novinarstvo s potpisom
Čitateljica (podaci poznati redakciji) piše da je otac njoj i sestri darovao nekretnine koje su naknadno bile prinuđene prodati ”da bi zbog nezaposlenosti imale za životne troškove” (čitateljica je još uvijek nezaposlena).
No Porezna uprava je darovne ugovore proglasila ”prividnim pravnim poslom” i ocu zaračunala poreze, premda su porezi na prodaju istih nekretnina plaćeni kada su ih prodale nezaposlene kćeri.
Dakle, dva puta porez na iste nekretnine kao da ih otac nije darovao, nego prodao i sebi prigrabio novce. Pa budni poreznici iz Ministarstva financija sada nastoje provesti ovrhu na imovini preostaloj ocu da bi po drugi puta naplatili poreze na iste nekretnine.
Nakon dugotrajnog besmislenog upravnog postupka otac, osumnjičen za ”krivotvorenje isprava”(prividnih darovnih ugovora), pokrenuo jegrađansku parnicu u kojoj je utvrđeno (i u drugom stupnju potvrđeno) da su darovni ugovori legalni, a ne ”prividni” kao što tvrde u Poreznoj upravi.
Prividni darovni ugovori bi, prema Kaznenom zakonu, u ovom slučaju bili krivotvorena isprava radi utaje poreza. No poreznici, svjesni da u slučaju podnošenja kaznene prijave zbog navodnog krivotvorenja darovnih ugovora radi utaje poreza moraju u sudskom postupku i dokazati da su ugovori samo ”prividno darovni”, radije pribjegavaju prijavi samo prividnog pravnog posla, što im omogućuje provođenje tzv. porezne ovrhe bez sudskog nadzora.
A u telefonskom razgovoru s Poreznom upravom zbog odgode ”ovrhe” do pravomoćnosti presudeo legalnosti tobože prividnih darovnih ugovora hrvatski su poreznici ocu čitateljice rekli da se njih ”odluka sudane tiče”!
Ako se poreznika ni Porezne uprave Ministarstva financija ”ne tiču odluke suda”, onda obveznicima poreza ne preostaje ništa drugo nego svoja prava u Ministarstva financija štititi s oružjem u rukama.
E, ne bu to dobro!
Čitanje pisma čitateljice, međutim, potaklo me da se sjetim da sam o ”doživljavanju” sudstva u Ministarstvu financija pisao i ranije (pokazalo se prije 17 godina).
U srijedu 2. kolovoza 2000. godine u prilogu ”Poslovni svijet” Večernjeg listana 3. strani objavio sam tekst o (tadašnjim) aktivnostima Ministarstva financija – željeli su u okviru postupka donošenja Općeg poreznog zakona podvaliti i osnivanje posebnog ”financijskog suda”.
Taj posebni ”financijski sud” je, prema zamislima sastavljača problematičnog prijedloga Općeg poreznog zakona, trebao djelovati izvan sudstva, u resoru Ministarstva financija (uz prozirno obrazloženje da sudstvo nema novca i sporo rješava predmete, pa bi famozni posebni ”financijski sud” kao prijeki sud u okviru Ministarstva financija imao dovoljno sredstava da može ”brzo utjerivati dospjele neplaćene poreze”).
Ipak, osnivanje prijekog ”financijskog suda” u okviru Ministarstva financija (izvan redovnog sudstva, ma kakvo hrvatsko sudstvo bilo) nije moglo biti prihvaćeno čak ni u Hrvatskoj.
Poslije neuspjeha s osnivanjem prijekog ”financijskog suda” u Ministarstvu financija su ”razradili” upravne postupke prisilnih naplata posredstvom tzv. poreznih ovrha bez pravomoćnih sudskih odluka!
Prema istim upravnim postupcima sudski postupak ne odgađa izvršenje tih vansudskih tzv. poreznih ovrha!
A hrvatskim zakonodavcima se ne žuri ispraviti (svoje) pogreške čak ni nakon presuda Suda Europske unije iz Luxembourga, koje su u međuvremenu donesene i za Hrvatsku su obvezujuće (primjerice, presude: C-551 i C-484), a govore o nemogućnosti prisilnih naplata ”provedbama vansudskih rješenja u državama članicama Europske unije”.
I presudom Suda Europske unije u Luxembourgu (u predmetu C-49/14) dosuđeno je da su ”ovršni suci dužni po službenoj dužnosti preispitivati i ocjenjivati nepoštene (i lihvarske) klauzule ugovora na temelju kojih se trebaju provoditi postupci ovrha (pogledati kolumnu ”Ovršni sudac je dužan provjeravati nepoštene klauzule”, objavljenu na ovom portalu 23. listopada 2016. godine).
