Duh starog europskog slobodarstva: priče Sławomira Mrożeka

Danas smo već uvelike svjesni činjenice kako naš ljudski svijet sve većom mjerom tone u provincijalizam, populizam, neznanje, u čemu je, dakako, manje ili više podržan i od razina koje pripadaju sferama kulture i intelekta. U mješavini događanja i informacija, koje kao da od svojih primaoca također iziskuju nekakvu borbenu spremnost, pripravnost za rat, i to onaj u sferi ideja i mišljenja, uvjerenja, svatko (katkada i sami stvaraoci kulture) postaje potencijalni nositelji, time i širitelji, mržnje.

U ratovima inficiranom svijetu, čovjek kao zasebna jedinka, ne želi da zavlada potpuni kaos, već naprotiv, mir i pomirenje.

Knjige su zato jedna protuteža, čak i našim slabašnim mislima, mjesto utjehe, ali i, možda, kada je o nekim knjigama riječ, prostor mogućnosti reanimacije – uskrsnuća osjećanja pripadnosti, ili postojanja, novoga buđenja određene kulture kao kulture mira i razumijevanja.

Naš europski mikro prostor trenutno boluje od mnogobrojnih poljuljanosti. Oni koji do jučer nisu sumnjali, danas sumnjaju u postojanost vrijednosti za koje se tradicionalno vjerovalo da ih Stari kontinent povijesno uspijeva odražavati, unatoč povremenim besramnim, veoma stidnim padovima u barbarizam i sveprisutnu hipokriziju.

Osjećanje Europe kao jednog duhovnog prostora koji još uvijek drži do svojih vrijednosti zajedništva u raznolikosti, jedinstvenosti u različitosti kultura i jezika, u prelijevanju znanja i postojanosti civilizacijskih točaka uporišta, u prostoru čiji je identitet obogaćen djelovanjem mnogih visokih duhova, znanstvenika, umjetnika, stvaraoca koji su u tu Europu stigli s brojnih drugih prostora i kontinenata, u borbi protiv onoga što nameću sve isključivosti – da li u ruhu političke diktature, religijskih doktrinarnosti ili nečeg trećeg… to osjećanje jedinstvenosti u različitosti kultura, uvijek iznova uspijeva u nama obnoviti neko značajno umjetničko djelo.

Tada se osjećamo kao ponosni pripadnici, stanovnici jednog duhovnog prostora čije mnogobrojne reference bude vjeru i nadu u, uvijek iznova, mogući život visokog – visprenog, zaigranog, maštovitog, nadahnjujućeg, intelektualno otvorenog i poticajnog europskog duha, pa time i opstanak Europe kao multikulturalne, bogate raznolikim ljudima i idejama, duhom i mogućnostima zajednice, Europe koja neće postati prostorom bezidejnih izvršitelja tuđe volje, duhom pokolebanih ljudi koji nisu zainteresirani, ne intrigira ih pojam sumnje, propitivanja istina – ne oduševljava ih pojam slobode.

Osjećanje jedne takve intelektualne i umjetničke nedvojbene odriješenosti da se suprotstavi sveopćoj apatiji, otupljenosti i torturi političkih elita, koje uništavaju mogućnost bilo kakvog propitivanja, kritike, postavljajući pojedinca u položaj onoga koji služi i posreduje režimu, provodeći moć sustava, osjećanje jedne takve intelektualne i umjetničke odriješenosti koja svoj vid otpora, borbe provodi literaturom, riječima, pripovijedanjem lijepo sročenih, neobičnih, apsurdnih i smiješnih, podrugljivih i inteligentnih priča pronalazimo i u nedavno prevedenoj i objavljenoj knjizi poljskog pisca Sławomira Mrożeka, ”Slon”, izvorno prvotno objavljene 1957. godine.

