Dan zahvalnosti kao poziv na euharistijski stil života

Ovih dana mog opetovanog boravka u Americi su me nepregledne kolone automobila i neopisive gužve na aerodromima natjerale da budem nezahvalan za Dan zahvalnosti. Pritisnut osobnom vremenskom strkom između Bostona, Tulse i Denvera stekao sam dojam da je cijela Amerika u pokretu.

Prema ocjenama Američke asocijacije za sigurnost prometa za nacionalni blagdan, za ovogodišnji Dan zahvalnosti više od 54 milijuna Amerikanaca je na putu kako bi blagdan proslavilo u roditeljskoj kući i krugu svoje obitelji, kako se to u kontinuitetu čini već više od dva stoljeća.

Prometnom kaosu na cestama treba dodati i nevjerojatne gužve na aerodromima i bezbrojne zastoje u zračnom prometu. Rekordnih 30,6 milijuna putnika letjelo je prije ili za vrijeme Dana zahvalnosti.

Stav i prakticiranje zahvale i zahvaljivanja su snažno prisutni u većini biblijskih knjiga, a posebice u poslanicama apostola Pavla. Izvorna novozavjetna grčka riječ za zahvalnost je euharistia uz glagolski oblik euharisto

Proslava Dana zahvalnosti (Thanksgiving Day) pokrenuta je na preporuku predsjednika Georga Washingtona i uz odobrenje Kongresa 1789. godine. Predsjednik Theodore Roosevelt je 1941. potpisao zakon kojim se Dan zahvalnosti službeno slavi kao državni blagdan četvrtog četvrtka u studenom.

Povijesni korijeni blagdana se vezuju uz početke nacionalne baštine. Prvi je Thanksgiving održan 1621. godine kada su pristigli pilgrimsi, “hodočasnici”, zapravo imigranti koji su iz Europe bježali zbog vjerskih progona i siromaštva.

Nakon izuzetno teškog 66-dnevnog putovanja engleski doseljenici su se dogovorili o uzajamnoj ravnopravnosti i prihvatili zajedničko ime Pilgrims.

Luci u kojoj su se najprije naselili dali su ime Plymouth (država Massachusets). Od početka su naišli na teškoće u pronalaženju hrane, te su u prvoj surovoj zimi u “obećanoj zemlji” mnogi pomrli od gladi.

Spasili su ih izuzetno gostoprimljivi lokalni Indijanci, takozvani urođenici, koji su prve doseljenike hranili te ih naučili kako pripremati hranu, obrađivati zemlju i uzgajati plodove.

Devedesetak urođenika Indijanaca koji su pomogli doseljenicima da prežive prvu zimu pozvano je sljedeće jeseni na trodnevnu gozbu zahvalnosti za bogatu žetvu. Na stolu se, uz ostalu hranu, našla i pečena purica, koja odatle ulazi u tradiciju kao nezaobilazno jelo za svaku proslavu Dana zahvalnosti.

Postoje i druga povijesna izvješća prema kojima se najranija proslavu Dana zahvalnosti datira 8. rujna 1565. godine u mjestu Sveti Augustin u Floridi.

Proslava Dana zahvalnosti (Thanksgiving Day) pokrenuta je na preporuku predsjednika Georga Washingtona i uz odobrenje Kongresa 1789. godine. Predsjednik Theodore Roosevelt je 1941. potpisao zakon kojim se Dan zahvalnosti službeno slavi kao državni blagdan četvrtog četvrtka u studenom

Drugi drže da je izvorni blagdan zahvalnosti nastao 1619. godine kada je 38 engleskih doseljenika stiglo u Virginiju i donijelo odluku da se dan njihova dolaska svake godine “slavi kao sveti dan i dan zahvalnosti Svemogućemu Bogu”.

Kako god bilo, zahvaljujući službenim odlukama predsjednika Washingtona i Roosevelta, priča o plimutskim doseljenicima i njihovom preživljavanju je četvrti četvrtak svakog studenoga transformirala u jedan od najraskošnijih obiteljskih blagdana u Americi.

Najspektakularniji javni show proslave Dana zahvalnosti je nenadmašna parada na Manhattanu u New Yorku u kojoj, uz ogromne balone ispunjenih helijem, maršira više od 8000 plesača, glazbenika i drugih izvođača, a događaj uz prisutne prati i višemilijunski auditorij uživajući u televizijskom prijenosu.

U nezaobilazan dio proslave spada i skupno gledanje jedne od tri utakmice Nacionalne lige američkog nogometa.

U bogatu tradiciju se uključuje i Bijela kuća simpatičnom ceremonijom predsjedničkog pomilovanja nedužnog purana.

Dok se pred Dan zahvalnosti uz purane kupuju i pokloni za rodbinu, najveća šoping groznica počinje dan nakon Dana zahvalnosti, na takozvani “Crni petak” – dan velikih popusta i početak rasprodaje koja traje pet dana, pa je tako većina trgovina otvorena i nedjeljom. Možete zamisliti milijune Amerikanaca koji i danas mahnito kupuju do smiješnih cijena sniženu preostalu robu s polupraznih polica već uvelike ispražnjenih trgovina.