Tim presudama Suda Europske unije u Luxembourgu i direktivama Europske unije praktično je srušen Ovršni zakon u Hrvatskoj.
Umjesto mijenjanja Ovršnog zakona u Saboru se radije bave time koji ministar (ne)će biti smijenjen.
A oko pola milijuna računa hrvatskih građana je u tzv. ”blokadi” (nema novca) za plaćanje raznih tzv ”ovrha” ispostavljenih bez pravomoćnih presuda, samo temeljem ”vjerodostojnih isprava” javnih bilježnika, odvjetnika i ostalih koje paraupravna Fina (Financijska agencija) provodi po ”nezaštićenim računima” klijenata komercijalnih banaka bez ikakvog sudskog nadzora (pogledati kolumnu ”Laži fine i druge sitnice”, objavljenu na ovom portalu 3. lipnja 2015. godine).
A to što su prema direktivama Europske unije i presudama Suda Europske unije iz Luxembourga nedopuštene prisilne naplate” provedbama vansudskih tzv. ovrha u državama članicama Europske unije” hrvatskih poreznika i ostale ovršne mafije se ”ne tiče”.
I osobno sam izvrgnut ovršnom vansudskom teroru i ”korisnik tzv. zaštićenog računa” u Zagrebačkoj banci.
Zanimljivo je pitanje koje mi je postavila Ljiljana Pandurić, službenica Zagrebačke banke, kao korisniku ”zaštićenog računa” u toj banci, u petak 12. svibnja 2017., u 16 sati i 20 minuta u Poslovnici Gradske štedionice na Jelačićevom trgu.
Pitala me šalterska službenica kako to da mi Fina dopušta da imam ”zaštićeni račun” nakon prestanka ”blokade”?
Odgovorio sam da su mi kradljivci iz Porezne uprave Ministarstva financija zaplijenili novac s ovog računa i drže ga bez pravne osnove na računu Republike Hrvatske. Možda je lopovima u Fini neugodno, pa se prave da niš’ ne znaju?
Službenica Zagrebačke banke me šuteći gledala, pa sam brzo ja njoj postavio pitanje: Recite, nije li vama čudno da neki klijenti vaše banke imaju ”zaštićene račune” i znači li to da su svi ostali računi klijenta Zagrebačke banke nezaštićeni?
Otišao sam ne dobivši odgovor, ali sam zastao spremajući novce i čuo službenicu da telefonski nekoga pita kako je moguće da Fina stranki dopušta da ima zaštićeni račun premda nije u blokadi?
Glupih li pitanja!
Ako se poreznike ”odluke sudane tiču”, onda se ni mene odluke paraupravne Fine o vođenju mojih poslovnih, privatnih i deviznih računu u Zagrebačkoj banci ”ne tiču”.
Nažalost, itekako me se tiču.
Upravna inspekcija je utvrdila nezakonitost tzv. porezne ovrhe (provedene bez sudskog nadzora) na osnovu koje Ministarstvo financija na računu Republike Hrvatske drži bez pravne osnove novac silom otet s mojeg (tada nezaštićenog) privatnog računa u Zagrebačkoj banci (Odluka Upravne inspekcije: Klasa: 050-01/11-01/289 Ur. broj: 515-07-01/3-14-26 od 3. travnja 2014. godine).
Ako se poreznika ”odluke suda ne tiču”, onda ih se još manje ”tiču” pravomoćne odluke Upravne inspekcije kao tijela državne vlasti zakonski nadležnog za nadzor rada poreznika i Porezne uprave Ministarstva financija.
A i kaj će nam ”odluke suda” i pravni poredak?
Ako se dosad niste sami prekomjerno zadužili, umjesto vas, ništa vas ne pitajući, zadužila vas je Plenkovićeva Vlada tzv. lex Agrokorom i učinila Todorićevim sudužnicima.
A za prisilnu naplatu (tzv. poreznim ovrhama) od svih Todorićevih sudužnika Zdravko Marić treba izdati naloge paraupravnoj Fini da bez sudskog nadzora s nezaštićenih računa u hrvatskim bankama zaplijeni novac (ako si to ne možete zamisliti, sjetite se eksproprijacije deviza tzv. starom deviznom štednjom).
Zbog zajebancija na teme koji ministri (ne)će biti smijenjeni Todorićevi sudužnici će uočiti što se događa tek kad se tzv. poreznim ovrhama bez sudskog nadzora ”isprazne” njihovi nezaštićeni računi u hrvatskim bankama.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.