novinarstvo s potpisom
Što je potpredsjednik vlade Damir Krstičević u utorak radio na Visu? Nije li zalutao na savezničko vojno groblje u Milni, gdje su američki i britanski diplomati odali počast vojnicima svojih nacija što su u Drugome svjetskom ratu poginuli oko Visa, boreći se protiv Hitlera i Ante Pavelića?
Kako ministar vlade koja ignorira Dan antifašističke borbe može odavati počast Amerikancima i Britancima poginulim u borbi protiv fašizma?
Kako ministar vlade koja odaje počast na Bleiburgu – i ubijenim ustašama dakle – može odavati počast onima koji su poginuli u borbi protiv ustaša?
Kako ministar vlade koja tolerira ustaško znakovlje može odavati počast vojnicima koji su se protiv tog znakovlja borili?
Kako ministar vlade s kojom Židovi i Srbi ne žele u jasenovački muzej, može odavati počast onima koji su pobijedili jasenovačke ubojice?
Je li Krističevića smutila sunčanica?
Ma što bilo, ministrovo ukazanje na Visu, pa još u prigodi odavanja počasti poginulim američkim i britanskim borcima protiv nacizma, izgledalo je, bit ćemo blagi, poput neukusne farse.
Proteklog utorka, na savezničkome vojnom groblju na Visu – koje je bilo propalo, pa ga je trebalo obnavljati – okupili su se američki i britanski diplomati, da odaju počast i otkriju novu spomen-ploču za 49 vojnika Oružanih snaga Ujedinjene Kraljevine i Commonwealtha te 29 boraca američke vojske, koji su u Drugome svjetskom ratu poginuli u misijama pomaganja partizanskim osloboditeljima Jugoslavije.
”Britanski i američki vojnici, mornari, zrakoplovci i komandosi borili su se protiv tiranije zajedno s partizanima. Ovdje je bilo stacionirano između 8.000 do 12.000 vojnika”, podsjetio je na tom svečanom i važnom događaju američki veleposlanik Robert Kohorst.
Govorio je i Krstičević, trseći se da ne podbaci patetikom, ali i da mu se slučajno ne omakne protiv koga su se to, zapravo, borili ti partizani, Amerikanci i Britanci.
”Sedamdeset i osam državljana Sjedinjenih Američkih Država, i Velike Britanije i Commonwealtha”, kazao je Krstičević, ”daleko od svojih domova, ovdje u Hrvatskoj, dalo je svoje živote u borbi protiv totalitarizma u Drugom svjetskom ratu”.
”Totalitarizma”? Baš ”totalitarizma”? Nije moglo preciznije? A onda dalje: ”Zajedno s njima u borbi, ponekad rame uz rame, stradali su ovdje i brojni Hrvati”.
Hrvati? Baš Hrvati? Otkud ministar zna da nije bilo baš nijednog, recimo, Srbina? I kako li se ono zvala vojska s kojom su rame uz rame ratovali? ”Hrvatska domovinska vojska”? ”Hrvatske oružane snage”? ”Hrvatski domobrani”? ”Ustaše”?
Ali, čekajte – koja je onda ta, kako se ono zvaše, Narodnooslobodilačka vojska? Partizani? Ma koji su sad ti…? Koga su oslobađali, protiv koga, za koga…? Bogme komplicirano, bit će da se znojio Krstičević.
Na stranu sarkazam. Hrvatska vlada, u kojoj je Krstičević potpredsjednik, ignorira sutrašnji Dan antifašističke borbe.
Ta je vlada prezirno prešutjela nedavnu 75. obljetnicu bitke na Sutjesci, u kojoj je – to Krstičević dobro zna još iz političke nastave u Jugoslavenskoj narodnoj armiji – poginulo više od dvije tisuće istih tih ”brojnih Hrvata”.
Ta vlada legalizirala je ustaški pozdrav.
Ta vlada očijuka s proustaškom desnicom.
Pa kako onda, za boga miloga, nije neugodno Krstičeviću na viškoj komemoraciji američkim i britanskim saveznicima izgovoriti i da je ”važno očuvati sjećanje” na njihove poginule vojnike, jer ”njihova borba i žrtva trebaju poslužiti kao podsjetnik za sve nas, Amerikance, Britance i Hrvate, kako je sloboda dragocjena”.
Očuvati sjećanje?! Pa zašto ne čuvate sjećanje na partizane? Nisu vam Amerikanci ni Britanci oslobodili zemlju, nego partizani, vođeni Josipom Brozom Titom – i to nije rekao bilo tko, nego, da vas podsjetimo, Winston Churchill osobno.
A vi, veliki nasljednici slobodarskih tradicija – s Hasanbegovićem ukidate ime Titovu trgu u Zagrebu…
I nije vas sram?
Dolazak Damira Krstičevića na američko-britansku komemoraciju uvreda je uspomeni na desetke tisuća partizana poginulih u obrani zemlje od Hitlera, ustaša i četnika.
Taj dolazak, svojom snishodljivom politikantskom uslužnošću snažnijim saveznicima u NATO-u – koji su Krstičevića nedavno zadužili vojnim odlikovanjem u SAD-u – simbolički još jednom ruši i sve one uništene antifašističke spomenike, njih više od tri tisuće, koje su od 1991. naovamo proustaški mineri potajno srušili, a da HDZ i Krstičević ni zucnuli nisu.
A ruga se i svima nama, građanima ove zemlje, kojima ne trebaju, kao Krstičeviću, Amerikanci i Britanci objašnjavati tko je 1941. ovu zemlju uništio, a tko ju je 1945. oslobodio.
U Milni ste se, dakle, gospodine ministre, uspeli na vis licemjerja vlade u kojoj sjedite.
(Prenosimo s portala Novoga lista).