Europski sud za obmanu tražitelja zaštite ljudskih prava

Unatoč objavljenim činjenicama većina od 13.115 hrvatskih građana, čija su ljudska prava prekršena na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (!?), jednostavno ne može prihvatiti da su njihove tužbe, protivno čl. 45. st. 1. Konvencije bez pisane i obrazložene sudske odluke, proglašene ”nedopuštenima” i to bez prava žalbe na takav protupravni postupak.

Prema podacima Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u razdoblju od 2010. do kraja 2016. godine tom je sudu samo iz Hrvatske podneseno ukupno 14.075 tužbi. Sud je prihvatio u razmatranje 960 tužbi, 364 tužbi je riješeno u korist tužitelja(o 596 se još odlučuje), a u famoznom pretpostupku proglašeno je ”nedopuštenim” 13.115 zahtjeva (bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka).

Čitatelji koji nisu imali sreće na toj ”sudskoj tomboli” (čiji su zahtjevi proglašeni ”nedopuštenima” bez pisane i obrazložene sudske odluke) često pišu ili telefoniraju meni kao novinaru jer se nemaju kome drugome požaliti.

Pišu čitatelji novinaru i dalje se uzalud nadajući da se zaštita ljudskih prava (pravo na nepristrano suđenje) može ostvariti na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu

Pišu ti čitatelji novinaru i dalje se uzalud nadajući da se zaštita ljudskih prava (pravo na nepristrano suđenje) može ostvariti na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Tako čitatelj koji radi u Kanadi, a vodi imovinski spor u ”domovinskom sudstvu” u Hrvatskoj, po tko zna koji puta piše: ”Namjeravam zatražiti od Predsjednice Republike Hrvatske da se zauzme za poštivanje ustavnih prava hrvatskih državljana. Taj tzv. pretpostupak na Europskom sudu u kojemu suci pojedinci, protivno čl. 45. Konvencije, bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka odbijaju tužbe radi zaštite ljudskih prava, predstavlja kršenje i Ustava Republike Hrvatske. A Predsjednica Republike Hrvatske je odgovorna (prema Ustavu) da se svim tražiteljima zaštite ljudskih prava osigura pravo pristupa Sudu i na nepristrani sudski postupak.”

Čitatelju dragi, imate pravo, ali to vam je uzalud.

Da su informacije o uzaludnim pravima ipak došle do javnosti, svjedoči poziv drugog čitatelja, koji je nazvao da dojavi da je u natuknici o pojmu ”Cenzura” na Wikipediji kao ”vanjska poveznica” uvršteno: ”Ivica Grčar: Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu – izvještaj i dokumenti, Zagreb, 2016.”.

Premda na pouzdanost podataka u Wikipediji ima dosta primjedbi, činjenica da se kao vanjska poveznica natuknice o cenzuri navodi publikacija u kojoj se dokazuje cenzuriranje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava ukazuje na zanimanje javnosti i značajnu čitanost o cenzuri informacija o radu Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

No, ima čitatelja koji ipak i dalje postavljaju pitanja, uzalud vjerujući da će se ipak početi razmatrati zahtjevi za zaštitu ljudskih prava na Europskom sudu za ljudska prava. Vjerojatno zbog toga čitateljica iz susjedne Bosne i Hercegovine (podaci poznati redakciji) pita: ”Da li ima nekih novina što se tiče Suda u Štrasburu”?

Čitateljice draga, zapravo nema ništa novo. Svima iz Suda u Strasbourgu je ovako dobro i oni ”sami neće sjahati”, odnosno oni sami neće promijeniti svoju praksu.

Na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zapravo nema ništa novo. Svima iz toga Suda je ovako dobro i oni ”sami neće sjahati”, odnosno oni sami neće promijeniti ”svoju” praksu jer im to ne odgovara

A kao da to i hoće dokazati, čitateljica iz Zagreba (također podaci poznati redakciji) poslala je ovih dana dostavljenu joj odluku Suda iz Strasbourga (broj: ECHR 59508/17).

Tom tzv. ”odlukom Suda” potvrđuje se nastavljanje prakse obmanjivanja tražitelja zaštite ljudskih prava od Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Da podsjetimo, do lipnja 2017. godine tražiteljima zaštite ljudskih prava od Suda u Strasbourgu su, umjesto pisanih i obrazloženih odluka Suda, dostavljana pisamca u kojima se ”tražitelje zaštite ljudskih prava”, protivno čl. 45. Konvencije za zaštitu ljudskih prava, bez pisane i obrazložene sudske odluke obavještavalo da njihov zahtjev ”nije dopušten”.

A onda su iz Suda u Strasbourgu obećali da će umjesto ”pisamca” kojima se, bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka, obavještavalo na tisuće tužitelja da su njihove tužbe, navodno, ”nedopuštene”, od lipnja 2017. godine početi dostavljati pisane i obrazložene odluke suca pojedinca (opet ne sudske odluke, nego suca pojedinca).

