novinarstvo s potpisom
Koronavirus je već dobrano protresao i same temelje demokracije. U Mađarskoj je Viktor Orban, autoritarni političar koji se okomio na slobodu tiska i na neovisnost pravosuđa, sada uspio nametnuti parlamentu izvanredne mjere kojima je uveo diktaturu.
Ništa nepoznato u povijesti: Hitler je iskoristio paljevinu Reichstaga da izglasa sebi pune ovlasti, Mussolini je iskoristio ubojstvo Giacoma Matteottija koje su izveli njegovi pristalice za izglasavanje punih ovlasti, Reçep Tayyip Erdoğan iskoristio je neuspjeli državni udar za uvođenje diktature, a sada to čini i Orban.
U svijetu u kojem je, navodno, liberalna demokracija pobijedila padom Berlinskog zida, Orban ima mnogo pristalica, mnogo više nego što se misli. U prvom redu, Orbanovi bliski prijatelji su europski suverenisti i populisti, među njima političari iz zemalja Višegradske grupe, a zatim i oni iz inicijative Triju mora i Balkana.
Na prijateljstvo s Orbanom pozivaju se i Aleksandar Vučić i Andrej Plenković, iako je ovaj prvi na udaru demokratske opozicije u svojoj zemlji kao autoritarni i autokratski vođa, a ovaj drugi je tek porazio u svojoj partiji suverenističko-populističku struju, pa bi onda moglo izgledati kao da je on zagovornik neke prave demokracije.
Ništa od toga, dok se Hrvatska, odnosno njezino aktualno političko vodstvo, ne izjasni otvoreno o ovom državnom udaru u Mađarskoj, izvedenom na ”demokratski način”, što znači većinom u parlamentu.
Mađarski primjer pokazuje kako demokracija uništava samu sebe. Orbanov potez bit će putokaz za mnoge političare koji će sada izaći iz svoje uljuđene demokratske ljuske i pokazati svoje pravo lice.
Na redu je, dakle, demokratska javnost Europe – u prvom redu Europske unije, koja tek ”razmatra” stanje u Mađarskoj. Tako su i europske vodeće demokracije između dvaju ratova ”razmatrale” stanje u Italiji i Njemačkoj, dok su fašisti i nacisti zavodili diktaturu koja je odvela Europu u Drugi svjetski rat.
Europska unija sada prolazi višestruki test: prvi je test da, u skladu sa svojim osnovnim načelima, organizira lanac solidarnosti sa žrtvama koronavirusa.
Europska unija je baš i zbog toga i osnovana – da osigura mir, blagostanje i solidarnost europskim narodima i svojim građanima.
A drugi je test ovaj: koliko će dugo EU ”razmatrati” uvođenje diktature u Mađarskoj bit će lakmus papir za dijagnozu koliko je koronavirus, kao kolateralnu žrtvu, ubio demokraciju u Europi.
Prije negoli EU, morala bi se po kratkom postupku oglasiti i Europska pučka stranka, u kojoj koegzistiraju konzervativci sa suverenistima i populistima. Po kratkom postupku morali bi izbaciti Viktora Orbana iz članstva i proskribirati njegovu fašistoidnu politiku napada na ljudska prava i slobode.
Ne učine li to, postupit će poput britanskog premijera Chamberlaina u Münchenu, koji je Europu predao Hitleru.
I na kraju, nedvosmislena osuda mora doći baš iz Hrvatske, i to baš iz redova njegovih prijatelja na vlasti. I Plenković kao premijer, i kao vođa HDZ-a, mora odlučno osuditi ovaj fašistoidni potez svoga kolege Orbana.
To je osnovna razdjelnica između demokracije i novog fašizma koji se rađa u Europi, zajedno s uskrsnućem i onog starog u vidu nacifašističke i ustašoidne nostalgije.
Doduše, mnogima su ovih dana pobrkani lončići i mjere za obuzdavanje pandemije koronavirusa tumače i napadaju kao atak na demokraciju.
