Mesić se suočio s prošlošću, Hrvatska nije

Internet portali namijenjeni širenju nacionalizma i međunacionalne mržnje objavili su minulog tjedna video snimku na kojoj vidimo Stjepana Mesića, u to vrijeme terenskog političkog radnika Hrvatske demokratske zajednice, kako s nekolicinom muškaraca vodi opskurni razgovor o Jasenovcu.

U tom razgovoru Mesić iznosi teze kakve danas možemo čuti od ljudi čija politička uvjerenja se sastoje od nepomirljive mržnje prema Srbima, a u slučaju potrebe i prema drugim narodima.

U pitanju su budalaštine i gadosti koje su i danas u opticaju, a prema kojima je upravi Jasenovca falilo samo malo truda da koncentracijskom logoru na Savi priskrbe makar četiri zvjezdice. Za Stipu Mesića to je drugi udarac iz prošlosti.

Zahvaljujući (i) ovoj snimci, Mesić je primoran na sučeljavanje s vlastitom prošlošću, u kojoj, kako vidimo, ima puno toga čega se bivši predsjednik može sramiti

Nakon objave snimke, bivši predsjednik ispričao se svima koje je uvrijedio takvim izjavama, navodeći da je u to vrijeme bio ”pod velikim pritiskom ratnih zbivanja i političkih stavova HDZ-a”.

Zahvaljujući (i) ovoj snimci, Mesić je primoran na sučeljavanje s vlastitom prošlošću, u kojoj, kako vidimo, ima puno toga čega se bivši predsjednik može sramiti.

Objava snimke kojom današnji ekstremisti nastoje diskreditirati Stipu Mesića vrlo je dobro došla, jer ona je vrijedan komadić mozaika koji govori o nastanku Hrvatske.

U vrijeme nastanka neovisne i samostalne države, Hrvatska demokratska zajednica nesumnjivo je poticala najniže strasti i promovirala stavove kakve opskurnom društvu sa snimke prezentira stranački operativac Mesić.

Bivši predsjednik u dva mandata, dakle, nije jedini kojeg bi ova snimka trebala natjerati na razmišljanje i ispriku.

Baš poput bivšeg predsjednika, hrvatskoj javnosti zbog gadosti koje čujemo na snimci trebala bi se ispričati i Hrvatska demokratska zajednica, jer Mesić u onoj zadimljenoj prčvarnici nije predstavljao samo sebe.

On je govorio u svojstvu HDZ-ovog političkog operativca.

Mesić i mnogi drugi HDZ-ovi operativci početkom devedesetih imali su zadatak stvoriti atmosferu koja je na koncu omogućila nekažnjeno mučenje i ubijanje civila u hrvatskim gradovima.

Hrvatska demokratska zajednica početkom devedesetih nije učinila apsolutno ništa da naši sugrađani srpske nacionalnosti shvate da je Hrvatska, a ne Srbija, njihova matična država

Hrvatskoj demokratskoj zajednici onog vremena, Tuđmanovom HDZ-u, očito nije bila dovolja agresivna, zločinačka retorika Slobodana Miloševića i njegovih satelita, zagovornika velike Srbije po cijenu bilo kojeg broja mrtvih. Milošević je vatru zapalio, a Tuđmanov HDZ dolijevao je benzin na vatru.

Takva politika rezultirala je brojnim zločinima, za koje su odgovorni ljudi s hrvatskim grbom na rukavu.

Razotkrivajući Mesića kao političkog prevrtljivca, koji u datom trenutku govori ono što sugovornici žele čuti, ekstremistički portali daju do znanja da su se hrvatski Srbi početkom devedesetih itekako imali čega bojati.

U najmanju ruku, Hrvatska je svoje građane srpske nacionalnosti izručila u krilo Slobodanu Miloševiću, ne ostavljajući im prostora da posumnjaju u njegove tvrdnje da Tuđman stvara državu poput one koju je stvarao Ante Pavelić.

Hrvatska demokratska zajednica početkom devedesetih nije učinila apsolutno ništa da naši sugrađani srpske nacionalnosti shvate da je Hrvatska, a ne Srbija, njihova matična država.

Nitko ne može reći da bi se drugačijom politikom HDZ-a rat u Hrvatskoj sigurno mogao izbjeći, jer Slobodan Milošević od udaranja u ratne bubnjeve i ideje ”svi Srbi u jednoj državi” zasigurno ne bi odustao, ali moglo se krenuti putem koji nije podrazumijevao benevolentnost pa čak i simpatiju prema zločinačkom NDH režimu, što su kao dio svog programa otvoreno nudile političke organizacije poput Hrvatske stranke prava.

Po pitanju odnosa prema naslijeđu Pavelićeve zločinačke tvorevine Stipe Mesić u međuvremenu je došao pameti, ali Hrvatska, na žalost, još nije. Zato je u Šibeniku moguće zabraniti izložbu o Anni Frank, zato u javnosti ima prostora za notornog Keleminca, zato učenici u hrvatskim školama vjeruju da su ustaše dobri momci i učitelji domoljublja

Kako znamo, Hrvatska stranka prava organirala je Hrvatske oružane snage (HOS), paravojnu organizaciju koja nipošto nije smjela imati mjesta u prvim redovima borbe za neovisnost.

Zbog položaja Hrvatske u međunarodnoj zajednici, Tuđman će kasnije otvoreno istupati protiv HOS-a, ali bilo je kasno.

Što je na koncu od svega ostalo?

Ostale su Mesićeve snimke, ali ostalo je i uvjerenje da je HOS legitimna vojna jedinica, da su gadosti o Jasenovcu i negiranje najcrnjeg zločina hrvatske povijesti dopustive i nekažnjive.

Kao rezultat svega danas imamo ploču s ustaškim pozdravom usred Jasenovca i rijeke mržnje koje kuljaju javnim prostorom i nose sa sobom sve što im se nađe na putu.

Po pitanju odnosa prema naslijeđu Pavelićeve zločinačke tvorevine Stipe Mesić u međuvremenu je došao pameti, ali Hrvatska, na žalost, još nije.

Zato je u Šibeniku moguće zabraniti izložbu o Anni Frank, zato u javnosti ima prostora za notornog Keleminca, zato učenici u hrvatskim školama vjeruju da su ustaše dobri momci i učitelji domoljublja.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Hajde da mrzimo Hrvatsku zajedno
    •  Leglo dvoličnosti na Prisavlju
    •  Ako ne može drugačije, poravnajte HRT bagerom
    •  Oči u oči s banalnim zlom
    •  Ostala je samo fukara i raja
    •  Govor mržnje teško ćemo pobijediti
    •  Treba raširiti krila pa šta bude
    •  Praljak - Tuđmanova žrtva i osuđeni ratni zločinac, a ne heroj
    •  Kako smo ubili malu Afganistanku
    •  Hrvatska, puzajuća država

> Svi tekstovi ovog autora