O “Filozofskim pričama” Predraga Fincija

U najblagorodnijim se trenucima dvadesetog stoljeća sama od sebe brisala granica između filozofije i književnosti. Inače, to je jedna od najosjetljivijih granica, općenito, jer duž nje graniče dva načina mišljenja, razumijevanja svijeta i njegova ponovnog stvaranja, koji se međusobno isključuju.

Osim gdje je dara i božanskog nadahnuća! Kakvog je, recimo, kod Waltera Benjamina. Ili kod Leszeka Kołakowskog koji je sam za sebe stvarao žanr filozofske pripovijetke, ali i žanr filozofske satire. Ili, možda najneobičnije, kod Martina Heideggera, recimo u Poljskoj stazi ili u Šumskim putevima, tekstovima koji na zagonetan način u sebi integriraju međusobno odvojene svjetove i sasvim dovode u pitanje granice između njih. Je li Heidegger beletrist kada govori o mreži zaraslih šumskih puteva, po kojima se kreću i orijentiraju samo šumari i drvari? “Oni znaju što znači biti na šumskom putu”, piše Heidegger, kao da će upravo započeti roman.

Filozofske priče Predraga Fincija imaju iza sebe tu veliku, pomalo zagonetnu, a za neke pomalo i neželjenu tradiciju. I onoga čije ime nismo ni spomenuli, inicijala F. N., s kojim na više načina i započinje dvadeseti vijek.

Iza sebe Filozofske priče imaju i auru umirovljenog profesora filozofije (pa još estetike!), imaju i famu ratnog izbjeglice i emigranta, filozofa u tuđemu svijetu. Sve to doprinosi pripovjednoj strani stvari, kao što doprinosi i stanovitoj distanciranosti u odnosu na ozbiljnost i monašku obavezanost jednog filozofa.

Ali postoji i još nešto u Filozofskim pričama. Moćan usmeni talent, kojemu je dodatnu sigurnost pružalo autorovo divljenje onima iz njegove životne i radne okoline koji ne samo da su takav talent imali, nego su ga svud naokolo rasipali, tako da na njeg ne ostane sjećanja ni traga.

Ovo je lijepa i važna knjiga, u koju su istovremeno upisane povijest jednoga života i sve povijesti jednoga u međuvremenu iščezlog svijeta. Čak bi se moglo reći da su te povijesti, osobne i društvene, više doprinijele formi ovih tekstova, nego njihovom sadržaju.

To je, barem što se ovog čitatelja tiče, golemi kompliment.

Miljenko Jergović

***

Filozofske priče je naslov nove zbirke tekstova filozofa i pisca Predraga Fincija. U ovoj knjizi autor piše o istini i savršenstvu, stvarnosti i snu, ljubavi i mržnji, krivici i zločinu, ljepoti i ruglu života, sudbini i smrti… Piše i o poznatim filozofima, a i nekim svojim znancima i kolegama. Filozofske priče Predraga Fincija mogu biti čitane kao originalan pristup filozofskim problemima i kao zanimljive priče o životnom dogodovštinama. (A)

***

“Ja ovdje pripovijedam, u priče pretvaram ideje, vezem eseje, u njima pričam različite priče, duge i kratke, neke vesele, neke teške, lagane i ozbiljne, neke jednostavne, neke složene, često međusobno nepovezane, kako mi koja dođe, jedna drugu sustiže, kao što to bude u razgovorima prijatelja koje vežu zajedničke teme i interesi, a svaki bi da svoje kaže, svaki žuri svoju priču da ispriča, jedna priča drugu sustiže”.

Predrag Finci

***

Predrag Finci filozofira pišući i piše filozofirajući, i – ne namerava da prestane. U najnovijoj knjizi, Filozofske priče, nižu se ispovedno-reflektivni, sentimentalni, didaktički, esejistički i u nanosima narativni tekstovi, tematski uokvireni u osam celina, koje sugerišu govor o univerzalnim temama, govor O: esejima i pričama, istini i savršenstvu, biografijama filozofa, filozofijama prakse, sceni i sudbini, traženju vlastitog, i O tamnim događajima.

