Novi ljudi će osloboditi Balkan zabluda, mitova i predrasuda

Gledam kartu Europe i opažam kako se sve radosnije guramo tamo gdje nam je mjesto.

Opet smo postali SIVA ZONA Europe, ili će prije biti TAMNA MRLJA, i prisjećam se oznaka starih kartografa koji su za nepoznate zemlje (južno od Kartage, zapadno od Finisterae, istočno od Dacije) upisivali HIC SUNT LEONES – kao, tu nema ničega ljudskog, samo lavovi!

Dakle, na Balkanu (p)ostali smo – ”lavovi”, odnosno ”barbari”. Ali nije posrijedi samo kartografska retorika, naravno, nego ovi prostori, odnosno njihovi narodi, uključiv dakako Hrvate, koji smo dosta doprinijeli takvom tretmanu.

Utješno je, možda, i to, što je i Turska europska i balkanska zemlja, a naročito to što je i ona trajna EU ”udavača”, i premda decenijama već članica NATO-a i čvrstog zapadnjačkog modela kapitalizma.

Turskoj je itekako mjesto u Europi, na kojoj se dijelom teritorija uostalom i nalazi, ali više stoga što je Turska kopča, prijelaz, sprega između Europe i Azije, koja omogućava funkcioniranje veza između dvaju kontinenata – poslovnih, političkih, kulturalnih, inter-religijskih.

Utješno je, možda, i to, što je i Turska europska i balkanska zemlja, a naročito to što je i ona trajna EU ”udavača”, i premda decenijama već članica NATO-a i čvrstog zapadnjačkog modela kapitalizma

Evo što je o Turskoj pisao Claudio Magris:

”Un Paese dalle molte anime che e parte della nostra storia… Istanbul, la Citta che e per eccellenza una ricchissima stratificazione di civilta, tutte presenti; le cupole islamiche coprono un universo che non e solo turco o musulmano, ma anche greco, latino, bizantino, genovese, veneziano, tradizionalista, modernista; un crogiolo e una mescolanza di culture, lingue, religioni. Il fondamentalismo e un nemico di questa Turchia e di questa Istanbul, di questo frastagliato arcipelago di diversita; di quela pluralita che, fin da tempi remoti, e stata la cula mediterranea, medio-orientale dell’Europa… I miti di questi mari e di queste coste sonno miti fondanti per l’Occidente (per esempio gli Argonauti) e per quegli scambi (ora pacifici, piu spesso sanguinosi) fra Oriente e Occidente che sono una linfa della civilta europea…”

No ne mora svatko ”HISTORIJSKI” rezonirati, u širokim dobro utemeljenim zamasima, poput Claudija Magrisa, na hegelijanski način.

Ali, pošto EU i sama rezonira ”hegelijanski” – iako zapravo samo birokratski – ne samo kada je riječ o Turskoj, ali i drukčiji pristup nalaže Europi europskije rezoniranje, tim prije što je počinjen precedence u slučaju Rumunjske i Bugarske, koje su po hitnom postupku bile primljene u EU i NATO, premda su po mnogim kriterijima koji vrijede za nove članice EU-a, i kandidatkinje.

Neki moji zapadnjački prijatelji ozbiljno me uvjeravaju kako je Rumunjska primljena samo zato što se kao ”romanska kultura dodvorila Francuskoj”. A Bugarska? Na to pitanje nema jasnog, ”zapadnjačkog” odgovora.

A odgovor je jasan: Bugarska i Rumunjska primljene su napose zbog zaokruživanja obrambene linije prema Rusiji i Aziji.

Turska u EU, NOW, SOFORT, SMJESTA!

I ovaj bi moj sud mogao proći logički ispit, kada napose zapadnobalkanske zemlje, cijela ex-Juga, ne bi bile još jasnije zapadnjački usmjerene, i to ne samo u Titovo vrijeme, nego i u doba kraljevine, odnosno, kada ova regija ne bi bila napose oštro povijesno-psihološki utemeljena kao ANTEMURALE CHRISTIANITATIS, što je još prije dvadesetak godina bila retorička, dosadna verbalna figura, ali danas je to ogromna prednost…

Neki moji zapadnjački prijatelji ozbiljno me uvjeravaju kako je Rumunjska primljena samo zato što se kao ”romanska kultura dodvorila Francuskoj”. A Bugarska? Na to pitanje nema jasnog, ”zapadnjačkog” odgovora

Prirodno, ova historijska siva mrlja, ova europska zona sumraka, ovi krvavi tragovi na licu Zemlje, pa to već jednom mora prestati, napose uzajamnom normalizacijom i pacifikacijom međusobno duboko već omrznutih i zaluđenih milijuna ljudskih bića; ”srećom”, po nas i ostale, već umornih, siromašnih, očajnih ljudskih bića. Koja su i spremna progutati i krupan zalogaj shita, samo da jednom počnu bolje živjeti…

Jer položaj, napose militarističko-policijsko-političke obrambene zone pred islamom i Azijom (ako treba i pred Rusijom), taj položaj vojne karantene i položaj CORDON SANITAIRE, kao nekim čarobnim štapićem stvara ”kopernikanski obrat”, i iste ove zemlje postaju opet relevantni faktor svjetske politike, a ne samo neposlušni magarac kojem stalno pred nosom treba mahati i mrkvom i batinom.

Ne govorim ovdje, dakako, ni o kakvome neposluhu, nego sugeriram da ove jadne zemlje i narodi, koji se uzajamno istrebljuju rat za ratom, svakih nekoliko decenija, mogu opet postati SUBJEKTI, a ne više tek poslušni OBJEKTI međunarodne politike, ali – to trebamo najprije shvatiti, pa onda pokušati realizirati.

A to je stvar ne baš bliske budućnosti, jer nacional-etatistička jalova retorika i dalje je bitan credo Balkana. Trebat će tu novi ljudi, koji će pokušati osloboditi Balkan zabluda, mitova i predrasuda…

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije
    •  Fulvio Tomizza jedini čovjek 20. stoljeća prihvatljiv za sve

> Svi tekstovi ovog autora