U odnosu na prethodna pisamca, koja je u većini potpisivala izvjesna Elica Grdinić, u popratnom pisamcu dostavljenom ovih dana spomenutoj čitateljici (sada umjesto s potpisom kompromitirane Elice Grdinić potpisanom sa ”Tajništvo Europskog suda za ljudska prava”) priložen je još jedan ”papir” za koji se tvrdi da je ”obrazloženje suca pojedinca”, te u privitku upute i izvodi iz administrativnih pravila za popunjavanje obrazaca Suda u Strasbourgu.

U popratnom dopisu se, uobičajeno za praksu obmanjivanja, navodi da je (tobožnja) odluka ”konačna i protiv nje nije dopuštena žalba”, a u nastavku: ”Sukladno praksi Suda spis se neće čuvati duže od jedne godine od dana donošenja odluke”, kao i ”odluka je sastavljena na jednom od službenih jezika Suda (engleskom ili francuskom), te nije dostupna u prijevodu na druge jezike”.

To što se pretenciozno naziva ”odlukom suca pojedinca” ustvari je jedan umnoženi (šapirografirani) papir na kojemu je ”špranca” koju administrativno osoblje Suda ponekad, ako zatreba, samo dopuni dodatnim podacima tražitelja zaštite ljudskih prava od Suda za ljudska prava u Strasbourgu tvrdeći da dostavljaju ”odluku suca pojedinca”.

Jednostavno, zajebantice i zajebanti kao suci pojedinci iz Suda u Strasbourgu ne odustaju od zajebavanja tražitelja zaštite ljudskih prava

Dao sam kratki opis sadržaja te ”šprance” u kolumni ”Sud iz Strasbourga i dalje tužbe odbija bez obrazloženja”.

Objavio sam da je to za što se u popratnom pismu tvrdi da je ”odluka suca pojedinca” u biti samo ”bilješka”, a nikako pisana i obrazložena sudska odluka kao što je propisano člankom 45. st. 1. Konvencije.

U tim najnovijim obmanjivanjima tražitelja zaštite ljudskih prava od Suda za ljudska prava u Strasbourgu nema nikakvog obrazloženja ni ”osnova zbog kojih je zahtjev (tužba) odbačen kao nedopušten”.

Tek se tvrdi da je pročitan cijeli ”spis predmeta” i da podnositelj zahtjeva (tužitelj) ništa novo nije rekao u tužbi (zahtjevu), nego od Suda traži da bude ”instanca 4. stupnja”, odnosno da i oni ”utvrđuju činjenice i ocjenjuju dokaze”, a oni smatraju da su činjenice već ranije dobro utvrđene i da su svi dokazi već provedeni, te da je tužitelj imao pravedno suđenje.

I tako su u ”špranci” konstatira da je tražitelj zaštite ljudskih prava imao ”pravedno suđenje u hrvatskom sudstvu”!

A je li ”pravedno suđenje” moguće u hrvatskom sudstvu!?

Na ”špranci” koja se iz Suda u Strasbourgu dostavlja na tisuće adresa u Hrvatskoj je umjesto potpisa Elisabeth Steiner,

austrijske sutkinje zadužene za Hrvatsku, osvanuo potpis Georgesa Ravaranija, donedavno suca Upravnog suda iz Luxembourga, a odnedavno suca pojedinca Suda u Strasbourgu zaduženog za predmete iz Hrvatske.

Apsurdno je da su ti tzv. suci pojedinci iz Suda u Strasbourgu ”zaduženi” za predmete iz zemalja čije jezike ne razumiju i čije pravo ne poznaju. Tako sudac Ravarani, jednako kao i prije sutkinja Steiner, ne govore hrvatski niti poznaju hrvatski pravni sustav.

Već sam objavio da je to za što se u popratnom pismu Suda iz Strasbourga tvrdi da je ”odluka suca pojedinca” u biti samo ”bilješka”, a nikako pisana i obrazložena sudska odluka kao što je propisano člankom 45. st. 1. Konvencije

Prije potpisivanja tobožnjih ”odluka Suda” kao suci pojedinci u potpunosti se moraju osloniti na to što im ”serviraju” Elica Grdinić ili netko od ostale ekipe hrvatskih pravnih administrativaca na ”privremenom” radu u Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

O tome da ”suci pojedinci” potpisuju odluke o predmetima sastavljenim na jezicima koje ne razumiju, kao i o sudištima čije pravo (i zakone) ne poznaju govorila je 8. studenoga 2017. godine u Novinarskom domu Ksenija Turković, sutkinja iz Hrvatske u Sudu u Strasbourgu opisujući svoj rad na predmetima iz Estonije (sudjelujući u ”lakirovki” priređenoj povodom boravka u Hrvatskoj Guida Raimondija, predsjednika Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu).

Kolumna ”Imam pravo” zamišljena je kao rubrika u kojoj će svoje probleme iznositi građani koji su kao pojedinci u raznim birokratiziranim zavrzlamama u Hrvatskoj i na međunarodnoj razini u neravnopravnom položaju u odnosu na moćnije javne službe i sudišta.

Nastojim objavljivati i objavljujem pritužbe građana već umoran od uzaludnosti toga posla. Jednostavno, zajebantice i zajebanti kao suci pojedinci iz Suda u Strasbourgu ne odustaju od zajebavanja tražitelja zaštite ljudskih prava.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa u takvoj ”ulozi”, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora