novinarstvo s potpisom
Primjer predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i njezinog misterioznog posjeta SAD-u pruža odlično objašnjenje aktualnog urušavanja povjerenja birača i javnosti u politiku i političare, osobito na vodećim pozicijama.
Umjesto transparentnosti kakva se u slučaju šefova država i vlada u demokracijama jednostavno podrazumijeva – njemačka kancelarka Merkel, primjerice, svakoga dana objavljuje svoj dnevni službeni raspored na internetu, a isto vrijedi i za većinu drugih zapadnih državnika – naša predsjednica već danima obmanjuje i dezinformira vlastite građane, a najnoviji primjer takve nedopustive prakse je naknadna promjena datuma povratka u zemlju u priopćenju koje je objavljeno još 31. prosinca, i to bez ikakvog objašnjenja.
Ovdje je ponovo riječ je o nevjerojatnoj i dosad neviđenoj praksi u uređenim demokratskim državama, kakvom se, barem načelno, smatra i Hrvatska.
Radi se ujedno i o brutalnom podcjenjivanju birača i poreznih obveznika, budući da sada uopće nema previše sumnje da je predsjednica države svjesno odlučila privatno otputovati u SAD i onda taj privatni posjet prikazati kao službeni posjet, kako bi njegovi troškovi pali na teret poreznih obveznika.
I kada je vidjela da javnost u zemlji, koliko god bila preparirana i zaglupljivana, njezinu plitku i podcjenjivačku priču neće progutati zdravo za gotovo, s Pantovčaka je lansirana priča kako je svrha njezinog “niskoprofilnog” putovanja u SAD uspostava kontakata s budućom američkom administracijom, što bi, kada bi bilo istinito, svakako bilo poželjno i potrebno, pogotovo u situaciji kada cijela Europa strepi od posljedica Trumpova preuzimanja vlasti u prvoj gospodarskoj i vojnoj sili svijeta i najvažnijoj saveznici Europe.
I onda je predsjednica krenula navrat-nanos dogovarati neke sastanke ne bi li njezin turistički posjet dobio “službeni” karakter.
I u tom očajničkom pokušaju na brzinu je dogovorila sastanke sa senatorom iz Floride Marcom Rubiom, kao i s izvršnim potpredsjednikom Atlantskog vijeća Damonom M. Wilsonom, iako nijedan šef države na svijetu ne putuje u SAD da bi se ondje sastao s jednim senatorom i potpredsjednikom jednog think tanka, jer to jednostavno nije njihova razina.
Naša predsjednica, naravno, sugerira da se u SAD-u sastala i s predstavnicima tranzicijskog tima novog američkog predsjednika, ali da njihova imena zbog diskrecije ne može objaviti, iako je veliko pitanje tko će joj vjerovati na riječ nakon što je proteklih nekoliko dana potvrdila da ne spada u red onih kojima treba vjerovati – i to ne prvi put – kao i zbog činjenice da je Trumpov tim, unatoč Trumpovom vrlo osebujnom shvaćanju protokola i komunikacije s javnošću, ipak prilično transparentan kada se radi o sastancima Trumpa i ljudi iz njegovog tima sa stranim političarima.
O tome svjedoči i jučerašnji posjet britanskog šefa diplomacije Borisa Johnsona Trumpovom tranzicijskom timu koji, dakako, nije uvijen u bespotreban veo tajnosti.
Što nam još otkriva ovaj bizaran slučaj?
Između ostalog i poraznu činjenicu da naša predsjednica, unatoč raširenoj percepciji da imamo “američku” predsjednicu, zapravo i nema tako dobre veze u Washingtonu, a osobito ne u Trumpovom timu, iako na Pantovčaku žele da mislimo drukčije.
(Prenosimo s portala Novoga lista).