Modni mačak sa svinjskom njuškom

“Govoreći o vjernosti Pirandellu, dosad nisam vidjela kazališnu interpretaciju koja mu je dosljednije na tragu. Kako god da publika prihvati ‘Šest likova’, Kerempuh ima umjetnički prijelomnu predstavu čije će se gledalište nakon svake pojedine izvedbe malo manje bojati Velikih Inkvizitora”. Ovako je uz manje primjedbe poznata kazališna kritičarka Nataša Govedić u riječkome “Novom listu” ocijenila najnoviju režiju i adaptaciju predstave Olivera Frljića “Šest likova traži autora” u zagrebačkom Satiričkom kazalištu “Kerempuh”.

Nisam bila, ali čitam kako je redatelj, za kojim mnogi od nas u Rijeci još uvijek žalimo, komad uprizorio kao orgiju na desničarskoj svadbi. Pir na kojemu se konzumira kokain i svira obavezni turboflk usprkos katoličkoj i nacionalističkoj ikonografiji kojim je vjenčanje urešeno. Uzvanici, konkretni likovi hrvatske političke i društvene scene, nose na glavi njuške najprljavije domaće životinje – svinje.

Upravo je svinjska njuška u Kerempuh dovela i novopečenoga člana Kazališnog vijeća HNK Zagreb Zlatka Hasanbegovića.

Nisam bila, ali čitam kako je redatelj, za kojim mnogi od nas u Rijeci još uvijek žalimo, komad uprizorio kao orgiju na desničarskoj svadbi. Piru na kojemu se konzumira kokain i svira obavezni turbofolk usprkos katoličkoj i nacionalističkoj ikonografiji kojim je vjenčanje urešeno. Uzvanici, konkretni likovi hrvatske političke i društvene scene, nose na glavi njuške najprljavije domaće životinje – svinje

Veli da su ga na predstavu doveli urođena znatiželja da se vidi sa svinjskom glavom, ali i, kako kaže, svojevrsni mazohizam i banalan razlog  – da bi komentirao predstavu, mora ju i pogledati.

Bivši ministar kulture, a današnji zastupnik u Saboru i vijećnik u gradskoj skupštini jedan je od likova. Hasanbegović u predstavi stiže na Bujančevu svadbu i mladencima na poklon donosi, što drugo do tablu na kojoj s jedne strane piše Trg maršala Tita, a s druge strane publika može pročitati ime poglavnika Ante Pavelića za kojega na ploči piše da je državnik i književnik. Kao spisatelj predstavljen je u jednoj od hrvatskih enciklopedija, pa je redatelj Frljić i to spretno ukomponirao.

Odmah nakon premijere Zlatko Hasanbegović suzdržao se od komentiranja predstave, ali kao gost u Šprajcovu “Direktu” nije mogao a  da ne odašalje otrovne strelice prema onima koji su poput odvjetnika Čede Prodanovića uživali u najnovijoj Frljićevoj provokaciji. Prodanović se ogradio da nije stručnjak za teatar, no za “Jutarnji” kaže kako je uživao i iskreno se nasmijao gledajući predstavu.

Ukoliko sudimo na osnovu gostovanja kod Zorana Šprajca,  Zlatko Hasanbegović više je zvjerao po publici no što se koncentrirao na Frljićevu obradu Pirandella. Dok su likovi “tražili autora” Hasanbegović je tragao za ideološkim neprijateljima među gledateljima. Nema sumnje, našao ih je u velikim količinama.

Upravo je svinjska njuška u Kerempuh dovela i novopečenoga člana Kazališnog vijeća HNK Zagreb Zlatka Hasanbegovića

Zbog smijanja i uživanja u predstavi Čedu Prodanovića nazvao je “poznatim kazališnim kritičarem i gostom svih premijera, koji je u slobodno vrijeme odvjetnik”, premda je čovjek lijepo rekao da nije stručnjak.

Ostatak društva okupljenog na premijeri u Kerempuhu (Jadranku Sloković, Antu Nobila, Milorada Pupovca, Tvrtka Jakovinu, Miranda Mrsića, Velibora Viskovića, Mani Gotovac i Milanku Opačić) okarakterizirao je kao wannabe celebrityje.

U maniri svojih prijatelja iz mladosti s Dinamova stadiona posebno je opleo po Milanki Opačić. Kazao je da nikako nije želio “propustiti uživo njezinu novu socijaldemokratsku (?) haljinu s burberry uzorkom, jer je to prvorazredno “duhovno iskustvo”.

“Duhovnim iskustvom” gledatelji Šprajcova “Direkta” zasigurno nisu mogli nazvati i Hasanbegovićevo robotizirano ponavljanje fraza o salonskim kvaziljevičarima koji sjede na zagrebačkoj špici i ispijajući kavice ruše svjetski kapitalizam po subverzivnim festivalima dotirani državnim sredstvima.

Okomio se i na Ivicu Buljana jer, po njemu, pod okriljem barjaka sa srpom i čekićem lamentira o rastućem fašizmu.

Razveseliti ih je mogla, istina već viđena, cvjetna kravata Hasanbegovića koja nikako ne paše uz kapu s kojom se svojevremeno volio slikati.

Ukoliko sudimo na osnovu gostovanja kod Zorana Šprajca, Zlatko  Hasanbegović više je zvjerao po publici, no što se koncentrirao na Frljićevu obradu Pirandella. Dok su likovi “tražili autora” Hasanbegović je tragao za ideološkim neprijateljima među gledateljima. Nema sumnje, našao ih je u velikim količinama.

Uz takvu flower power kravatu na tratinčice, usprkos aktualnome karnevalu, teško mi ga je bilo zamisliti sa svinjskom glavom.

Prije bih rekla da će mu RTL nakon “Direkta” i pomne analize aktera špice, opaski o outfitu saborske kolegice pa, slobodno možemo reći, zavidnog poznavanja brendova (bit će ga fasciniraju kvadratići i kad nisu bijeli pa crveni) ponuditi posao modnoga urednika kakve nove emisije tipa shopping kraljica.

Nataša Govedić dosad nije vidjela kazališnu interpretaciju koja je dosljednije na tragu Pirandellu, a ja političara dosljednije na tragu Modnoga mačka na kazališnoj premijeri. Trg je preimenovan, povijest revidirana, Thompson je u udžbenicima kao postmodernist – vrijeme je da Hasanbegović odbaci njušku svinje i posveti se novoj karijeri modnoga influensera. Ide ga.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora