Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja

Ne samo Hrvatska, nego i zemlje srednje Europe s barokno trijumfalističkim katolicizmom, južna Njemačka i Austrija s katoličkim predjelima bivše Austro-Ugarske Monarhije (Slovenija, bivše grofovije Gorizia-Gradisca), svetkovinu Marijinog uznesenja na nebo slave posebno svečano, s užicima za oči i uši, sa svim bogatstvima pučke tradicije. Istina je da se u tim svečanostima miješa sveto i profano, sveto i ”pogansko”, nerijetko i svetogrđe ili praznovjerje.

Treba zahvaliti prof. dr. Peteru Kuzmiču, na njegovu izlaganju o (ne)utemeljenost dogme o Marijinom uznesenju na nebo, ”dušom i tijelom” – ”plod mašte”, konstatira profesor (17. kolovoza 2024.).

Jednostavna egzegeza biblijskih tekstova vodi do zaključka da ”u Svetom pismu nema spomena ni indicija o smrti Marije, majke Isusa iz Nazareta, a kamoli i o tome da je ona ‘dušom i tijelom’ uznesena na nebo…”.

Katolici, kao izvore štuju, pored Svetih pisama, i predaju, odluke ranokršćanskih koncila, na kojima se vjera u Marijino uznesenje manifestirala barem implicitno. Tako je 15. kolovoz, kad su najprije Crkve Istoka slavile Marijino uznesenje (dormitio), zamijenio rimske svetkovine Feriae Augusti, kad je car August slavio svoje pobjede nad Markom Antonijem i Kleopatrom kod Aleksandrije.

Činjenica da je i svetkovina Marijinog uznesenja zapravo ”poganskog porijekla” (kao uostalom i Božić), nije umanjila njezinu omiljenost među vjernicima. Također joj nije naškodio ni podatak da je papa Pio XII. svoju dogmu Munificentissimus Deus (1950.) proglasio nakon jedne ”navodne” vizije o Marijinom uznesenju ”dušom i tijelom”, kad je, šetajući po vatikanskim vrtovima, meditirao o radosnim tajnama Svete krunice.

Vjernički puk ne mari za egzegezu. Brojni hodočasnici, baš na tu svetkovinu kreću u svim pravcima, a među njima i oni koji inače rijetko, ali na taj dan obavezno napune crkve, kao samo na najvećim blagdanima, na Božić i Uskrs.

Profesor Kuzmič je u pravu kad kaže da ”…u mnogim krajevima Hrvatske pobožni katolici ‘znaju’ više o Mariji nego o Isusu”. Da se nadovežem: I imaju više povjerenje u nju, nego u njega.

Zato neće nitko proturječiti zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši, koji u svojoj poruci prigodom svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije (Večernji list, Zagreb, 14. kolovoza 2024. godine, nadbiskupovi odgovori-stavovi, na pitanja Darka Pavičića) apodiktično ustvrdi: ”…dušom i tijelom (uzneseno) – što je nešto izvanredno. I apsolutno je sigurno da je to istina”.

Ta nadbiskupova odrješita tvrdnja neobična je u formalnom smislu: obično (nad)biskupi upute poruke-propovijedi svojim vjernicima, lice u lice, osobno, barem u takve dane nastoje ostvariti osoban kontakt, kao pastiri svojem stadu, ohrabre ih Marijinim primjerom za života, u teškim trenucima patnje i smrti. I bilo je u prošlosti lijepih i poučnih primjera o tome, koliko Marija, kao ”prva među otkupljenima” može ohrabrivati vjernike u svojim mračnim trenucima, obećanjem da će oni to isto postići, što je ona već ostvarila.

Ovogodišnja svetkovina prošla je bez takvih ohrabrujućih poruka. Štoviše, nadbiskupovo javljanje preko javnog medija bilo je i formalno i stilski i sadržajno, posve neobično, suhoparno, službeno… diktat, u kojem ”strši” poruka: ”Crkva ne može prihvatiti”, ”Crkva ne može tolerirati…”.

Mnogo je toga, što ”Crkva ne može prihvatiti”. Rodna ideologija je lajtmotiv. Crkva ne može prihvatiti pojam rod, jer rod negira biblijsko učenje o tome da je čovjek stvoren kao spolno određeno biće. Rod navodno zamjenjuje pojam spol, baš kao što rodna ideologija negira da je čovjek stvoren i rođen kao biće s jasnim spolnim određenjem, kao muško ili kao žensko. Rod kao da sugerira da je čovjek biće koje ”slobodno bira svoj rod”, hoće li biti muško, žensko ili nešto između: leptir, cvijet ili bilo što – ima nekoliko mogućnosti, i omogućava fluidno određivanje, danas ovako, sutra onako.

