novinarstvo s potpisom
“Kud svi Turci, tud i mali Mujo” simpatična je izreka iz vremena bivše države u kojoj je i mali Mujo bio jedan od istih. “He who hangs around with wolves, learns to how” kaže i stara engleska i potvrđuje poznatu “S kim si, takav si”. I kao da smo svi svjesni sklonosti utapanja pojedinca u masu, u potrebu za solidariziranjem, otvorenim govorenjem i preuzimanjem odgovornosti.
No kao da vrtoglava bujica prijeti uništavanjem svega što predstavlja sigurnost i uporište; odron ugrožava vrijednosti obitelji, odgojno-obrazovnih ustanova, povjerenje u pravdu, sudstvo, policiju.
Pojedinac, umoran od bombardiranja lošim vijestima, pozicioniran ispred dalekovidnice, stare loše vijesti zamijeni istima na drugom TV kanalu. Nakon pljačke pošte, nakon pljački ranije počinjenih u ljekarni, pekari i kiosku ”pao” je pljačkaš-policajac. Motiv razbojništva je potreba namirenja kockarskog duga. Policija izjavljuje: ”Nekom tko ne poštuje zakon nije mjesto u našim redovima”.
No, megaplakat ”Las Vegas u srcu Zagreba” i dalje se koči ispred Mosta slobode pozivajući na laku zaradu i zabavu na 6000 kvadrata najveće kockarnice u zemlji.
Ostale kockarnice strateški su raspoređene na kvartovskim uglovima. Obližnji lokali, ”oboružani” ponudom, zovu na ”piće ohrabrenja”.
Reklame za kocku i alkoholna pića nastavljaju se neumorno, danonoćno vrtjeti. I što se dogodilo da u do jučer miroljubivim kvartovima i parkovima ispunjenim grajom i dječjim smijehom zaredaju prepadi zakarabuljenih razbojnika?
Tko je ”dao mig” da se domaća atmosfera ”Našeg doma”, gdje su žene kupovale ”ciferšluse” i lijepu posteljinu, zamijeni blještavilom automat-kluba?
Broj takvih veći je nego broj svih jaslica, vrtića, sportskih klubova i plesnjaka zajedno. A potrebni su nam i boravci za starije i nemoćne, kojih je više nego mladih.
Unatoč crnim brojkama društvo je i dalje bez jasne akcije koja bi ujedinila, osmislila, konstruktivno izrazila brigu za opće dobro i trajne vrijednosti.
Brinemo li o mladima koji sve ranije posežu za sredstvima ovisnosti i sve su skloniji nasilju? Što uključuje naš sistem društvenih vrijednosti; imamo li konsenzus oko toga da je Zemlja okrugla? Rukovodimo li se naučnim spoznajama ili mitovima i legendama? Jesmo li spremni preuzeti odgovornost ili tražimo izgovore za pasivnost?
Treba li u Vukovar danas ići u koloni tuge ili Vukovarcima donijeti ideju i snagu za pokretanje akcije, za zbližavanje, za nadu?
Prošlo je vrijeme zajedničkog odlučivanja, brige za čovjeka i zajedništvo čuje se uz kavu. U 90-im je bilo važno koje si nacionalnosti. Danas ni to nije presudno, otkaz je prijetnja svima.
Našim tržištem dominira strani kapital, strane banke i strani trgovački centri. Mi imamo zemlju i zastavu. Pojedinac je izložen vjetrometini slobodnog tržišta. U njemu najlakše sanja san o sretnom ishodu dobitka na lutriji i kocki. O njemu još duže snatri uz čašicu.
Realnost punom težinom pritisne nakon toga, bez lampica i lažnog sjaja. S bolnim buđenjem na odjelu za ovisnosti ili iza rešetki zatvora. U mjesecu borbe protiv ovisnosti osvrnut ćemo se na 250.000 registriranih ovisnika o alkoholu; uz njih su i oni na drogama, lijekovima, kocki godinama na vrhu u Europi. To je još jedna otužna bilanca.
