autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Biti bez Nade znači prestanak života

AUTOR: Aleksandar Miljković / 04.10.2025.

Foto: Pixabay

Na ekumenskom putu nerijetko se nađemo na stranputici, pitajući se kamo (i uopće zašto) ići dalje. Jedan od važnijih putokaza uvijek sam nalazio u Prvoj poslanici Korinćanima: ”A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima Ljubav”. Iz konteksta pisma svetog apostola Pavla – saznajemo da su nam Ljubav, Vjera i Nada darovani za vječnost i da nisu podložni ugrizu vremena.

Svaka avantura, pa tako i avantura kršćanskog ujedinjenja ne može započeti bez nadvrline Nadanja. ”Teolog ufanja”, Jürgen Moltmann veli: ”Živjeti potpuno bez Nade, nije moguće. Biti bez Nade znači prestanak života”. I stvarno, početak ekumenskih težnji unutar raznih Crkvi su sigurno nečija tajna nadanja, sakrivena u maglama molitvene prošlosti. Nikada nećemo (ali ni ne trebamo) znati njihov izvor i prapočetak, ali znamo da je tu s nama još i danas.

Suprotnost nadi je očaj, a prvaci očaja su anti-ekumenisti. Živimo u svijetu u kojem je teško sanjati o jedinstvu, a bilo kakav idealizam je laka meta za sveprisutni epistemološki cinizam.

Baš iz tih razloga, protivnici ekumenizma su također i suvremeni komformisti – vješto skriveni iza maske isključivosti, zilotizma i arhaičnog puritanizma. Oni su ”pobožni izdajnici” principa ufanja, koji je integralni dio kršćanske vjere i bez kojega bi ona bilo neprepoznatljiva i samim apostolima – onima istim koji su nam pružili razlog da se nadamo da ipak može… i onda kad izgleda da je posve nemoguće.

Poslije Nade dolazi Ljubav (barem na ekumenskom putu), jer voljeti drugoga i drugačijeg je gorivo i ljepilo svih naših stremljenja k jedinstvu. A da bi ga se zavoljelo, treba ga se prvo upoznati.

Edith Stein nas upozorava: ”Ne prihvati ništa kao Ljubav što nema Istinu u sebi”. Suviše se olako danas kaže da volimo i prihvaćamo sve ljude, jer to je popularno i ”politički korektno” projicirati – ali koga mi uistinu poznajemo? Možda ponekog malo, onako površno, hladno informatički… ili s interesom – jer duboko upoznavanje (i osluškivanje) Drugog zahtijeva žrtvu, čak i rizik djelomičnog odricanja od vlastitog identiteta.

Tko je spreman na to osim onoga koji voli: to je princip kenotičkog davanja. Drugačijeg počinjemo voljeti upravo radi Onog koji nosi apsolutnu ”drugačijost” u naš život i u naše najdublje biće – Uskrslog Bogočovjeka. Bez ljubavi ekumensko ufanje tiho sahne kao san i tlapnja.

Samit ekumenske amplitude i najuži od svih koncentričnih krugova je srž naše zajedničke Vjere. Kad bi sve ostalo na nadanju, pa čak i na bezuvjetnoj međusobnoj ljubavi – nikada ne bi došlo do ujedinjenja.

Nikolaj Berdjajev kaže: ”Pobjeda nad strahom je prva duhovna dužnost čovjekova”. Ipak mnogi drugi filozofi (pogotovo egzistencijalisti) definiraju čovjeka kao ”biće straha”. Kršćani su teško traumatizirani brutalnošću i trajnošću svojih raskola, i strah od gubitka teško stečenog (često i krvavo) identiteta nam se svima zavukao pod kožu.

Ali naš Bog živi u našoj Budućnosti, ne u našoj prošlosti i strpljivo moli i ponizno traga za našim povjerenjem. To uključuje i mogućnost promjene i iznenađenja – ne smijemo zazirati od toga! Vjera je božanska pustolovina koja zahtijeva cijelo naše srce i najbolji dio duše, ali teško onom koji traži zaklon i sigurnost tamo gdje je ne može biti.

Misao Jaroslava Pelikana: ”Tradicija je živa vjera pokojnih. Tradicionalizam je mrtva vjera živih”. I još nešto (od istog autora): ”Ako je Krist vaskrsnuo, ništa drugo nije bitno. A ako nije – sve ostalo gubi smisao”.

Ove misli nam usmjeruju pažnju na suštinu ekumenskog poslanja (mission impossible), a to je da Božja promisao ne slijedi ljudsku logiku i kvari planove moćnih i utjecajnih. Otvorite bilo koju stranicu Mateja, Marka, Luke ili Ivana i vidjet ćete da je tako.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• RH danas: opća relativnost i oštri dualizam - anything goes
• Diana Budisavljević nije kalkulirala već je suosjećala
• Traži se urgentno izmirenje religije i znanosti
• Ekumenizmom protiv zlu ideje nacionalizma
• Kršćanski put je put čekanja i kreativnih traganja
• Mladost prepunu životne strasti, ali bez pečata osobnosti
• Mir među nacijama, mir među religijama
• Ka generalnoj koruptivnosti najprije vodi ljudsko neznanje
• Iskoristimo teško stečeno znanje za jedinstvo i pomirenje
• Treba nam izlazak iz logike straha za samoodržanje

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ABRAHAMOVA DJECA
Oznake: Abrahamova djeca, Aleksandar Miljković, Edith Stein, Jaroslav Pelikan, Jürgen Moltmann, ljubav, nada, Nikolaj Berdjajev, ufanje, vjera

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".