Vojvode i serdari, paše i subaše

U višečlanoj ciganskoj porodici kad zavlada glad jedan od sinova znao bi uzdahnuti: ”Eh, što bi dobro bilo da je sad pred nama golema posuda sa vrućim pitama, na spratove. Na dnu burek, pa preko toga zeljanica, pa sirnica, pa krompiruša, pa tikvenjača i tako dvaput. Kako bih onda slatko zavukao ruku pa uzeo malo bureka sa dna, pa bih…”

Nije uspio dovršiti, a otac ga ošamari i prekori: ”Vadi ruku, prokletniče, kreni redom, od vrha!” Mati ga ošamari s druge strane govoreći da nije u redu da on prvi grabi sebi, a gleda ga najmlađi i neuhranjeni sin. Treći brat spontano reče da je ipak slađe krenuti sa dna. Ostaloj braći je bilo svejedno, samo da se jede.

Tako se posvađaše svi članovi porodice oko nečega čega nema i čega neće ni biti. Međuljudski odnosi se pokvarili, oni ostali gladni kao što su i prije bili.

Ove sam se priče sjetio prilikom najave da će u srijedu 26. avgusta u Beogradu biti održan ko zna koji po redu sastanak političkog vrha Republike Srpske (predsjednica Željka Cvijanović, premijer Radovan Višković i član predsjedništva BiH, Milorad Dodi) s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Prije sastanka iz Banjaluke su u Beograd poslati zaključci Narodne skupštine Republike Srpske o dvostrukim standardima međunarodne zajednice kada je riječ o Republici Srpskoj i Kosovu. Ujedno, na osnovu pisanja medija svih strana, između redova se moglo zaključi da će na sastanku Milorad Dodik pomenuti i mogućnost otcjepljenja Republike Srpske.

Zato su iz Sarajeva u Beograd i Banjaluku poslate kritike i oštra upozorenja s najviših političkih mjesta da je razgovor na temu otcjepljenja Republike Srpske kao kompenzacije za eventualni definitivni gubitak Kosova igranje s vatrom i da će to izazvati odlučnu reakciju. Dovoljno je bilo da se najavi beogradski sastanak pa da se cijela država zatrese i zanese.

Kad se oglase sva tri člana Predsjedništva BiH sa zapaljivim izjavama, logično je pomisliti da je rat na pomolu. Da li se ratna atmosfera u BiH stvara slučajno ili svjesno, to bi se možda moglo saznati u tekstu koji slijedi.

***

Ne prođe skoro niti jedan dan u Bosni i Hercegovini, naročito uoči izbora, a da političari ili mediji ne pomenu promjenu Ustava, ukidanje Republike Srpske ili njeno moguće otcjepljenje. Puste želje.

Svi znaju da ova tri nimalo bezazlena pitanja ne zavise ni od jednog građanina niti političara u Bosni i Hercegovini i da isključivo pravo odlučivanja o ovome imaju velike sile, odnosno Zapad. To je tako još od novembra 1995. godine, ali rasprave na ove teme, redovno jalove, ne prestaju. Logično, jer niko nema pravo malom Cigi i našim političarima zabraniti da sanjaju ili da se prave važni kad su već tako nevažni na globalnom planu.

Snagu i veličinu takvih lokalnih paša i subaša ne treba mjeriti na njihovim feudima gdje se šepure kao paunovi, već u Bruxellesu gdje se izgube. Tek kad odu na razgovore u evropsku političku prijestonicu, vidi se koliko su mali i nebitni, a često i predmet ismijavanja

Otprilike u tom stilu, poput romantičnog Cigice prepunog želja, otišao član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kod Aleksandra Vučića u Beograd da mu se požali na braću iz Federacije kako mimo svakog reda i slova Daytona podrivaju i žele ukinuti Republiku Srpsku. A na drugoj strani Kosovu se sve dopušta. Stoga je želio predložiti da Republika Srpska prati primjer Kosova i bude kompenzacija za njegov gubitak. Pusta želja.

Stariji brat Vučić upozorava Dodika da nije više mudro biti radikal i da bi trebalo poslušati šta u Sarajevu vele ostala dva člana Predsjedništva BiH, brižni otac i mati, Šefik Džaferović i Željko Komšić.

Džaferović ljutito veli da ”Republika Srpska može biti samo administrativna jedinica unutar ustavopravnog poretka Bosne i Hercegovine ili ne postojati kao entitet”, pa bi važno bilo, poentira strogi otac, ”da (u Republici Srpskoj) dobro povedu računa o tome”.

Uvijek spreman za ratovanje i udarce po prstićima, bosanska majčica Željko Komšić tvrdi da je Dodik separatista koji traži sagovornika za podjelu Bosne i Hercegovine. ”Što se nas tiče, i da se ponovo dogodi neko novo Karađorđevo, znamo da jedino što ostaje jeste to da se ponovo branimo”, poručuje Komšić.

A predstavnik Republike Srpske u Washingtonu, Obrad Kesić veli da bi u slučaju rata Srbija i Hrvatska odmah intervenirale. ”Takav scenario bi u potpunosti izmijenio situaciju na štetu Bošnjaka”, što bi značilo da će Bošnjaci izgubiti rat.

Tako malo treba ljudima u nesretnoj i gladnoj bosanskohercegovačkoj porodici da ni od čega naprave ratni ambijent. I tako već godinama. A ko zna koliko puta su se sastali Vučić i Dodik, koliko puta je političko Sarajevo protestiralo i dizalo temperaturu prije sastanka sa kojeg bi svaki put Vučić objavio politički korektno saopštenje za javnost.

Tako je bilo i ovog puta gdje je Vučić lukavo sve razgovore sveo na ekonomski i kulturni nivo, a od Dodika je zatražio da bude umjeren. Tako obojica ispadoše mirotvorci, a u Sarajevu ostadoše ratni huškači!

Uvijek mnogo buke ni oko čega. Ovakve susrete najbolje bi bilo samo hladno i činjenično pomenuti i prenijeti saopštenje za javnost, ali mi u Bosni i Hercegovini to ne volimo, moramo stvoriti malo napetosti. Ne podnosimo rutinu i mirnoću, ne volimo davati nadu ljudima, ne volimo da im bude dobro, ne volimo da se volimo.

Od svih matematičkih operacija najviše volimo dijeljenje. Još nismo izašli iz atmosfere koju je juna 1991. opisao vojnik JNA, Bahrudin Kaletović: jedni bi kao da se otcijepe, a drugi im kao ne daju. Kako onda tako i danas. Pravim stvarima niko se ne bavi.

Od svih matematičkih operacija najviše volimo dijeljenje. Još nismo izašli iz atmosfere koju je juna 1991. opisao vojnik JNA, Bahrudin Kaletović: jedni bi kao da se otcijepe, a drugi im kao ne daju. Kako onda tako i danas. Pravim stvarima niko se ne bavi

Znaju dobro Džaferović i Komšić da Dodik blefira sa otcjepljenjem i da po ko zna koji put skuplja poene za izbore, ali ti poeni i njima očajnički trebaju, naročito Komšiću, pa i oni blefiraju da ”herojski” brane svoju domovinu od nevidljivog neprijatelja.

I umjesto da kažu kako ne treba davati značaj Dodikovim naizgled opasnim izjavama, umjesto da objasne da je posrijedi neumjesna proračunata igra jednog neodgovornog i bahatog čovjeka bez grama političke moći i poštovanja izvan vlastitog pašaluka, političara bez ikakve uloge u odlučivanju o ključnim pitanjima statusa Bosne i Hercegovine, umjesto da takvim razumnim rječnikom primire situaciju i ljude, oni dolijevaju ulje na vatru i hvataju se u Dodikovo kolo pa time postaju gori od njega.

