Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

Začuđujuće je kako se malo promijenilo u dužnosničkim glavama od ”Šestojanuarske diktature kralja Karađorđevića” do danas.

Primjerice, 14. listopada 1931. godine u izvještaju Kr. odjeljka za državnu zaštitu navodi se: ”Potrebno bi bilo skrenuti pažnju našemu Novinarskom udruženju da članovi istoga u buduće ne donašaju ovakovih i sličnih izvještaja koji se onda u novinama zloupotrebljavaju” (izvor: HDA, dokument u digitalnom obliku dostupan: publikacija Režimsko novinarstvo, NBN: urn:nbn:hr:238:681664 – ISBN 9789535846758).

A 24. siječnja 2024. godine Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda u razgovoru s novinarima Indeksa: “Mi ćemo morati napraviti nekakve promjene, morat ćemo vidjeti s Hrvatskim novinarskim društvom… treba znatno reducirati pisanje o pitanjima te vrste, nije osnovano načelno sumnjati u sudske odluke, naročito Vrhovnog suda”.

Očito Sresko načelstvo u Zagrebu u vrijeme ”Karađorđevićeve šestojanuarske diktature” 1931. i predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske 2024. godine misle isto o ulozi udruženja novinara i pravima javnosti na informacije.

Radoslav Dobronić je, međutim, kao prvostupanjski sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, presudom: 26.P-569/2011 od 6. svibnja 2011. godine presudio protiv ”bunkeriranja” (cenzure) TV emisije ”Latinica” novinara Denisa Latina pod naslovom: ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”, kao i snimljenih novinarskih TV priloga: ”Pravo(m) u NAMU” novinarke Ane Jelinić, ”Noćne more u tvornici snova” novinarke Nataše Ban Leskovar i ”Tko je jamio nije platio” novinara Petra Štefanića.

Međutim, 13 godina kasnije, nakon što je ”napredovao” od prvostupanjskog suca do funkcije predsjednika najvišeg suda u Hrvatskoj, Dobronić zagovara cenzuru, odnosno da ”treba znatno reducirati pisanje”, tobože zbog dobrobiti djeteta.

Radovan Dobronić je, međutim, najviši dužnosnik sudstva koje ”živi na građanskoj tišini” premda većina građana nema povjerenja u to sudstvo.

S obzirom na to da (i po mišljenju suca Željka Šarića iz Vrhovnog suda) hrvatski ”pravni poredak nema rješenja” za efikasno rješavanje za dobrobit djeteta, nevjerodostojno sudstvo i službe socijalne skrbi svoje birokratizirane postupke pretpostavljaju postupanju za dobrobit djece i zapravo provode institucionalno nasilje nad djecom.

A ”reduciranje pisanja o tim pitanjima” im je potrebno da bi zataškali afere institucionalnoga nasilja (pogledati članke na portalu Autograf.hr: ”Državne i sudbene vlasti krše prava djece (2)”, ”Tajna vršnjačka nasilja u domu za nezbrinutu djecu” i ”Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci”).

Ponovno podsjećam, ”prema istraživanjima raspoloženja javnosti koje provodi Eurobarometar u ime Komisije EU-a, građani Republike Hrvatske nemaju povjerenja u sudstvo. Čak 68 posto građana u Hrvatskoj ne vjeruje sudstvu zbog miješanja ili pritisaka Vlade ili političara u sudske postupke, zatim 65 posto građana sudstvu ne vjeruje zbog pritisaka na sudstvo iz ekonomskih ili drugih interesa, a 50 posto građana smatra da hrvatski suci zapravo ni nemaju položaj i poziciju koji bi jamčili njihovu neovisnost”.

Sudac Dobronić je istupio u javnosti tezom da ”treba znatno reducirati pisanje…” povodom velikog odjeka (narušavanja tišine na kojoj hrvatsko sudstvo živi) nakon Severininog obraćanja javnosti zbog nezadovoljstva odlukom Vrhovnog suda u sudskom sporu u kojemu se Severina kao majka bori za svoje dijete.

Nakon neprihvatljivih izjava Radoslava Dobronića javnosti se izravno obratio i Željko Šarić, sudac u Građanskom odjelu Vrhovnog suda, koji je u postupku revizije poništio presudu Županijskog suda u Splitu iz 2021. godine i spor vratio na ponovno suđenje.

Pojednostavljeno, razlog poništenja je što je Županijski sud u Splitu u svojem postupku propustio podvrgnuti ”nalaze i mišljenja vještaka kontradiktornom propitivanju stranaka”, pa je Vrhovni sud u revizijskom postupku zbog povrede procesnog postupka morao poništiti spornu odluku Županijskog suda u Splitu.

I na prvi pogled formalno je sve u redu, premda na kraju svojeg priopćenja sudac Željko Šarić ”diskretno” navodi da za ovaj i slične sudske sporove u Hrvatskoj ”pravni poredak nema rješenja”.