Ime “Crni petak” ima veze s naglim porastom potrošnje koja je inače u to doba godine padala, pa su trgovci upravo uvođenjem ogromnih popusta uspjeli prodajne rezultate premjestiti iz “crvene” (koja označava gubitke) u “crnu” zonu dobitaka.

Dok se pred Dan zahvalnosti uz purane kupuju i pokloni za rodbinu, najveća šoping groznica počinje dan nakon Dana zahvalnosti, na takozvani “Crni petak” – dan velikih popusta i početak rasprodaje koja traje pet dana, pa je tako većina trgovina otvorena i nedjeljom. Možete zamisliti milijune Amerikanaca koji i danas mahnito kupuju do smiješnih cijena sniženu preostalu robu s polupraznih polica već uvelike ispražnjenih trgovina

Stav i prakticiranje zahvale i zahvaljivanja su snažno prisutni u većini biblijskih knjiga, a posebice u poslanicama apostola Pavla. Izvorna novozavjetna grčka riječ za zahvalnost je euharistia uz glagolski oblik euharisto.

Gospodin Isus je zahvaljivao za hranu, za ozdravljenja, za svoje učenike, za uslišane molitve te za kruh Gospodnje odnosno posljednje večere (vidi posebice Luka 22: 17-19 i 1. Korinćanima 11: 24), odakle je imenica euharistija već od ranih stoljeća kršćanstva preuzeta kao oznaka za cijeli obred Večere Gospodnje kao središnjeg sakramentalnog znaka uprisutnjenja samog Krista pri spomenu njegove smrti.

Zapravo taj “liturgijski redukcionizam” u nekoj mjeri relativizira cjelokupni biblijski imperativ zahvaljivanja za sve Božje blagoslove, kako za duhovna tako i za materijalna dobra, a posebice za život i zdravlje kao izraz Božje dobrote i ljubavi.

Nasljedovatelji Isusa Krista su pozvani da svakodnevno i u svim okolnostima žive euharistijski. Kršćani su pozvani neprestano zahvaljivati i živjeti zahvalničkim stilom života koji obilježavaju mir, radost, nutarnji sklad, suprotstavljanje grijehu i ljubav prema bližnjemu.

Moralni filozofi svih vremena se osvrću na iskustvo zahvalnosti, a posebno intenzivno je o njemu raspravljao otac suvremenog kapitalizma Adam Smith u svojoj “Teoriji etičkih osjećaja“ (1759.).

Sustavno proučavanje zahvalnosti unutar psihologije počinje tek početkom našega stoljeća najvjerojatnije zato što se psihologija tradicionalno više bavila negativnim, a manje pozitivnim emocijama.

Robert Emmons, profesor na Sveučilištu Kalifornije u Davisu, je jedan od rijetkih znanstvenika koji je sustavno istraživao “zahvalnost kao osjećaj čuđenja i proslave života”. U svojoj knjizi “Handbook of Positive Psychology“ (2002.) i drugim djelima Emmons na temelju empirijskih istraživanja zaključuje kako zahvalnost ljude čini ne samo pristojnijima u javnom ophođenju nego i sretnijima, energičnijima i optimističnijima u svakodnevnom životu.

Prema istraživanjima profesora Emmonsa izražavanje zahvalnosti pomaže ljudima da smanje stres, da lakše prevladaju bolesti te da u prosjeku žive duže.

Nasljedovatelji Isusa Krista su pozvani da svakodnevno i u svim okolnostima žive euharistijski. Kršćani su pozvani neprestano zahvaljivati i živjeti zahvalničkim stilom života koji obilježavaju mir, radost, nutarnji sklad, suprotstavljanje grijehu i ljubav prema bližnjemu

Do vrlo zanimljivih zaključaka o utjecaju i posljedicama zahvalnosti je nakon višegodišnjih istraživanja došao i Greater Goods Science Center na kalifornijskom Berkeleyju. Oni su ustanovili da zahvalni ljudi imaju bolji imunološki sustav, dozive više pozitivnih osjećaja, te su stoga radosniji, sretniji i optimističniji.

To sve ih čini širokogrudnijima i sposobnijima za empatiju, te se uglavnom osjećaju manje usamljeni i izolirani jer se lakše povezuju s drugima, pa i drugačijima. Osim toga im zahvalnički način života omogućuje da lakše otkrivaju nove mogućnosti i ostaju trajno otvoreni.

To potvrđuju i mnogobrojne spoznaje neurokirurške znanosti koje zaključuju da su ljudi koji žive zahvalničkim stilom života uglavnom zdravije, bolje integrirane i cjelovitije ličnosti.

Sve to nam dopušta zaključak da zahvalnost može biti ključ za sretniji i dugovječniji život.

Živimo stoga euharistijski!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora