autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Molimo za Crkvu, molimo za papu Franju

AUTOR: Jadranka Brnčić / 05.11.2017.

jadranka brncic 2 Da se biskupi, svećenici i laici ne slažu oko interpretacija sadržaja vjere koju ispovijedaju, nije novina u povijesti Katoličke crkve.

Ona se upravo gradi na toj napetosti među različitim interpretacijama, a kriza je njezino prirodno stanje jer ne može drukčije nego ljudskim jezikom tumačiti božansku zbilju.

Neslaganja nisu njezina slabost, nego, naprotiv – bogatstvo koje ju podsjeća da nije u posjedu objavljene Istine nego u trajnoj potrazi za njezinim otkrivanjem.

I samo je Sveto pismo svjedočanstvo različitih interpretacija između pouzdanja u jednoznačno shvaćena obećanja dana izraelskom narodu i proroštva koji razumijevanje tih obećanja neprestance dovode u pitanje.

Istina nije objekt ili cilj potrage, nego njezina svrha. Ona je živa Riječ koja se svaki put iznova otkriva onomu tko ju traži, ne dajući se pritom do kraja uhvatiti u kakav koncept, dogmu ili zakon.

Naslijeđe jamči povijesno prenošenje i kontinuitet svjedočanstva Duha, no, čita li se u binarnom ključu u kakvom se polovi sukobljavaju ili odmjenjuju jedno drugim, postaje nizom čvorova među kojima se njiše klatno onoga što danas zovemo liberalnim i konzervativnim teologijama

Poslušnost Zakonu, pak, Zakonu koji daje okvir hodu u istini, za drevne je Hebreje bila potvrda, ili prirodna posljedica s Bogom uspostavljena Saveza, a ne uvjet kakvoga bi trebalo ispuniti da bi Savez uopće bio moguć.

On je darovan.

Zato je Pavao – nakon što je Krist umro da bi Duh Sveti, pozivatelj na ponovno sjedinjenje Boga i čovjeka, došao u punini u ljudskom srcu i u zajednici – i mogao reći da nismo pod Zakonom, nego pod milošću. A jedino smo u milosti slobodni da možemo slušati i čuti što nam Duh Božji ima reći u danom trenutku i pred konkretnim čovjekom.

No, između ”danog” trenutka i njegove interpretacije cijelo je naslijeđe koje uključuje dijalektiku predaje i Pisma, autoriteta i karizme, crkvene hijerarhije i vjernika, morala i etike, forme i sadržaja.

To naslijeđe jamči povijesno prenošenje i kontinuitet svjedočanstva Duha, no, čita li se u binarnom ključu u kakvom se polovi sukobljavaju ili odmjenjuju jedno drugim, postaje nizom čvorova među kojima se njiše klatno onoga što danas zovemo liberalnim i konzervativnim teologijama.

A što ako klatno ode u ovom ili onom smjeru odveć daleko od svojega ishodišta, a uže biva nagriženo licemjernim praksama, političkim interesima i raspravama o pravovjerju, čemu smo, nažalost, sve češće svjedoci u naše vrijeme?

Što kada onom tko umije i hoće razvezivati čvorove, papi Franji, malena, no politički moćna skupina u ime ”spoznate” istine hoće svezati ruke?

Što ako se prestane slušati sadržaj te stane napadati ljude koji ga izriču pripisujući im izmišljene agende i odričući im pravo na dijalog? Ili se svijet počinje tumačiti kao urotničko mjesto?

Što kada prevagu, stvarno ili prividno, preuzimaju predaja, autoritet, hijerarhija i forma kao da Drugi vatikanski koncil nije Duhu širom otvorio vrata, ili barem prozore?

Što kada se autoritet pod svaku cijenu nastoji staviti ponad istine, a istina ponad milosrđa, temeljnoga mjesta susreta s Bogom?

Što ako se prestane slušati sadržaj te stane napadati ljude koji ga izriču pripisujući im izmišljene agende i odričući im pravo na dijalog? Ili se svijet počinje tumačiti kao urotničko mjesto?

Što, kada se tkogod tko ima političku i financijsku moć počne, zapravo, ponašati kao da je vlasnik Duha Svetoga? Ne nastoji li ga samim time, zapravo, izvesti na sud?

Prisjetimo se riječi što ih je za posjete Katoličkom sveučilištu u Portugalu 26. listopada ove godine izgovorio papa Franjo: ”Istina je više od poznavanja: poznavanje istine ima za cilj poznavanje dobra. Istina nas čini dobrima, i dobrota je istinita”.

Ta nam je istina svima dostupna, samo ako ju hoćemo živjeti.

Nju ne možemo strpati u okvire ma kakve kategorije, nju ne možemo posjedovati i nametati – samo dijeliti jer smo mi sami njezino obećanje.

Budimo u savezu s Bogom u tišini vlastita bića.

Budimo izloženi milosti da bismo bili slobodni slušati i čuti što nam Duh Božji ima reći i na što nas potiče u danom trenutku i pred konkretnim čovjekom.

Molimo za Crkvu.

Molimo za dobroga papu Franju.

Još tekstova ovog autora: