Četiri Šole – četiri šamara: tko to, zapravo, dijeli udarce?

Ivica Šola je u Slobodnoj Dalmaciji 13. listopada 2024. objavio tekst u kojem se kritički osvrće na odluke pape Franje vezane uz imenovanje novih kardinala, optužujući ga za četiri ”šamara” upućena Africi, Ukrajini, Hrvatskoj i Europi. Međutim, pri dubljem promišljanju, postavlja se pitanje: jesu li ti šamari zaista upućeni od Pape ili su odraz Šolinih vlastitih predrasuda i nerazumijevanja?

Prvi šamar: Afrika ili, zapravo, Šoline fiksacije

Šola tvrdi da je papa Franjo ”odvalio šamarčinu” Africi time što je među novim kardinalima imenovao samo jednog Afrikanca iz Obale Bjelokosti. Argumentira da je Afrika najbrže rastući kontinent po broju katolika te da bi trebala biti u fokusu Pape, posebno s obzirom na Papinu poruku o ”siromašnoj Crkvi za siromašne”.

Međutim, ovdje Šola zanemaruje nekoliko ključnih činjenica:

Prvo, imenovanje kardinala nije kvotaško pitanje niti se temelji isključivo na demografskim statistikama. Papa Franjo je tijekom svog pontifikata imenovao kardinale iz brojnih zemalja, često dajući prednost perifernim i manje poznatim biskupijama kako bi istaknuo univerzalnost i raznolikost Crkve. Njegov pristup odražava želju da se čuju glasovi s margina, a ne samo iz tradicionalnih centara moći.

Drugo, insinuacija da je Papa stavio ”homiće ispred siromaha” nije samo neprimjerena, već je i uvredljiva. Takav jezik ne doprinosi konstruktivnoj raspravi i odražava netoleranciju prema LGBTQ+ osobama. Papa Franjo je poznat po svom pozivu na milosrđe i razumijevanje prema svim ljudima, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Njegov cilj nije promoviranje određene agende, već uključivanje i pastoralna briga za sve vjernike.

Treće, Šola kritizira imenovanje Jean-Paula Vescoa, biskupa u Alžiru, tvrdeći da on nije ”pravi” Afrikanac jer je Francuz. Ovakav stav zanemaruje činjenicu da je Crkva univerzalna zajednica vjernika koja nadilazi nacionalne i etničke granice. Vesco služi u Africi i posvećen je pastoralnom radu u zemlji s muslimanskom većinom, što je samo po sebi izazov koji zaslužuje priznanje. Njegov rad na međureligijskom dijalogu i promicanju mira odražava temeljne kršćanske vrijednosti. 

Drugi šamar: Ukrajina, Putin i teorije zavjere

Šola optužuje Papu da je ”lupio šamarčinu” Ukrajini imenovanjem Mykole Bychoka, biskupa ukrajinskih grkokatolika u Melbourneu, umjesto Svjatoslava Ševčuka, poglavara Ukrajinske grkokatoličke Crkve. Tvrdi da je to čin dodvoravanja Putinu i ruskom patrijarhu Kirilu.

Ova tvrdnja je problematična iz više razloga:

Prvo, imenovanje kardinala je Papino diskrecijsko pravo koje se temelji na različitim kriterijima, uključujući pastoralne potrebe i globalnu perspektivu Crkve. Bychok, iako mlad, predstavlja dijasporu ukrajinskih katolika u Australiji, što ukazuje na Papinu brigu za vjernike izvan tradicionalnih centara. Time pokazuje da Crkva prepoznaje potrebe svojih članova širom svijeta.

Drugo, povezivanje Papinih odluka s političkim tenzijama i ratnim zbivanjima između Rusije i Ukrajine bez konkretnih dokaza je neodgovorno. Papa Franjo je više puta izražavao svoju solidarnost s ukrajinskim narodom i pozivao na mirno rješavanje sukoba.

Treće, insinuacije o ”osovini” između Vatikana i Moskve ne doprinose razumijevanju složenosti situacije i mogu dodatno potaknuti podjele. Takve teorije zavjere bez čvrstih dokaza samo otežavaju dijalog i rješavanje stvarnih problema. 

Treći šamar: Hrvatska, Stepinac i selektivna briga

Šola izražava nezadovoljstvo što Papa nije imenovao novog hrvatskog kardinala, posebno u svjetlu predstojećeg 80. rođendana kardinala Josipa Bozanića, nakon čega Hrvatska neće imati kardinala s pravom glasa u konklavi. Umjesto toga, Papa je imenovao beogradskog nadbiskupa Laszla Nemeta. Ovdje se ponovno pojavljuje nacionalistički ton koji zanemaruje univerzalnost Katoličke crkve.

Crkva ne djeluje prema nacionalnim interesima, već prema potrebama cjelokupne zajednice vjernika. Imenovanje Nemeta može se promatrati kao Papin napor u promicanju dijaloga i pomirenja na području Balkana, regiji s teškom poviješću sukoba. Umjesto podjela, Papa nastoji graditi mostove među narodima i religijama.

Šola dalje napada Nemeta zbog liturgije na srpskom jeziku, tvrdeći da time ”razbija hrvatski jezik i identitet” Hrvata u Vojvodini te da ”propovijeda i slavi liturgiju isključivo na srpskom, koji nije liturgijski jezik u Katoličkoj crkvi”. Ova kritika zanemaruje nekoliko važnih aspekata:

Prvo, Katolička Crkva dopušta slavljenje liturgije na lokalnim jezicima kako bi bila pristupačna vjernicima. Korištenje srpskog jezika u liturgiji u Srbiji prirodno je i služi boljem razumijevanju vjere među lokalnim stanovništvom. Time se ne negira niti potiskuje identitet etničkih skupina, već se prilagođava pastoralnim potrebama zajednice.