Nije ni lako razlikovati mjere ograničavanja osnovnih sloboda koje izgledaju kao razumne i znanstveno utemeljene od onih mjera koje doista ograničavaju i sužavaju ljudska prava i slobode.
Kod Orbana odmah vidimo što je diktatorski potez: u prvom redu, Orban je nametnuo pune ovlasti na neograničeno vrijeme, što je prva diskriminanta u razlikovanju mjera za obuzdavanje pandemije od uvođenja diktatorske vlasti.
Uostalom, i primjer iz rimske povijesti govori o konzulima kojima su na ograničeni rok dodjeljivane pune ovlasti da bi riješili neki gordijski čvor tadašnje politike, a Cezar je od Senata zatražio pune ovlasti i zbog toga je pao kao žrtva zavjere protiv diktatora. A nakon toga je i Rimska Republika propala i ustupila mjesto autokraciji rimskih careva.
Prva je, dakle, diskriminanta po kojoj ćemo prepoznati nadolazeću diktaturu i sumrak demokracije jesu li izvanredne mjere donesene na određeni, kratki rok i eventualno produljene mjesec po mjesec, ili će one biti vremenski neograničene.
Druga je diskriminanta sloboda tiska i medija, i posebno jednakost svih medija pred informacijama, a ne ono što je učinila hrvatska Vlada kada je izdvojila neke medije na, prema otkrićima nepoćudnih medija, tajnovito sazvanoj konferenciji za novinare.
Sve informacije moraju biti dostupne svim medijima, a sloboda tiska se očituje i u bespoštednoj kritici vlade u svakom njezinom postupku, jer je zadaća slobodnih medija da svojom kritikom korigiraju rad i nepravilnosti svih grana vlasti.
Informacije moraju bi transparentne, dostupne svim medijima i građanima na zahtjev.
Lažne informacije – takozvane fake news najbolje se onemogućavaju pravodobnom i potpunom informacijom.
Treća je diskriminanta uvođenje kontrole nad onim tijelima koja propisuju izvanredne mjere, što znači maksimalno angažiranje svih pravobranitelja građana, na svim razinama, i stvaranje posebnih, parlamentarnih ad hoc tijela koja će danomice kontrolirati vlast u svim njezinim aktivnostima povezanim s izvanrednim stanjem.
Četvrta je diskriminanta neodlaganje izbora i drugih oblika demokratskog izjašnjavanja građana. Ako su mnogi uspjeli svoje poslovne aktivnosti prenijeti u svoje domove i raditi kod kuće, tako je moguće i organizirati izbore on-line i glasanje preko interneta uz puno uvažavanje integriteta glasača. Ali je za to potrebna, opet, kontrola eksperata i samih građana nad političkom egzekutivom.
Nikada kao prije vlastodršci neće doći u iskušenje da pod izgovorom mjera za borbu protiv koronavirusa zloupotrijebe ovlasti koje su im povjerene. Zato je potrebno da opozicija stalno bombardira vlast svojim primjedbama, kritikama i prijedlozima.
Nikada kao prije vlastodršci neće doći u iskušenje da iskoriste priliku da pribjegnu koruptivnim mjerama da pogoduju svojim klijentima, ortacima i prijateljima da steknu neku nezasluženu korist, od nabavke lijekova, zdravstvenog materijala, a pogotovo ekonomske obnove koja će morati uslijediti nakon ove kataklizme.
Zato je potrebno održavati javni diskurs i bez obzira na prisiljeni kućni boravak dobro paziti što vlasti rade i ispravljati njihove nenamjerne, a pogotovo namjerne greške.
Demokracija je doista na kušnji, danas, kao što je na kušnji i solidarnost Europe u pomoći svojim članicama. Hrvatska sada, još svega tri mjeseca, predsjedava Europskom unijom i njezina je zadaća da pošalje, baš sada, jaku poruku, a i prijedlog, za efikasne mjere protiv ovih dviju pošasti: koronavirusa i autokracije.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.