Ipak, prema mojem novinarskom mišljenju, pa i iskustvu, ni sucu Željku Šariću ni sucu Radoslavu Dobroniću, kao ni Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ne treba vjerovati, baš kao što im građani ni ne vjeruju.

Vrhovni sud je revizijskom odlukom poništio presudu Županijskog suda u Splitu iz 2021. godine i vratio ”predmet” na ponovno suđenje – nakon prethodnog suđenja koje traje oko devet godina!

Na ponovno suđenje nakon devet godina, kako suci kažu: ”Za dobrobit djeteta”!?

Pisao sam ranije da nerijetko iskusni suci u presudu ”ugrade” pogrešku kakvu ne bi počinili ni studenti, radi toga da se ta presuda u drugostupanjskom postupku ne može preinačiti, već ju se mora ukinuti i vratiti na ponovno suđenje (pogledati članak: ”Ukinuta nerazumljiva presuda za trostruku prodaju istog stana”, poslovni tjednik Lider, 12. listopada 2007. godine).

Suci u svoje presude ”ugrađuju” pogreške najčešće kada izbjegavaju odlučivati jer su izloženi pritiscima, ili kada se radi o korupciji, ali i iz ostalih razloga.

U ovom slučaju revizijske presude Vrhovnog suda, kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu (izvjestiteljica sutkinja Vesna Kuzmičić, posl. broj: Gž Ob – 33/20), kao i u prvostupanjskoj presudi sutkinje Tee Golub iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu (P Ob 850/2018) u postupku započetom još 2015. godine, nisu usmeno u kontradiktornoj raspravi saslušani vještaci.

Jednostavno je nevjerojatno da sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Tea Golub i suci Županijskog suda u Splitu (dva člana vijeća i izvjestiteljica Kuzmičić) ne znaju da je propuštanje ”podvrgavanja nalaza i mišljenja vještaka kontradiktornom propitivanju stranaka” razlog zbog kojega se mora ukinuti njihove presude, a da to znaju isključivo suci Vrhovnog suda!?

Pritom se valja podsjetiti i afere zbog toga što je sutkinja Tea Golub bila na skijanju u vrijeme kada je na istom skijalištu bio i otac djeteta, jedna stranka u postupku u kojemu je sutkinja Golub sudila.

A radi se o sudskom postupku u kojemu su obje stranke imućne i spremne ”investirati” u sudsku zaštitu osobnih pravnih interesa u nevjerodostojnom hrvatskom sudstvu.

Izbjegavanje odlučivanja da bi se što više produžilo sudski postupak u kojemu se ni jednu stranku, kako je objasnio Dobronić, ”ne može shvaćati malom i nemoćnom”, jer su obje stranke u tom sporu i popularne i imućne, nije bilo zbog dobrobiti djeteta.

Osnovano je sumnjati na odugovlačenje ovih sudskih postupaka radi iznude mita i korupcije.

A što se tiče ocjene suca Željka Šarića o tome da je ”pravni predmet koji je tendencioznim prezentiranjem jedne od stranaka u tom postupku (Severine Vučković) i njenih podupiratelja učinjen kontroverznim”, istaknuo bih da ako to dijelom možda i jest tako, da mi je to razumljivo jer se radi o borbi majke za njezino dijete, neravnopravnoj borbi „fizičke osobe“ protiv puno moćnije g pravosudnog režima..

No mislim da je taj ”pravni predmet” kontroverzniji puno više zbog (namjernih?) propusta sutkinja i sudaca sudstva koje nema povjerenje javnosti.

A ”šutnja” o takvim predmetima treba sucima i soc-skrbiteljima i nije sukladna dobrobiti djece. Čak suprotno, jer djecu u dobi od dvije i pet godina podvrgnutu institucionalnom nasilju su soc-skrbitelji u policijskoj pratnji odveli iz dječjeg vrtića, jedinog u omanjem mjestu pokraj Zagreba. Nisam nasjeo tlapnjama suca Ivana Borkovića, glasnogovornika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da je prema ”članku 351. Obiteljskog zakona u postupku u kojem se odlučuje o mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta javnost isključena”.

Pitam o kakvoj je to anonimnosti riječ kada se djecu usred bijela dana odvodi pod policijskom pratnjom iz dječjeg vrtića jedinog u tom mjestu.

Pa naravno da su svi u tom mjestu, a i u okolici mjesta, znali o kojoj je djeci riječ.

Jedino se sve zastrašivalo prijetnjama sudskom represijom da ništa ne pitaju i ne govore o tome radi ”zaštite institucionalnog nasilja nad djecom”.

Uostalom, nakon objave članka institucionalni nasilnici ”vratili” su potajno djecu od dvije i pet godina majci, nakon devet mjeseci prisilnog boravka to dvoje djece u Dječjem domu u Nazorovoj 49 u Zagrebu.

Sačuvaj me, Bože, od dobrobiti djece u hrvatskom sudstvu i službama socijalne skrbi.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora