Bogobojaznost je Hrvatima utjerana u kosti

Crkva i njezine vrijednosti protkane su u svakodnevici. Primjera je bezbroj, ne treba ih sve ponavljati, ali u ime slobode duha na poplavljenost javnog prostora Crkvom treba podsjećati s vremena na vrijeme.

Učinili smo nedavno đir pothodnikom u Dubrovniku, gdje smo ugledali gomilu murala svetaca na zidovima. Te zidove oslikali su učenici Obrtničko-tehničke škole u Dubrovniku još 2014. godine, a sve je bilo pod patronatom tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića.

Uglavnom, na zidovima su završile slike svetaca. Još Vlahušić spada pod ”mekše” političare po pitanju vjerskih pitanja. Sjećamo se i da je oštro osudio propovijed tadašnjeg notornog župnika Miljenka Babaića, koji je uz polaganje vijenaca uz Dan državnosti govorio o Titu, Mesiću, antifašistima…

Rekao je Vlahušić tada da će Grad Dubrovnik, ako se ovakvo nešto ponovi, odbiti sudjelovati na komemoracijama na kojima će se umjesto riječi Božje slušati nešto što protuslovi svim dostignutim humanističkim standardima.

Dovoljno je to davno bilo da sad biva nebitno, spominjemo tek za usporedbu s oslikavanjem ovih zidova. Poanta je da čovjek ima svjetonazore oko društvene uloge klera, a da mu je očito bilo normalno da su zidovi gradskog prostora oslikani muralima svetaca.

Govori to u određenom smislu o tome koliko je svakodnevica obojena s Crkvom, koliko je normalno da sveci budu na zidovima, križevi u učionicama, političari na misama, kler na dočecima sportaša…

Nikoga to više ne skandalizira, kao što nije problem da Crkva pritom, primjerice, zahtijeva neradne nedjelje, protivi se pobačaju, eutanaziji ili usvajanju djece od onih koji prema njihovom pogledu baš i ne pripadaju u kanon katoličke uzorne obitelji.

Imamo tu primjer i s moliteljima ispred bolnica ili klečavcima, ali to sad čak ne treba uzeti u razmatranje. To je određena redikulozna ekstenzija cijele priče. Ovi potonji si ionako taman pašu ruku pod ruku s protuprosvjednicima, doimaju se te priče jednako i jednako histerične.

Digresije radi kažimo i da to jest širi antropološki problem, da redovno imamo protutežu na sve gluposti, to su obično oni koji svojim nadznanjem samo razumiju jezik cinizma, a primarni doživljaj svijeta očituje se u onome ”reci glupom da je glup”, odnosno želja je to da se navodne neprosvijećene mase izvedu na ekskluzivni put znanja i svjetlosti.

Zato imamo i toliko kritike i ismijavanja na klečavce, ravnozemljaše i ine, kao da je neka pamet reći budali da je budala. Ali to je sporedna priča oko Crkve u Hrvatskoj, najveći njen problem je u onome gdje je se nema za vidjeti, a odluke joj se besprijekorno uvažavaju.

Da skroz ne skrenemo s teme, gdje je zapravo temeljni problem s tom potpunom sakralnom nam svakodnevicom u kojoj kao da postoji tajna veza između Crkve i države, pa se kao mimikom lako sporazumijevaju?

Da je Hrvatska sekularna država, onda recimo lupetanje tog spomenutog Babaića ili sisačkog biskupa Vlade Košića ne bi bilo toliko važno već po osnovnom principu građanskog demokratskog principa. Kad Vlado Košić divlja na propovijedima, u sekularnoj državi, to bi se trebalo ticati samo njegovih župljana.

U Hrvatskoj to i takvo lupetanje ispada ozbiljan problem za državu. Kad Košić kazuje o protuhrvatskoj vlasti, odlazak iz domovine naziva dezerterstvom, a ustaštvo odbija nazvati fašizmom, u Hrvatskoj to nisu riječi jednog primitivca u svećeničkoj halji, već sve to poprima drugačije dimenzije.

Da je Hrvatska sekularna država, to ne bi bilo važno. Samo što Hrvatska nije sekularna država. Crkva je postala naša majka, ona koju mnogi nisu birali. Ona je zauzela svoje mjesto i zato jer je na pladnju društveno-političkih odnosa ponestalo valjanih kriterija koji bi samostalnost Hrvatske postavili na čvrste noge.

Vrlo konkretno objasnio je to još prije nekoliko godina politički analitičar Žarko Puhovski. On je rekao da u članku 41., na koji se svi pozivaju, stoji da su vjerske zajednice odvojene od države, a ne da je država odvojena od vjerskih zajednica.

Dodaje kako se i u svim leksikonima i u teorijskim radovima sekularnost tumači obrnuto, tako da je država, odnosno javna sfera, neovisna o vjerskoj praksi, a to ovom odrednicom nije zajamčeno, dapače, to ostaje moguće svakome na dobru volju.

Čini se da i zato Crkvi uspijeva ozakoniti sve svoje pokušaje utjecaja na politiku, a prikriveno i na društvo i javni prostor, ozakoniti i pritom niti malo užasnuti svoju okolinu. Zato se i događa taj spomenuti primjer Košića koji prijeti Andreju Plenkoviću, a ovaj pokorno sluša anticivilizacijske direktive vrha Crkve što zadiru u najdublje slojeve civilnog društva.

Čuveni film ”Crno i crveno”, koji je prikazivao život svećenika Hugha O’Flahertyja koji je spasio tisuće ljudi u Rimu od nacista, često se u socijalizmu objavljivao za vjerske blagdane jer su valjda čuvari sistema htjeli pokazati što je to napredni pop i kakva su njegova djela.

Danas, u novoj Hrvatskoj, pretežito katolički obojenoj, a duhovno bijednoj, ovakav film, O’Flahertyjeva poruka bila bi uvreda.

Bogobojaznost je Hrvatima u kosti utjerana devedesetih godina prošlog stoljeća, kad ih je taman zapljusnula demokracija koja je trebala značiti blaženo izbavljenje iz mraka. Šteta da je tako izgubljen i atribut sekularne države.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  HDZ je već uništio kulturu, Penava je neće dodatno uništiti
    •  HDZ-ov čip do bola je limitiran
    •  Dubrovnik se voli režimski i podanički
    •  Zemlja koja slavi Tuđmana zaostala je i skučena
    •  Smoji ionako nije mjesto u Hrvatskoj Penave i Glavaša
    •  S pričom o Srbima kao bubama slavom se ulazi u ovaj narod
    •  Hrvatska je žestoko poseljačena, i zbog ovakve Oluje i Alke
    •  Plenkoviću, nije ti mjesto na proslavi Slobodne Dalmacije
    •  Hrvatska je zemlja samo za dobre HDZ-ovce
    •  Promjena imena ulica po ustašama je civilizacijsko pitanje

> Svi tekstovi ovog autora