Dakle, Crkva ne može prihvatiti one koji se ne mire sa svojim prirodnim spolom, nego pate od toga da žele biti drugi spol, dakle transrodne osobe, homoseksualci, lezbijke…

Spol – da, Gender/rod, ne

To crkveno učenje je praprasak iz vatikanske perspektive, a dogodio se 1995. godine na Četvrtoj UN-ovoj svjetskoj konferenciji žena u Pekingu. Tada se pojam gender/rod prvi put koristio u pravosudnom smislu: u završnom dokumentu nalazi se zahtjev za rodnu ravnopravnost/rodnu pravednost.

Tada se doktrinalna služba jasno i nedvosmisleno izjašnjavala protiv toga, zbog biblijskog učenja da je čovjek stvoren isključivo kao ”muško i žensko” i kao takav može sklopiti brak. Brak je heteroseksualna veza i Crkva ne može prihvatiti da se institucija braka proteže na homoseksualne – gej i lezbijske veze.

Sve ono što pravno proizlazi iz neprihvatljivo proširenog pojma ”braka” – pravo na slobodnu primjenu reprodukcijskih metoda, eksperimentiranje sa spolnim identitetima i teorijski modeli o tome sažeti u predmetu ”Rodne studije/Gender Studies” – Vatikan osuđuje kao ”neprihvatljive”.

Sveta Stolica je već 1994. godine, na Konferenciji o reprodukciji i pravu u Kairu sklopila ”savezništvo protiv pojma gender (rod), i našla ih – jasno – u muslimanskim zemljama i među europskim i američkim desničarskim radikalima.

Tijekom trideset godina anateme pojma gender/rod, gender/rodni studij i misli egzistiraju, premda na katoličko-teološkim fakultetima, i renomiranim sveučilištima na rubovima znanstvenog rada. Na evangeličkim fakultetima u protestantskim zemljama situacija je, ovisno o mjestima i okruženju, nešto tolerantnija pa čak dopire do prave otvorenosti i relativno plodne znanstvene produkcije.

Profesor moralne teologije na Katoličko-teološkom fakultetu (Sveučilišta Osijek) u Đakovu, Vladimir Dugalić i njegova kolegica po profesiji, docentica prof. dr. sc. Martina s. Ana Begić, objavili su knjigu ”Dar i ranjenost – Kršćanski pogled na ljudsko tijelo pred izazovima antropološkog dualizma i rodne ideologije” (Zagreb – Đakovo, 2021.).

Profesor Dugalić analizirao je povijesni razvoj muško-žensko spolnog određenja, spolnu danost, s posebnim osvrtom na razvitak ”rodne ideologije”. Dosljedna primjena tog neznanstvenog pojma i u kritici ”klasika” rodne teorije, ne obećava potrebnu distanciranost.

Vladimir Dugalić proučio je teorije Simone de Beauvoir, Évelyne Sullerot, Kate Millett, Shulamith Firestone, Judith Butler i Gabriele Kuby. O metodi kojom profesor Dugalić pristupa ovim autoricama i teoretičarkama roda, valjalo bi diskutirati – tim prije, što iste takve ”metode” primjećujem i u radovima drugih znanstvenih autora.

Profesor Dugalić citira spomenute autorice tek tu i tamo doslovce, ali najčešće u prijevodima (što je samo po sebi znanstveni ”grijeh”). Za njihova djela se profesor uvelike oslanja na sekundarnu literaturu o njima. Jedino Gabriele Kuby ima čast biti citirana izdašno i u izvorniku (valjda ne samo zbog toga, što ona piše na njemačkom jeziku?). Kuby je kritičarka, čak bi se moglo reći da je protivnica generalno svih rodnih teorija.

U ozbiljnim znanstvenim tekstovima, autori kritičkih osvrta posvete se izvornim djelima, a takvu praksu studenti na ozbiljnim sveučilištima moraju usvojiti na samome početku studija. Izazovi što ih ”rodna ideologija” stavi pred pobornike antropološkog dualizma, ”fluidna seksualnost”, proizvoljna, nedorečena – naspram jasno određenoj ”muško-ženskoj” seksualnosti, koja je dio Stvoriteljevog plana.

Knjiga je mogla poslužiti kao kompendij anatemama zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, izrečenim u spomenutom razgovoru za Večernji list od 14. kolovoza 2024. godine:

”…Crkva ne može odustati ni od svog nauka o braku i obitelji. U Svetom pismu jasno se kaže da je Bog stvorio muškarca i ženu. …Crkva ne može zastupati neke oblike životnog partnerstva koji su tome suprotni. Crkva tako ne može prihvatiti ni današnje pokušaje da se uvedu neka nova prava… Određeno antropološko samoodređenje čovjeka i pokušaje da čovjek slobodno raspolaže samim sobom bez ikakvih ograničenja… Za Crkvu je neprihvatljiva rodna ideologija koja nastoji zanijekati najveću moguću razliku između živih bića: onu spolnu…”.

