Zašto je važno docijepiti se? Cilj je zaustaviti pandemiju

Kako se konkretno mjeri je li nastala imunost na cjepivo?

Najbrži je učinak stvaranje antitijela te se ona mjere u osoba koje su sudjelovale u pokusu, a zabilježe su sve nuspojave ako ih ima.

Sljedeća metoda je test neutralizacije protutijelima koji se radi u laboratoriju tako da se stanice iz krvi osobe izlože uzročniku te se prati hoće li se pojaviti neutralizacija uzročnika.

Ako je osoba čija se krv testira imuna, onda će doći do neutralizacije, a ako ne – neće. To je ujedno potvrda da su nastale memorijske stanice specifično za tog uzročnika.

Nadalje, za procjenu učinka cjepiva nužno je praćenje skupine cijepljenih i necijepljenih u istoj okolini (gdje je ista izloženost oboljelima) te se matematički izračunava djelotvornost cjepiva.

Udio oboljelih među cijepljenima je statistički značajno niži nego među necijepljenima. Također se izračuna udio konkretne populacije koja će biti zaštićena ovisno o tome koliki postotak osoba je potpuno cijepljen (učinkovitost). Dakle, ne bavimo se vračanjem nego vrlo preciznim podacima.

Antitijela koja mjerimo u serumu s vremenom opadaju, no ne znači da otpornost nestaje već samo da se aktivno ne proizvode antitijela. Ako osobu docijepimo ili bude izložena uzročniku bolesti, vrlo brzo, puno brže nego u necijepljenih, dolazi do proizvodnje novih količina antitijela i u tome je temelj zaštite.

Kako se uzročnik ne može množiti, tako ne može niti mutirati odnosno mijenjati se. To znači da ako su sve osobe ili preboljele ili su cijepljene, neće biti pojedinaca u kojima će se virus množiti i mutirati te smo ga time ”sredili” dugoročno. U krajnjem, zaustavit ćemo pandemiju

Takva osoba zato neće oboljeti ili će bolest biti vrlo blaga jer će brzi nastanak velike količine antitijela onemogućiti one viruse koji su došli u organizam da se prihvate na stanice, da se množe i da uopće uđu u stanicu, a što je uvjet za njihovo preživljavanje.

Antitijela možemo slikovito opisati kao zasjedu koja čeka i čim se prvi agresori pojave oni ga onesposobe i bitka je dobivena prije rata. Zgodno, zar ne? Tako smo prevarili uzročnika.

No ima još jedna korist: kako se uzročnik ne može množiti, tako ne može niti mutirati odnosno mijenjati se. To znači da ako su sve osobe ili preboljele ili su cijepljene, neće biti pojedinaca u kojima će se virus množiti i mutirati te smo ga time ”sredili” dugoročno. U krajnjem, zaustavit ćemo pandemiju.

Međutim da bi se to dogodilo, nije dovoljno to učiniti na razini jedne države ili na razini Europske unije, nego na svjetskoj razini te su zbog toga države pozvane na solidarnost i osiguranje cjepiva i za siromašne države koje to ne mogu platiti.

Ovog puta ne zbog humanosti nego zbog sebičnog interesa da se zaustavi umnažanje virusa u necijepljenima, jer bi u protivnom financijsko ulaganje u cijepljenje, na primjer, Velike Britanije bio bačen novac ako ne bude procijepljena cijela Južna Amerika ili Afrika.

Dio mojih kolega čudi se reakciji stanovništva, osobito mlađeg, koji sada, kad je proizvedeno i nabavljeno cjepivo, odbijaju da se cjepivo primjeni na njima.

Ne bih se složila s tim da je to neočekivano jer je to doslovno ”modni trend” zemalja u kojima su svi željni demokracije, a kojima je obećano obilje osobnih prava.

Narodu, međutim, nije objašnjeno da je demokracija ne samo pravo nego ujedno i ogromna odgovornost jer seže tamo do kuda počinje tuđe pravo. Da bi netko pravilno postupao u demokraciji on prvenstveno mora biti kvalitetno i dovoljno informiran.

U ovo moderno doba to je poprilično nemoguća misija jer je sve građane, neovisno o završenom formalnom obrazovanju, nužno naučiti kako da prepoznaju točne i provjerene izvore informacija na webu, a kako one koji su ili netočni, jednostrani, ali i potpuno lažni.

Proteklih nekoliko godina, uglavnom zbog političkih problema s izborima, čak su se svjetske vlade našle u problemu što se našao netko moćniji od njih te se lavine lažnih vijesti šire poput požara na globalno zagrijanoj Zemlji.

Mnogi stanovnici već sada osjećaju posljedice toga, te ne da ne osjećaju dobrobit demokracije, nego se osjećaju nemoćniji nego ikad. Sociološki je to jasna situacija u kojoj su mnogi skloni povratku u srednji vijek i preispitivanju svega, pa i Galileove rečenice: Epur si mouve!

Liječnici po prirodi, većinom, nisu za društvene znanosti te nisu očekivali da će njihova dužnost biti sve više educirati.

Druga komponenta ovakvih ”modernih tijekova” je uvjerenost stanovništva da im ni jedan lijek ili ni jedno cjepivo ne smije izazvati neželjenu reakciju niti u slučaju iznimno malog rizika 1/1.000.000, te odbijaju biti taj jedan.

