novinarstvo s potpisom
Prije nekoliko dana izašlo je priopćenje iz ureda Predsjednice RH u kojem eksplicitno stoji da ”radikalizaciju treba iskorijeniti obrazovanjem i suradnjom“. Ta tvrdnja sažima stavove i akcije koje godinama zastupaju i poduzimaju brojne organizacije civilnog društva iz BiH, CG, RH i Srbije.
Na žalost, stavovi i akcije koje iskazuju i poduzimaju političari koji vode politiku ovih država, u praksi česće, baš suprotno, pridonose radikalizaciji i na unutrašnjem i na vanjskom planu, oslanjaju se na primitivne instinkte vezane za nacionalizam i netrpeljivost i prije vode tome da radikalizacija iskorijeni obrazovanje i suradnju.
Konačno, i sama citirana izjava nije se odnosila na situaciju u Hrvatskoj niti u regiji, i za jedno i za drugo bi bila vrlo primjerena, nego za ”terorističku ugrozu u BiH od islamske radikalizacije“.
U isti čas BiH, a i mir u regiji, nalazi se pod prijetnjom mnogo realnijih ”ugroza“ koje idu direktno za razbijanjem te napaćene zemlje i na koje bi RH i Srbija, čiji političari vole o svojim državama govoriti kao ”garantima Daytonskog sporazuma“, trebale promptno i usaglašeno reagirati.
Nadati se takvoj zajedničkoj akciji kraj postojećih političara na vlasti, prilično je nerealno.
Oni će biti skloniji izjavama kojima će dodatno radikalizirati vlastito biračko tijelo, na primjer proglašavajući podizanje optužnica za ratne zločine u BiH ”progonom Hrvata“ u toj državi ili izjavama poput one predstavnika Vlade Srbije na proslavi ”pravoslavnog Božića” u Zagrebu da će ”Srbija braniti Srbe u Hrvatskoj svim sredstvima“.
I u BiH i u Hrvatskoj i u Srbiji radikalni nacionalizmi najveća su prijetnja sigurnosti ali i ekonomskom oporavku tih zemalja kao i sigurnosti u regiji.
Ta sigurnost neće se povećati kupnjom skupih avionskih eskadrila na račun razgradnje ostataka socijalne države. Takvo liliputansko hvalisanje naoružanjem neodoljivo podsjeća na poslovično pojavljivanje pištolja u prvom činu drame.
Garancija mira u ovom dijelu Europe nije naoružavanje Hrvatske i Srbije, još manje sustavna militarizacija društva koja se ogleda i u reklamiranju uvođenja vojne obveze kao brige za fizičko i duševno zdravlje mladih (muškaraca).
Garancija mira i prosperiteta bile bi politike koje se aktivno suprotstavljaju radikalizmu u vlastitim sredinama, koje potiču demokratizaciju društva i unapređuju suradnju i dobre odnose sa susjedima.
Nije ništa novo da je vjerojatnost sukoba među državama proporcionalna jačanju nacionalizma i militarizma u tim državama, a obrnuto proporcionalna njihovoj demokratizaciji.
Vrlo sličnu misao iznosi i ministar znanosti RH, g. Pavo Barišić, u spornom članku koji sadrži i prepisane dijelove i oko čega se digla velika prašina u Hrvatskoj. (P. Barišić: Does Globalization Threaten Democracy – Da li globalizacija prijeti demokraciji): “…manje je vjerojatno da će demokratske vlade zaratiti, posebno s demokratskim vladama, nego autokratski režimi.”)
Može se reći da bi čak važnije od navođenja izvornog članka bilo da ministar i Vlada prepoznaju probleme Hrvatske i probleme regije u iznesenoj konstataciji i na osnovu toga odrede svoju politiku.
Zoran Pusić
Predsjednik AFL