Oštrina ove poruke uperena je na planirano uvođenje rodnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: ”Neprihvatljivo je nametanje određenih obrazovnih i studijskih programa, programa spolnog odgoja, kao i zakonodavnih usmjerenja…”.

Takve teorije, pod vidom promicanja prava žena, brak promatraju kao zapreku za ženino ostvarenje te joj istovremeno oduzimaju njezino prirodno usmjerenje prema majčinstvu. Uime oslobođenja žene od ”bračne potlačenosti” i omogućavanja ”prava žene na karijeru” promiče se njezino pravo na izbor, odnosno pravo na pobačaj, zagovara se dostupnost i pravo na sve oblike kontracepcije itd.

”Crkva tako ne može prihvatiti ni današnje pokušaje da se uvedu neka nova prava koja su nedosljedna izvorno definiranim pravima u međunarodnim pravnim aktima”. Iz ne baš jasne niti precizne formulacije zagrebačkog nadbiskupa Kutleše može se zaključiti da se radi o pravima homoseksualnih i transrodnih osoba. ”Crkva ne može prihvatiti”, ali zbog toga transrodne osobe neće nestati.

Liječnica Katarina Kruhonja svojim je prilogom ”Dijalog oko roda: Što ja znam, kako razumijevam rod?” (19. kolovoza 2024.)

rasvijetlila je, i nadam se da će i Nadbiskupskom dvoru postati jasno, da su interspolne/transrodne osobe, žene i muškarci stvarnost, priroda, a ne model nametnut nekom od pobornika ”rodne ideologije”.

Katarini Kruhonji kao liječnici ”nije prijeporno … da postoje interspolna stanja – ljudi s urođenim kromosomskim/ genetskim/hormonalnim/staničnim karakteristikama koje se ne mogu biološki svrstati u muški/ženski spol, odnosno njihova biološka definiranost spola je između muškog i ženskog…”. Opisano je desetak i više oblika (sindroma)… Učestalost u populaciji se procjenjuje od 0,5 do 1,7 %. U nekim kulturama postoje tradicionalno priznati ”treći rodovi”.

Ključni prijepor je jedino je li interspolnost dokaz protiv binarne spolnosti. Odgovor na ovo pitanje, vjerojatno nije moguć – držeći se kriterija za točnost teze, prema mišljenju Karla Poppera, jedan slučaj odstupanja od činjeničnog stanja prisiljava na modifikaciju teze, u smislu ograničavanja, uvođenja dodatnih uvjeta, što može tezu u krajnosti i potpuno rušiti.

Liječnica Katarina Kruhonja priznaje utjecaj društva i kulture na formiranje i seksualnog identiteta osobe, čak ni ne samo seksualnog, nego cjelokupnog identiteta. Osobe koje se odluče za fluidni identitet, te interspolne osobe i osobe koje imaju rodnu disforiju, dakle, stanja koja imaju biološku osnovu (što se prema njezinom mišljenju manifestira već u dobi od dvije do tri godine) – rijetki su fenomeni (od 0,02, tj. jedno na 2.000 djece – do 1,4 % populacije) – valja priznati kao činjenično stanje.

Osobe takvih osobina naročito su u opasnosti postati metama ”artificijelne epidemije”, ”pomodarskim podvrgavanjima operacijama”. To je široko polje za psihološku podršku i – zašto ne – za pastoralno angažiranje i praćenje (koje ne mora nužno pružiti psihijatar). Dobronamjerna papinska i dušobrižnička preporuka ”mrziti grijeh, ali grešnika prihvatiti s milosrđem”, zagovara dualizam koji je u praksi teško provediv i graniči s farizejskim samodopadljivošću ili neugodnom ”milostivom” utjehom.

Hoće li moralni teolog, koji predaje budućim svećenicima, i dalje njima docirati kako ”Crkva ne može prihvatiti…”? Možda se nađe tu i tamo ambiciozniji student ili samosvjesna studentica koji temeljito proučavaju opsežnu literaturu.

U najnovijem ”Instrumentu laboris” za sljedeću sesiju Svjetske sinode pripremljen je prijedlog da se u poglavlju o crkvenim službama uvede ”služba za slušanje i praćenje osoba u pastoralnom radu”. Tako nešto je već prijeko potrebno, jer neki slučajevi vezani uz razvitak spolnog identiteta vape za osobama koje prvenstveno slušaju, prate i zatim razgovaraju s osobama, a ne o njima. Možda ipak netko iz Crkve shvaća apel ”razgovarajte s ljudima o kojima vi običavate raspredati. Razgovarajte s njima, a ne (samo) o njima”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija
    •  Papa Franjo razočarao? ''Urotnici'' i skrupulozni vjernici

> Svi tekstovi ovog autora