, ”njegovala hrvatska kultura i tradicija”.
Kad bi to doista bilo tako, sasvim bi nejasno bilo zašto Plenković govori da je spomen obilježje s lijepim starohrvatskim pozdravom delikatno postaviti u Jasenovcu, mjestu s najvećim logorom u NDH.
Baš kao što bi čudila i reakcija predsjednice na prošlogodišnju inicijativu akademika Josipa Pečarića, koju su tada u njezinom Uredu nazvali ”neprihvatljivom i na razini provokacija”.
Mora, dakle, postojati neki problem sa ”Za dom – spremni”.
Plenković je sam u istoj izjavi rekao i koji. Bez da ga je itko o tome pitao, naglasio je da odbacuje insinuacije o refašizaciji hrvatskog društva, budući da to nije slučaj jer ”riječ je o određenim pojavnostima koje nisu trend”.
Znači tu smo, sporna ploča u Jasenovcu predstavlja određenu pojavnost koja ima veze s insinuacijama o refašizaciji. Moglo bi se lako zaključiti da premijer smatra da je ”Za dom – spremni” delikatan zato što su ga u Drugom svjetskom ratu koristili hrvatski saveznici fašista.
Međutim, unatoč tome Plenkovićev odgovor nije uklanjanje tog obilježja nego osnivanje povjerenstva koje bi raspravljalo o prirodi totalitarnih režima.
Može se premijer sada braniti da ništa konkretnije nije moguće poduzeti jer je udruga koja je postavila ploču službeno registrirana s tim grbom.
Nije to posve promašen argument, ali ključna je činjenica da je ”Za dom – spremni” i dalje u Jasenovcu i da će, po svojoj prilici, tamo još dulje vrijeme ostati.
A to dovodi do toga da se ljevičari u Hrvatskoj, u medijima je to itekako primjetno, počinju ubrzano hladiti prema Plenkoviću, za kojeg su vjerovali da im je novi Ivo Sanader, beskompromisan borac protiv ustaškog nasljeđa.
Za aktualnog bi premijera stoga delikatan spomenik u Jasenovcu mogao postati što je za Zorana Milanovića značilo ukidanje saborskog pokroviteljstva nad komemoracijom na Bleiburgu.
Biskup Vlado Košić je u travnju 2012. izraz nenarodna vlast, koji je kasnije prihvatio Tomislav Karamarko, skovao upravo zbog ove odluke predsjedništva Sabora.
Milanović se nije slagao s potezom Borisa Šprema, štoviše bio je bijesan kad je čuo što se dogodilo preko puta Banskih dvora. Ali, politička desnica to je njemu pripisala i od tada ga sumnjičila za nedostatak domoljublja.
Plenković, pak, nije nikakav ustašofil, ali ljevica, koja mu se u startu toliko obradovala, mogla bi ga skroz prekrižiti zato što u Jasenovcu dopušta ”Za dom – spremni”.
(Prenosimo s portala Novoga lista).