novinarstvo s potpisom
Dva tjedna nakon što je Kosovo proglasilo da Sigurnosne snage Kosova prerastaju u Kosovsku vojsku, premijer prištinske vlade Ramush Haradinaj na svojoj službenoj Facebook stranici pohvalio se potpisivanjem sporazuma o ukidanju granica između Kosova i Albanije.
Od početka godine uspostavljaju se zajedničke granične točke Kosova i Albanije a za ožujak je najavio i drugu fazu potpunog uklanjanja granice između Kosova i Albanije, po načelu Schengena. Kako kaže Haradinaj, granica više ne postoji. Dogovoreno je načelo integralnog upravljanja granicom i zajedničkog europskog puta Albanije i Kosova.
Ovakvo je rješenje najavljeno još prije nekoliko mjeseci i potvrđeno 26. studenog u Peći, na sastanku vlade kosovskih Albanaca i najviših albanskih čelnika i tada su, kako su naveli albanski mediji, premijeri Edi Rama i Haradinaj kazali da će dvije vlade razviti strategiju ujedinjenja Albanaca do 2025. godine.
Navodno je tada prvi put Edi Rama predstavio ideju o nacionalnom projektu ujedinjenja između Albanije i Kosova. Dodao je tada kako Albanija ne može beskrajno čekati da je EU prihvati, a Kosovo je umorno od čekanja na liberalizaciju viznog režima.
”Albanci će pokušati cijelu međunarodnu zajednicu dovesti do svršenog čina. Meni je jasno da će oni graditi svoj plan. Kada krajem ožujka budu izbrisali granice tada će ukinuti poreze prema centralnoj Srbiji i reći da su spremni razgovarati, ali s drugačije pozicije, ujedinjenog Kosova i Albanije”, komentirao je Aleksandar Vučić, nezadovoljan što nitko ne reagira iz EU-a.
Najprije je Kosovo uvelo 100 postotne carine na robu iz Srbije i BiH, onda je proglasilo vojsku Kosova a sada ukida granicu s Albanijom.
Velika Albanija najavljuje se već desetljećima a sada je to, eto, javni plan Kosova i Albanije. Bilo kakve promjene granica izazivaju velike strepnje na nestabilnom zapadnom Balkanu. Ne bi to bilo samo ujedinjenje Kosova i Albanije, nego bi ugrožene bile i Makedonija, ali i Crna Gora.
U Makedoniji zadnji je popis stanovništva bio još daleke 2002. godine i tada su Albanci činili 25 posto stanovništva, a najviše ih živi u zapadnoj Makedoniji.
Što se Srbije tiče, u situaciji u kojoj se nalazi a ta je da je Kosovo za Srbiju izgubljeno, politika Beograda je da pokuša dohvatiti ono što se eventualno može dohvatiti, a to je onaj dio sjevera Kosova na kojem živi većinsko srpsko stanovništvo, da dođe, dakle, do podjele Kosova.
Prije dvadesetak dana Donald Trump je ponudio američko posredovanje u završnoj fazi pregovora Srbije i Kosova. John Bolton, Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, u kolovozu je izričito rekao da se SAD ”ne bi protivio teritorijalnim korekcijama između Kosova i Srbije”.
To je američko pragmatično stajalište. Razmjeni teritorija protive se Angela Merkel i Njemačka te Velika Britanija. Naravno da je i premijer Andrej Plenković zauzeo jasan stav da se protivi promjeni granica jer bi to otvorilo opet i iznova Pandorinu kutiju za cijeli zapadni Balkan, za BiH, prije svih.
Na kosovskoj strani, poznato je da je Haradinaj protiv bilo kakve podjele Kosova, odnosno etničkog razgraničenja između Srbije i Kosova, dok je predsjednik Kosova Hashim Thaci ipak otvoren i za takve razgovore.
E, sad i Federica Mogherini želi da predsjednik Thaci ima sve ovlasti za pregovore sa Srbijom, umjesto tvrdog Haradinaja. I to bi mogao biti znak da bi Europska komisija, odnosno Njemačka te Velika Britanija mogli i popustiti korekcijama granica, kako bi nekako riješile kosovsku desetljetnu žarišnu točku.
Svatko bi na koncu konca mogao odustati od svojih načela. Tako Haradinaj potpuno inzistira na cjelovitosti kosovskog teritorija, ali s druge strane entuzijastički radi na stvaranju velike Albanije, pa makar se zapalio cijeli Balkan.
Bivši međunarodni visoki predstavnici u BiH Carl Bildt, Christian Schwarz Schilling i, sada pokojni, Paddy Ashdown uputili su u kolovozu javno pismo, onda kada se počelo špekulirati da bi Kosovo moglo biti podijeljeno, i upozorili međunarodnu javnost da bi korekcije granica na Kosovu bile opasan presedan koji bio mogao uništiti jedinstvenu BiH.
Po njima, i povijest nas uči ”da se održiv mir može postići samo u višenacionalnim zajednicama, a ne u prekrajanju granica kako bi se stvorile jednonacionalne zajednice”.
Ako povijesno i nije skroz točno, dobro zvuči.
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.