novinarstvo s potpisom
Ogroman požar na periferiji i u dijelovima Splita čija je vatrena fronta bila 14 kilometara duga a četiri kilometra široka sada je pod kontrolom. Razumljivo, vatrogasci su već godinama u Hrvatskoj voljeni kao požrtvovani i hrabri.
Iz skoro eksplozivno brzog širenja splitske vatre mogu se, očito je, izvući mnoge pouke. O tome kako u vatrogasnom sustavu bolje i efikasnije postupati ubuduće, ali i pouke o sajmu taštine najodgovornijih nam političara.
”Vjerujem da ćemo iz ovog požara koji je interesantan iz razloga što je praktički došao do kuća izvući određene poruke”, rekao je u Splitu Andrej Plenković i zahvalio vatrogascima, pripadnicima HV-a, policiji, Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, ali i svim građanima, gardijcima, pripadnicima Torcide. Misli da je odrađen sjajan posao pa je zahvalio i svojim ministrima Damiru Krstičeviću i Davoru Božinoviću, gradonačelniku Splita i drugima.
”Ovo (”ovo“ je požar) je postalo atraktivno, jer je sam Split u pitanju, ali sve nadležne službe reagiraju kvalitetno i dobro”, rekao je Plenković.
Govoriti o ”interesantnom“ i ”atraktivnom“ požaru, to mogu valjda samo piromani koji u vatri uživaju. Ali, evo, može i naš predsjednik Vlade, naravno, iz sasvim drugih pobuda.
On je htio reći da je pod njegovim vodstvom u ovoj državi sve pod potpunom kontrolom, samo, valjda, novinari, mediji moraju prodavati svoju ”robu“ pa eto od te eruptivne vatrene stihije i nagorjelih kuća na splitskoj periferiji pokušavaju proizvesti nekakav medijski spektakl.
Ali, neuspješno, jer sve je funkcioniralo sjajno, kao i sve drugo otkako je on, Plenković, na vlasti.
Kako su premijera na društvenim mrežama i portalima odmah počeli kritizirati zbog ”interesantnosti“ i ”atraktivnosti“ prijetećeg splitskog požara (zamislite, neki su mu čak prigovorili da je bešćutan), to je on – da ne bi netko slučajno pomislio da se želi korigirati – nekoliko sati kasnije ponovio iste te atribute kojima je opisao danonoćnu splitsku kalvariju.
Poslije toga, nekako nam se čini da možemo biti sigurni da Plenković nikada neće priznati da je u bilo čemu, pa i u nečem najmanjem, ikada pogriješio.
Je li to loše ili dobro za ovu našu malu državicu i njene građane sve, neka svatko sam procijeni.
Predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović komentirala je u Salzburgu da smatra ”da je vojska mogla prije izići na teren… iako nisu obučeni i nemaju opremu kao vatrogasci, riječ je o požaru takvog opsega da je bila potrebna svaka ruka”.
Time se našao jako povrijeđen ministar obrane Damir Krstičević pa je u ekskluzivnoj izjavi Jutarnjem listu isto poslijepodne dao ostavku i onda desetak minuta kasnije potvrdio da je njegova ostavka neopoziva.
Je li ostavku dao i premijeru Plenkoviću ili samo ekskluzivno mediju, to se nije moglo doznati.
Svakako, premijer se kasnije čuo s Krstičevićem u vezi ”navodne“ ostavke i rekao mu da je ne prihvaća.
Ako premijer spominje ”navodnu“ ostavku, znači li to da je ministar nije niti podnio ostavku njemu, nego samo novinama? I ako je premijer ne prihvaća, onda valjda nije neopoziva?
A predsjednica Republike odmah je opovrgnula da je mislila na Krstičevića. Ne! On je odličan ministar i jako dobro radi svoj posao te ne snosi odgovornost za to što se dogodilo. Vojska ne može sama izaći na teren već mora biti pozvana, ponavljala je.
Nije htjela reći na koga je konkretno mislila. No, nama se čini da je mislila na Dragana Lozančića, sadašnjeg ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje.
Ta Uprava poziva vojsku na požarište, po prethodnom pozivu glavnog vatrogasnog zapovjednika Hrvatske. A znamo da je naša predsjednica mjesecima pokušavala smijeniti Lozančića dok je on bio glavni ravnatelj SOA-e jer je on raspolagao s informacijama o njenim kontaktima s notornim Zdravkom Mamićem.
Eto, svatko je imao svoje razloge za pohvale, pokude pa i za (neopozivu) ostavku. Pa, neka sad stvarno netko kaže da kataklizmički splitski požar nije bio i interesantan i atraktivan.
(Prenosimo s portala Novoga lista).