Rez deficita na Baliju

Prije nego što je uopće stupio na snagu, proračun za 2014. godinu već je zastario. Dokument izglasan u Saboru prije samo tjedan dana već mora na popravak. Svašta se događalo u proceduri prihvaćanja državnog budžeta, pa ga je Vlada jednom sama povukla netom što ga je poslala u raspravu, ali ovo je ipak prvi put da proračun bude formalno usvojen a da se u startu sa sigurnošću zna kako neće izdržati ni jedan kvartal.

 

Paradoks je u tome što nitko nije iznenađen. Znalo se naime da će Europska komisija, ulaskom Hrvatske u proceduru kontrole prekomjernog deficita, tražiti da se budžetski manjak postupno smanji. Ponajbolje je to znao sam ministar financija. Kad se domaćoj javnosti obratio s tom informacijom iz Bruxellesa, vidjelo se da nije iznenađen. Dapače, djelovao je smireno, a k tome je bio i zadovoljan što se Hrvatskoj nudi razdoblje od tri godine unutar kojih bi deficit trebalo spustiti na manje od tri posto BDP-a. Realna je bila i opcija da to razdoblje bude kraće, što bi iziskivalo još oštrije promjene na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna od one koje slijede.

 

Sve se manje-više znalo, pa je od početka bilo nejasno zašto Ministarstvo financija predlaže proračun s deficitom od 5,5 posto BDP-a, osim ako to nije bio tipičan trgovački trik u smislu – ako više tražim, čak i kad nešto spustim, više ću dobiti. Hrvatska je dobila obavezu da planirani deficit od 5,5, u 2014. spusti na 4,6 posto.

Tek prihvaćeni proračun samo je podloga za nova prekrajanja. Korisnici proračuna, a ni poslovni svijet, još ni u što ne mogu biti sigurni. Sigurne su samo promjene. Prava makljaža oko proračunskog novca kao da tek počinje, što se vidjelo već ovog tjedna pri ozakonjivanju novog reza u (povlaštene) mirovine

 

Po Vladinoj računici, manjak se mora skresati za otprilike tri milijarde kuna. Prema računici Europske komisije, proračunski deficit možda će se morati srezati za otprilike šest milijardi kuna. Ako se ne ostvari gospodarski rast kakav planira Vlada,  da bi se došlo do deficita od samo 4,6 posto BDP-a, bit će nužne još veće korekcije rashoda i prihoda proračuna. U svakom slučaju, kao da smo opet na početku. Tek prihvaćeni proračun samo je podloga za nova prekrajanja. Korisnici proračuna, a ni poslovni svijet, još ni u što ne mogu biti sigurni. Sigurne su samo promjene. Prava makljaža oko proračunskog novca kao da tek počinje, što se vidjelo već ovog tjedna pri ozakonjivanju novog reza u (povlaštene) mirovine.

 

Goran Marić, jedan od ekonomski najpotkovanijih HDZ-ovaca, novu je proračunsku situaciju komentirao istim riječima kao i SDP-ov potpredsjednik Vlade Branko Grčić. Proračunski deficit se mora i može smanjiti, rekla su obojica, kao da su se dogovorila. Ali to se suglasje može objasniti samo kao puka slučajnost. SDP i HDZ su na maksimalnoj udaljenosti. Unatoč tome što je politika smanjivanja deficita trenutačno važnija od svih drugih politika, pa bi konsenzus u parlamentu bio i te kako važan.

 

Bude li ikakvih napora oko toga da se za proračunsku politiku u iduće tri godine traži šira suglasnost, to će se dogoditi samo na pritisak izvana. Zoran Milanović nema običaj oko važnijih tema konzultirati se sa šefovima opozicijskih stranaka. Ni unutar vladajuće koalicije nema dovoljno međusobnih konzultacija. Aktualni lider HDZ-a Tomislav Karamarko ne da ne razmišlja o konsenzusu, nego upravo sada najavljuje rušenje Vlade.