Ovu zbirku kratkih priča na hrvatski je preveo Mladen Martić, a objavio ju je zagrebački nakladnik Disput. Čitajući priče Mrożeka, duh intelektualca, umjetnika koji se nije dao pokoriti jednoobraznom dominacijom kolektivističkog mišljenja, koje kao da uvijek pokušava od ljudske raznolikosti i unikatnosti učiniti bezidejnu pokornu masu, uskrsava u tim pričama u obliku kakve zaigrane, prpošno rotirajuće čigre, koja se u svojoj šarenoj vrtnji osjeća slobodno ne samo pred zadatostima politika i sustava, religija i dogmi, već i pred zadatostima, okvirima literature, pripovjednih zgotovljenih oblika i normi.

Sve, sve srušiti, sve što sputava i onespokoji čovjekov duh, čini ga nesretnim i beživotnim – učiniti to pokazujući prazninu gluposti, upirući prstom u ono čemu svojim nijemim pokoravanjem dozvoljavamo da zavlada nama i našom stvarnosti. Apsurd i satira dio su jedne tradicije poljske modernističke književnosti, od ranih drama Stanisław Ignacy Witkiewicza, do drama i romana Witolda Gombrowicza – u poslijeratnoj književnosti ovaj duh igre i slobodnoga kretanja, poduprt znanjem i virtuoznosti kreacije, lucidnosti igre, nastavlja se, uz rad samoga Gombrowicza, također, u književnom djelu isprva karikaturista i novinskog feljtonista, nekadašnjeg studenta arhitekture i likovnih umjetnosti, potom čuvenog dramatičara, pisca, političkog emigranta, građanina svijeta, Sławomira Mrożeka (1930. – 2013.).

Iz takvih je razloga susret s nekim od djela ovoga satiričara nalik maloj svečanosti – svečanosti koja se oživljava svakoga puta kada se malena knjiga kratkih priča glomaznog, apsurdnog naslova „Slon“ izvuče iz torbe – tijekom putovanja u gradskome prijevozu, čekanja u kakvoj čekaonici, tijekom nekog kratkog odmora ili predaha – ove priče, koje su svome autoru svojevremeno, pri prvoj objavi, donijele svjetsku slavu, kao da su krojene po jednoj takvoj mjeri – neobaveznoj, na oko lakoj, usputnoj, koja nas očarava ne samo svojom sposobnošću da od nas izmami katkada i glasan smijeh, ili naprosto samo dobro osjećanje, već i raskošnom imaginacijom svojih malih, neobičnih pripovjednih prosedea, sposobnosti autora da u njih utka svoje znanje, osjećanje ljepote, snage i bogatstva, ali i slabosti naših, europskih prostora i ljudi.

Tako smo istovremeno suočeni, i putem djela ovoga umjetnika, s mogućnostima vlastitih snaga i moći, ali i s povremenim osjećanjima nemoći i pada, slabih snaga naspram suverenosti dominacija aparata koji svijet koji vapi za humanim načelima izvrće na sasvim naopaku stranu. Međutim, i ove priče su – kao i mnogobrojna druga djela, ovog ili drugih srodnih autora, dokaz trajnosti života – i nužnosti opstanka, onog prvog spomenutog doživljaja, koji uvijek supostoji, kao mogućnost, nagovještaj, potom i zbiljska realizacija, potvrda življenja nečega za što se vjeruje da ne postoji, da je već odavna iščezlo, ili da je zapravo mrtvo.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Christa Wolf, spisateljica ''temeljite iskrenosti''
    •  Kazimierz Moczarski: ''Razgovori s krvnikom''
    •  Vrijednost Sentimentalne vrijednosti
    •  Titraj žaljenja, tople i pouzdane melankolije gubitka
    •  Mladenačka, potresna i buntovna knjiga Marguerite Duras
    •  Puno smijeha nizašto –  opet sjajan roman Bore Ćosića, Sama
    •  Bilo jednom na Balkanu
    •  Tršćanski književni razgovori
    •  Metoda opuštanja strahom
    •  Estetizirana, modernistička proza Irene Vrkljan

> Svi tekstovi ovog autora