Eto vidljivog i jednostavnog primjera šta se događa kad ljudi na vrhu vlasti nisu dovoljno svjesni da je njihov osnovni zadatak briga o državi i građanima, a ne briga o sebi i partiji.

Vrijedi za sva vremena upamtiti da je Dodik po Federaciju BiH potpuno bezopasan i on štetu može nanijeti jedino Republici Srpskoj, štetu koja je već učinjena i koja je ogromna.

Njega prividno jakog i opasnog svjesno i proračunato proizvode političari iz političkog Sarajeva, a naročito mediji.

Ne napada se Dodik zato što ga se bilo ko boji ili zato što smatra da će napraviti neku štetu. Napadajući u narodu omraženog Dodika napadači izdižu sebe pa zato u Federaciji BiH stalno plaše narod da Dodik priprema nove ratove. Čak i da to Dodik želi, to je nemoguće jer moćnici planete to ne bi dozvolili.

Naročito je tužno i obeshrabrujuće što je teško naći medij u Bosni i Hercegovini koji će o o ovom najnovijem i svim ostalim ratnim mizanscenima govoriti objektivno, a ne navijački.

Niko neće sve glumce prikazati kao igrače koji suštinski igraju u istoj ekipi i da svi oni zajednički i složno igraju protiv građana Bosne i Hercegovine. Sve partije imaju svoje medije, tajkune i sluge, samo na dobre ljude niko ne misli pa oni nemaju ništa, ni nadu.

Na sreću, već od sutra niko više neće pominjati ovaj beogradski susret jer će se smisliti neki novi povod za svađe i mržnju, pa i novi beogradski susret, ali rezultat je ponovo postignut, uglavnom zahvaljujući medijima koji su nas satima bombardirali zapaljivim izjavama i izlivima netrpeljivosti kao da će do otcjepljenja Republike Srpske doći za koji dan.

Razdor među ljudima se ponovo produbio. U Republici Srpskoj mase vjeruju da će ih Dodik kad-tad izvesti iz Bosne i Hercegovine, a u Federaciji BiH vjeruju da će ih Džaferović i Komšić odbraniti. Nacionalna i politička pitanja apsolutno dominiraju javnim životom.

Vrijedi za sva vremena upamtiti da je Dodik po Federaciju BiH potpuno bezopasan i on štetu može nanijeti jedino Republici Srpskoj, štetu koja je već učinjena i koja je ogromna

O tome hoće li Bosna i Hercegovina postati pravna država, zemlja nazavisnih sudova i pravde za svakog, ekonomski ojačana i radina zemlja zavidnog obrazovnog sistema, u kojoj se djelatnici iz kulturnog života ponose svojom državom i brigom koju im pruža… o svemu tome niko ne razmišlja niti vlast voli čuti da neko razmišlja.

Sa takvim gospodarima živimo već decenijama i valja nam još dugo živjeti. Bez imalo želje da od Bosne i Hercegovine naprave ozbiljnu državu, na lokalnom planu oni se ponašaju kao ptice grabljivice, a u svijetu glume golubove mira. A zapravo najviše liče na stare lokalne osmanske gospodare.

U velikom Osmanskom Carstvu begovi i paše bili su strah i trepet na svom teritoriju, ali izvan svojih granica ovi lokalni moćnici nisu predstavljali apsolutno ništa. Tako je i sa našim ”visokim” zvaničnicima.

Snagu i veličinu takvih lokalnih paša i subaša ne treba mjeriti na njihovim feudima gdje se šepure kao paunovi, već u Bruxellesu gdje se izgube. Tek kad odu na razgovore u evropsku političku prijestonicu, vidi se koliko su mali i nebitni, a često i predmet ismijavanja.

Ostaje im samo da jedni drugima dižu rejting pa se međusobno dozivaju po starom oprobanom sistemu: ja tebi vojvodo, ti meni serdare.

Dok narodu koji je i dalje gladan ostaje samo da sanja. Prije nego što dobije novi šamar.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Idu čete biznismena, mrtva stabla pronose
    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina

> Svi tekstovi ovog autora