Nemir na sudu, u školi, brodogradilištu, na granici, bolnici. Čovjek, sluđen shizofrenim porukama društva, uz ponešto ratnog stresa, satjeran u tjesnac, ”uskuhale” glave krene. U pljačku, osvetnički pohod na sud, na pisanje agresijom prožetog grafita, na kavgu na nogometnom igralištu.
Čovjek, zbunjen, uplašen, zbijen i neaktivan, u masi kao u toru, čeka da se drugi prvi pomaknu.
Gdje nestadoše red, struktura, stabilnost?
Dijete koje ne pamti toplo okrilje obitelji i društva neće iz njega baštiniti osjećaj samopouzdanja, odgovornosti, samosvijesti i povjerenja u sebe i druge.
Samo osoba koja je razumjela i prihvatila pogreške roditelja ide dalje zrela i snažna. Samo zemlja i društvo spremno prihvatiti i dobro i loše u svom razvoju u stanju je nakon trauma konstruktivno krenuti dalje, osloboditi se transgeneracijske traume i predati zrelo nasljeđe mladima. Jasne, ne dvostruke poruke riješit će zbunjenost građana koji se još nečemu nadaju.
Još je funkcionalistička teorija društva naglašavala potrebu reda i stabilnosti za njegovo funkcioniranje. Ono je napredovalo od doba plemena; očekuje se da uspješno pomiri svoje sastavnice: odgoj, obrazovanje, obitelj, kulturu, religiju, slobode, prava, da svaka ispuni ulogu i da bude u ravnoteži s drugima kako bi društvo funkcioniralo.
Sustav vrijednosti u nas se mijenja i ravnoteža je narušena. Rezultat je da se društvo polariziralo, a pojedinci priklonili jednoj strani crno-bijelog ili crno-crvenog kolorita. Poput shizofrenog mozaika izmjenjuju se poruke vezane uz obitelj, odgoj, pravdu, kažnjavanje zločina, antifašizam, privatizaciju.
O riziku anomije pisao je francuski sociolog Emile Durkheim. Opisujući društvene procese, zainteresirao se za poveznice koje društvo drže čvrsto zajedno: izmjenu iskustava, perspektive, vrijednosti, vjerovanja i ponašanja koja pojedincu omogućavaju da se ostvari, bude dio grupe i društvu da održi zajedničke interese.
Društvo tvore više ili manje odgovorni pojedinci. Gubitak kompasa producira dugoročne posljedice kao raspad obitelji, pojedinca bez orijentacije, regres, bijeg u ovisnost, nasilje, agresiju.
Obrazujući se, čitajući, putujući, družeći se s umjetnošću čovjek spoznaje, širi vidike, upoznaje ljude, oboružava se znanjima, ruši predrasude, pobjeđuje strahove, preispituje smisao legendi i mitova, vjerskih dogmi, ali i regresivnih pravila i zakona; bori se protiv besmisla. Daje znak da je živo i misleće biće.
Za biti svoj potrebno je uložiti napor. Ljudima treba svijetao primjer. ”Zamišljen s ciljem da pacijentima sa raznim fizičkim i mentalnim bolestima i članovima njihovih obitelji omogući besplatni posjet muzejima, da susret s umjetnošću iskoriste kao blagodat za zdravlje” zaživio je u Kanadi pilot-projekt u suradnji frankofonih liječnika i Montrealskog muzeja lijepih umjetnosti.
Čovjek uz recept dobije blagotvorni utjecaj umjetnosti na zdravlje. Na sceni HNK u Zagrebu zasvirala je Mozartova ”Čarobna frula” – poziv na zajedništvo, radoznalost, razigranost, priču o vječnoj borbi dobra i zla, nadu. Daje šansu pobjedi ljubavi i iskrenosti, a ne zloći, laži i smrti.
Čarobna frula nam treba više nego ikada.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.