 

Karamarkov ultimatum Milanoviću u smislu “smijenite ministre ili ćemo mi smijeniti Vladu” nema smisla sve dok vladajući imaju većinu u parlamentu. Projekt trogodišnjeg smanjivanja deficita trebao bi međutim pokriti novo predizborno i postizborno razdoblje. Da bi taj projekt uspio, zacrtana proračunska politika morala bi ostati pošteđena predizbornih nadmetanja.

Projekt trogodišnjeg smanjivanja deficita trebao bi pokriti novo predizborno i postizborno razdoblje. Da bi taj projekt uspio, zacrtana proračunska politika morala bi ostati pošteđena predizbornih nadmetanja. Vladajući neće moći koristiti državnu blagajnu za predizborne poklone ciljanim biračkim skupinama, a ni opozicija neće moći obećavati nešto izvan tog programa. Suglasje oko te politike bilo bi i te kako poželjno, ali praktički nemoguće bez pritiska izvana

 

Vladajući neće moći koristiti državnu blagajnu za predizborne poklone ciljanim biračkim skupinama, a ni opozicija neće moći obećavati nešto izvan tog programa. Načelno suglasje oko te politike bilo bi i te kako poželjno, ali praktički nemoguće ako se ne zauzmu i utjecajniji europski pučani.

 

Ne bude li takvih smjernica izvana, najveća je vjerojatnost da će HDZ protiv vladajućih i dalje koristiti svoje uobičajene skupine za pritisak. SDP će pod prozorima imati čas ovu, čas onu kategoriju prosvjednika, a istodobno će se spoticati i na slabosti u vlastitim redovima.

 

Zoranu Milanoviću, pa i njegovom najpopularnijem ministru Slavku Liniću, i dalje fali dobra, misleća i znalačka ekipa za područje ekonomije, koja brzo vidi nova rješenja. Rješenja koja su praktično provediva i socijalno prihvatljiva. Rješenja koja će potaknuti optimizam i poduzetnički zamah.

 

U vrijeme kad su prisiljeni oduzimati zaposlenicima u školstvu i zdravstvu, kad režu primanja branitelja, vladajući bi morali u prvom redu sami prakticirati skromnost. Morali bi se suzdržati od svakog izdatka koji nije nužan, a pogotovu od takvih koji iritiraju javnost. Ma kakvo noćenje na Baliju za 500 dolara, kao što si je priuštio ministar poljoprivrede s još dvije suradnice, te s još četiri delegata iz Ministarstva vanjskih poslova? Na ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije Hrvatsku je predstavljalo čak sedam osoba. I svi u hotelu s pet zvjezdica. Ta glad za luksuzom o državnom trošku u nekim je drugim kulturama nezamisliva, nepristojna, na neki način primitivna čak i kad se plaća iz vlastitog džepa. Ovdje se čini nezaustavljiva. Od slučaja s automobilom sisačke županice ništa se nije naučilo.

 

U isto vrijeme dok ministar financija najavljuje nove mjere za smanjenje deficita, skupina od gotovo 600 zaposlenika državne administracije seli se u novi unajmljeni prostor u kojem će svatko u prosjeku imati na raspolaganju 16 četvornih metara. U luksuzni poslovni neboder sele se Ministarstvo zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Fond za zaštitu okoliša, Agencija za zaštitu okoliša – dakle čak četiri institucije koje se u principu bave istim poslom. Apsurdna situacija da država kao najveći vlasnik nekretnina, od kojih su mnoge nekorištene, čak oko milijardu kuna godišnje troši na najam i kupnju poslovnih prostora, ide dalje. Paralelno s mjerama štednje na – plaćama učitelja.

    •  Milanović bez premijera
    •  Pusićkin antidepresiv
    •  ''Mini summit'' - napokon
    •  Cvijet za Aleks?
    •  Smjene u poluvremenu
    •  Zašto Vlada nema stožer
    •  Martina Dalić besplatno savjetuje Linića
    •  Kad Todorić spašava Komoru
    •  Končar u oazi industrijske pustinje
    •  Linićeve stilske vježbe

> Svi tekstovi ovog autora