novinarstvo s potpisom
Može li se danas išta novo reći o Deset (Božjih) zapovijedi? Treba li uopće o tako starom i toliko naizgled negativistički strukturiranom ”dokumentu” govoriti u naše moderno permisivno vrijeme?
Izuzetno utjecajan politički filozof i samodeklarirani ateist Jürgen Habermas je u više navrata odao priznanje temeljnom i formativnom utjecaju Mojsija i Isusa na našu zapadnu civilizaciju i kulturu.
Prema njegovom mišljenju je Zapad oblikovan etikom poštenja koja nam dolazi iz judaizma i etikom sažaljenja ili (sa)milosti koja proizlazi iz kršćanstva. ”Egalitarni univerzalizam”, tvrdi Habermas, ”iz kojeg su se rodile ideje slobode, ljudskih prava i demokracije je izravna baština judejske etike pravednosti i kršćanske etike ljubavi. Za njih do danas nema alternative”.
Na pitanje o relevantnosti Deset zapovijedi za naše vrijeme postoji trostruki odgovor. Kriza našeg vremena je prvenstveno etička kriza. Za mnoge kritički nastrojene pojedince i socijalne pokrete je u 19. i 20. stoljeću kršćanstvo pod masovnim pritiskom (post)prosvjetiteljskih, a kasnije i marksističkih kritika naizgled potisnuto u ropotarnicu povijesti.
Kršćanska teologija je prokazana kao irelevantna te stoga reducirana u prihvatljivije antropološke dimenzije. Najistaknutiji primjer tog redukcionizma (teologija je antropologija) vidimo kod sekulariziranog protestantskog teologa Ludwiga Feuerbacha.
Drugi razlog relevancije je karakteristika trajnosti Deset zapovijedi. Različiti etički sustavi dolaze i odlaze, ali Deset zapovijedi ostaju. Što god mislili o njima one ipak ostaju temelj skoro svih sustava etike. Upravo stoga ih treba reinterpretirati uvijek iznova za svaku generaciju. A svaki novi naraštaj nalazi se pred zadatkom da razradi njihove implikacije i primjenu.
Kao treće treba naglasiti posebnost izazova naše generacije koja u ime slobode prezire autoritete i disciplinu te zapovijedi bez obzira odakle dolazile. Naša suvremena generacija naginje odbacivanju svih prohibicija i restrikcija.
Jednostavno živimo u svijetu koji ne voli da mu itko zapovijeda. Suvremeni čovjek traži neograničenu slobodu da čini što god želi. Stoga je bitno da se upravo naša generacija iznova upozna i suoči s Deset zapovijedi te konfrontira s njihovim beskompromisnim zahtjevima.
Termin dekalogos se prvi put spominje kod ranokršćanskog teologa Ireneja (130.-220.). U Bibliji Staroga zavjeta je to aseret haddebarim (Izlazak 34,28; Ponovljeni zakon 4,13; 10, 4), što Septuaginta prevodi na grčki kao deka logoi (deset riječi).
Ne radi se dakle striktno o zapovijedima (hebrejski mišpat, grčki nomos), već o dabar – riječi. Ispravno tumačeći tu dakle ne nalazimo neki popis zakona, već doslovno Deset Božjih riječi, smjernica i uputa za dobro osmišljen život.
Navedimo sažeto i redom tih deset Božjih riječi (Dekalog):
Kada se u Novom zavjetu spominje Dekalog ne govori se o zakonu (nomos) nego o proglasu, navještaju ili objavi Božje volje (entole – Mk 10,19; Mt 19,17; Lk 8,20; Rim 13,9). Božja riječ kao objava njegove volje ima nakanu da čovjeku otkrije i ponudi svrhu i smisao života. Kada čovjek (po)sluša tu riječ on je na putu pronalaženja slobode i ostvarenja istinskog dostojanstva osobe koja je stvorena na sliku Božju.
Za čovjeka su Riječi zapovijedi povelja slobode te znak života u istinskoj slobodi. One su polazište, jezgra i svrha svih zakona jer sadrže vječne vrednote bez kojih nema autentične slobode, pravde i afirmacije punine života.
Za židovski narod Dekalog predstavlja sažetak teologije, duhovnosti i etike te smjerodavni putokaz u hodu kroz povijest. Za Isusa – koji je došao ne ukinuti nego ispuniti Zakon – kao i za najmjerodavnijeg novozavjetnog teologa, apostola Pavla, Dekalog je preduvjet ispunjenog života i ulaska u kraljevstvo Božje.
Kod crkvenih otaca Dekalog predstavlja najosnovniji oblik kršćanskog života u središtu kojeg nalazimo veliku zapovijed ljubavi. Stoga se moramo složiti s onima koji drže da Dekalog za sva vremena ostaje velika povelja kršćanske etike i istinskih vrednota.
Stoga ga treba uvijek iznova aktualizirati, a pogotovo u naše vrijeme u kojem je svijet ugrožen ekološkim opasnostima, atomskim prijetnjama, interetničkim napetostima te posvemašnjim strahom i stresom zbog nesigurne budućnosti.
U svojem izvornom obliku Dekalog je sročen vrlo jednostavno, ali svojim sadržajem nadilazi vrijeme i prostor nastanka. Poruka mu je univerzalna te stoga vrijedi za svaku zemlju i vrijeme te je relevantna za svaki društveni oblik i svaku civilizaciju.
Bez nje nema mirna i sređena suživota među ljudima i narodima. Radi se o temeljnoj obrani i promociji života te bezuvjetnoj afirmaciji čovjekova dostojanstva i odgoja čovjeka za istinsku slobodu i život u zajedništvu s Bogom i s bližnjima.
Ovih ”deset riječi” sažima cjelokupnost ljudskih dužnosti i prava prema sebi, Bogu, obitelji i društvenoj zajednici. Ponajviše se razlikuje od svih drevnih ”zakonodavstava” po bitnom duhovnom obilježju kojim se Dekalog nadahnjuje.
Ne radi se naime samo o nekom prirodnom pravu, niti je to neka sveopća ljudska etika, koja je samim rođenjem usađena u srce svakoga čovjeka.
Dekalog je prvenstveno izričaj vjere u osobnoga Boga te je stoga životno prakticiranje ”Deset riječi” očitovanje ljubavi i zahvalnosti Bogu. To je naš odgovor u vjeri i ljubavi Bogu stvoritelju koji postaje našim dobrohotnim izbaviteljem i spasiteljem.
Radi se o emancipirajućoj spoznaji da je sam Bog darivatelj i jamac naše istinske slobode i spasenja, a mi po milosti njegovi odgovorni suradnici.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.