Treća komponenta je da dio ljudi još od početka pandemije nije vjerovao u postojanje tog uzročnika, zatim u bolest, zatim u pokazatelje (ili brojke), a sada smatraju da su dobrog zdravlja te da im je šansa za bolest, a pogotovo smrt od nje minimalna i jednostavno ne žele ni slušati o tome zašto je važno da se cijepe.

Kolektivna imunost test je jedinstva čovječanstva pred kolektivnom nevoljom. Kolektivnu nevolju moguće je samo razriješiti kolektivnim masovnim djelovanjem

Njih drugi ljudi ne zanimaju i računaju da će biti dovoljno što su se drugi do sada procijepili, a i da je dovoljno da su stari cijepljeni.

Ukratko, od početka se medijski i stručno nije mislilo na ovo sada i nije se nitko ozbiljno pozabavio ne antivakserstvom nego edukacijom o bitnim detaljima.

Najveći dio stanovnika nisu antivakseri, nego su stekli utisak da nitko ništa ne garantira 100 posto, da se svaki dan mijenjaju vijesti, da se netko njima poigrava, te su izgubili povjerenje. Javnost se davilo stručnim informacijama umjesto da im se objasnilo nekoliko činjenica te izloži nekoliko bitnih savjeta i uputa.

Diljem svijeta, a ne samo u nas, stječu se politički bodovi, pobjeđuje na izborima, dobivaju nagrade za vođenje u ovoj krizi.

S druge strane, dijelu znanstvenika ovo je služilo jačanju njihovog ega, postali su medijski poznati, neki od njih na tome i zarađuju, ali ne na stvarno korisnim uslugama koje prodaju, dok se drugima sviđala samodopadnost i to što imaju sljedbenike na mrežama i javnim medijima.

Nije se tu našlo puno etičnosti u znanosti. Pravi znanstvenik ili stručnjak je samozatajan, marljiv, dosljedan, daje samo kratke i točne, prethodno provjerene informacije, a mogao ih je imati već nakon šest mjeseci pandemije. Jer, ruku na srce, u slučaju pandemije je teško govoriti o medicini temeljenoj na dokazima.

Za sve primijenjene mjere je moguće tek dugoročno i nakon pandemije naučiti što je bilo zaista učinkovito, a što ne. Pravi znanstvenik je pročitao knjige o povijesti pandemija jer se iz toga može puno naučiti.

Jedan od postulata pandemije (ali i epidemije) zaraznih bolesti je da kad neka mjera dovodi do sprečavanja nastanka ili širenja bolesti, onda se ta mjera ne ukida sve do promjene odnosno do otkrića djelotvornog i učinkovitog cjepiva i/ili lijeka.

U nas su se u nekim periodima primjenjivale pretjerane mjere, naročito u početku pandemije što je bio rezultat nepoznavanja ponašanja virusa i oblika bolesti, ali i blizine Italije u kojoj je bolest dovela do pomora velikog broja ljudi.

U drugim razdobljima su mjere kasnile s primjenom ili bile potpuno opuštene, ali prvenstveno je došlo do ubrzanog rasta oboljelih jer se građani nisu pridržavali individualnih mjera iako se apeliralo na sve nas.

Napravljena je možda nenadoknadiva šteta što ove odgovornosti, savjesnosti i etičnosti nije bilo dovoljno. Što je najgore, za nju nitko neće biti odgovoran.

Čini se da nas sada može spasiti samo sudbina, bog, slučajnost, slijed događaja, ponašanje samog uzročnika (ili u što već tko od nas vjeruje).

Najveći dio stanovnika nisu antivakseri, nego su stekli utisak da nitko ništa ne garantira 100 posto, da se svaki dan mijenjaju vijesti, da se netko njima poigrava, te su izgubili povjerenje

Nisam uvjerena da će se uspjeti motivirati bitan postotak stanovništva, barem ne na do sada primijenjen način. Potrebno je postepeno o ovim bitnim činjenicama educirati što više stanovnika i ukazati na to da se virus ne povlači te da će se u svim necijepljenim osobama množiti, a time i mutirati.

Dakako, jedan dio će se još cijepiti jer neki ipak čekaju određeno vrijeme da se uvjere jesu li i kakve su reakcije imali ljudi iz okoline.

Ukratko, pri obraćanju stanovništvu to bi morao raditi onaj tko osim epidemioloških znanja poznaje psihologiju naroda, razinu njihove edukacije i ne bi smio imati potrebu za jačanjem svoje pozicije ili ega u navodnom svijetu struke i znanosti.

Morao bi imati spremne precizne i jednoznačne odgovore na moguća pitanja i ne nagađati ili pogađati za sve ono što u nekom trenutku ne zna ili nije bilo poznato o bolesti i uzročniku.

Nije se smjelo dopustiti da se raspravlja je li se umrlo s bolešću COVID ili od bolesti COVID-19, te je li netko od umrlih star ili mlad. Uostalom, svaki je život vrijedan i to je neetično. Trebalo je podučavati o tome da je etično spašavati i sprečavati svaku nepotrebnu i izbježivu smrt.

Isto kao i sada, prezentirati točne brojke koliko će biti bespotrebno mrtvih ako se ne obuzda pandemija (od COVID-19 + ostale bolesti) i koliki je to gubitak u novcu BDP-a + gubitak novca u zdravstvu. I ništa više.

Kolektivna imunost test je jedinstva čovječanstva pred kolektivnom nevoljom. Kolektivnu nevolju moguće je samo razriješiti kolektivnim masovnim djelovanjem.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
    •  Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja

> Svi tekstovi ovog autora