Najčešće počinjući od svakodnevnog događaja, ili – preciznije – sećanja na događaje i ljude, Fincijeve priče sa anegdotskog sklizavaju u poučno, prepričavajući, podučavajući i podsećajući na ideje niza filozofa zapadnoevropskog kanona: od Sokrata, Platona, Diogena, Heraklita, do Spinoze, Hegela, Huserla (Husserl), Hajdegera (Heidegger), Ničea (Nietzsche), te Hjuma (Hume) i Vebera (Weber). Među poznata imena uvodi i filozofe-taksiste, te narativno dovršenije junake i junakinje, poput Ilije, Spasoja Ćuluzana, tete Sare, Stane, Harisa Skeptika, obućara Koče, Mata i drugih.

Osim u kontekstu kanonske, akademske ali i svakodnevne filozofije, Fincijeva autofiktivna (i otvoreno – autobiografska) narativna instanca uspostavlja se i kao spisateljska. Naime, pisac-filozof je dobivao uvijek dobre ocjene iz pismenih zadaća, pisao filmske kritike, i potajno pisao pjesme, koje se takođe, u više navrata, prepliću sa narativnim odlomcima. Finci se postavlja i kao svoj vlastiti kritičar i receptor svog djela, ali i junak tuđih priča (o kome su pisali Jergović, Džamonja, Drndić, Mehmedinović i drugi). Filozofske priče su, dakle, knjiga o svemu, ali ponajčešće: o Finciju.

Smena didaktičkih, introspektivnih fragmenata i anegdotskih, aforističnih narativnih epizoda održava dinamiku, pri čemu je Fincijev jezik – bez obzira na kompleksnost tematike sa kojom se hvata ukoštac – jezik svakodnevice, komunikativan, obziran i obazriv, blizak govoru tradicionalnih usmenih pripovedača. Poput jezika, i narativne tehnike uglavnom su klasične, ne-eksperimentalne, osim u slučaju sedme priče prvog ciklusa (u kojoj je u dahu ispričano o hapsani, a u njoj nekoliko lica koja poznaju pisca). U tom smislu, Filozofske priče otvaraju se za svakoga ko želi da prođe malu istoriju filozofije kroz prizmu autora, ili da upozna autora kroz okno istorije evropske misli.

Osim kao filozof, pripovedač progovara i kao penzioner, suočavajući se, otvoreno i nesentimentalno, sa starošću. Na tom tragu, oseća se i distanca spram (naj)mlađe generacije, novih naraštaja, i mladih posvećenika elektronskih igračaka. Finci lamentuje nad nestankom dominacije i mjerodavnosti (autoriteta) razboritih argumenata u razgovoru ravnopravnih, te nepostojanjem onog Autoriteta koji će izvjesnost neke istine dokazati i potvrditi. Iako deluje da Filozofske priče ne komuniciraju sa mladom publikom, moguće je da se upravo tu – u pozivanju na polemiku – krije potencijal kritičke recepcije nove Fincijeve knjige. 

Emilia Vučićević

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Milorad Pupovac i Dejan Jović: Hvala Budimiru Lončaru!
    •  Papa Franjo: poštujmo primirje tijekom Olimpijskih igara
    •  Pamtimo heroja mira Josipa Reihl Kira
    •  HND o prijetnjama novinarima Nacionala: došli su opasni dani
    •  Prizanja HND-a za 2023. – glavna nagrada Dori Kršul
    •  In memoriam Damir Matković
    •  Biskupi Europe za proširenje EU kao “snažna poruka nade”
    •  Neoustaški nasrtaji na kampanju ''Hrvatska treba Srbe''
    •  In memoriam: Mirjana Krizmanić
    •  Upozorenje Milanoviću. Moguće i poništavanje listi

> Svi tekstovi ovog autora