Drugo, Šola optužuje Nemeta da ”podupire izmišljenu bunjevačku naciju”, što je kompleksno pitanje koje zahtijeva pažljivo i osjetljivo postupanje. Bunjevci su etnička skupina s vlastitim identitetom, a pitanje njihove nacionalne pripadnosti je predmet rasprave. Korištenje takvih optužbi bez dubljeg razumijevanja problematike može dodatno polarizirati zajednice.

Treće, insinuacija da Nemet djeluje na ”osovini Vučić-Orban” kako bi razbio hrvatski identitet u Vojvodini je ozbiljna optužba bez konkretnih dokaza i spada u klevetu. Takve tvrdnje doprinose širenju nepovjerenja i podjela, umjesto poticanja dijaloga i razumijevanja među različitim etničkim i vjerskim skupinama.

Šola također spominje obilježavanje dvjestote obljetnice crkve u Hrtkovcima, kritizirajući hrvatskog veleposlanika u Beogradu što nije prisustvovao događaju. Dok je legitimno izražavati nezadovoljstvo diplomatskim postupcima, povezivanje ovog događaja s Nemetovim djelovanjem dodatno zamagljuje stvarne probleme i preusmjerava fokus s konstruktivnih rješenja.

Etika i profesionalnost u javnom diskursu

U svojoj kritici, Šola prelazi granicu profesionalnog i etičkog novinarstva iznoseći potencijalno netočne tvrdnje o kardinalu Németu. Iz etičke i profesionalne perspektive, iznošenje tvrdnji o navodnom liječenju nadbiskupa Németa u psihijatrijskoj bolnici je krajnje neodgovorno i neetično. Takve izjave mogu ozbiljno narušiti njegov ugled, ugroziti njegovu osobnu i profesionalnu reputaciju te podrivati povjerenje zajednice u njega. Širenje takvih tvrdnji može biti oblik klevete i ciljane diskreditacije, što nije u skladu s načelima poštenog i odgovornog izvještavanja.

Ovakav pristup ne samo da šteti pojedincu već i doprinosi stigmatizaciji mentalnog zdravlja u društvu, odvraćajući ljude od traženja potrebne pomoći. Etički je neprihvatljivo koristiti informacije o nečijem zdravstvenom stanju s namjerom uništavanja nečijeg ugleda. Profesionalna etika zahtijeva poštovanje integriteta svakog pojedinca.

Četvrti šamar: Europa, ”dugine boje” i povratak u prošlost

Šola kritizira Papu što nije imenovao više kardinala iz Europe, posebno iz tradicionalno važnih sjedišta poput Milana i Venecije. Također, izražava zabrinutost da Papa ”zabetonira” Crkvu ”zelenim i duginim bojama”, aludirajući na Papinu otvorenost prema ekološkim pitanjima i inkluzivnosti prema LGBTQ+ zajednici. Ovdje se čini da Šola odbacuje suvremene izazove s kojima se Crkva suočava.

Papa Franjo je prepoznao važnost ekoloških pitanja u enciklici Laudato Si, pozivajući na brigu za zajednički dom i odgovornost prema budućim generacijama. Njegova ekološka svijest odražava globalnu zabrinutost za okoliš i potiče vjernike na djelovanje.

Što se tiče inkluzivnosti, Papin pristup prema marginaliziranim skupinama nije znak slabljenja vjere, već produbljivanja razumijevanja i milosrđa koje je u srži kršćanstva. Otvorenost prema svim ljudima, bez obzira na njihovu pozadinu, seksualnu orijentaciju ili životne okolnosti, odražava Isusovo učenje o ljubavi prema bližnjemu. Kritika da Crkva gubi svoj identitet ako se otvori prema novim izazovima i potrebama ljudi pokazuje nespremnost na promjene koje su nužne za očuvanje relevantnosti u suvremenom svijetu. Crkva je u povijesti prolazila kroz mnoge transformacije, prilagođavajući se vremenu i potrebama svojih vjernika, a da pritom nije izgubila svoju suštinu. 

Tko zapravo dijeli šamare i kome?

Nakon analize Šolinog teksta, postavlja se pitanje: tko zapravo dijeli šamare i kome su oni upućeni? Čini se da Šola svojim kritikama više odražava vlastite predrasude i otpor prema promjenama nego što pruža objektivnu analizu Papinih odluka. Papa Franjo svojim djelovanjem nastoji približiti Crkvu ljudima svih kultura i pozadina, promičući dijalog, razumijevanje i milosrđe. Njegove odluke o imenovanju kardinala odražavaju globalnu prirodu Katoličke crkve i potrebu da se glasovi iz svih krajeva svijeta čuju i uvažavaju.

S druge strane, Šolin pristup obilježen je nacionalizmom, isključivošću i neprihvaćanjem različitosti. Umjesto da prepozna pozitivne aspekte Papinih nastojanja, on ih tumači kao prijetnju tradicionalnim vrijednostima, često pribjegavajući neosnovanim optužbama, teorijama zavjere i retorici podjela.

Njegove optužbe protiv nadbiskupa Nemeta posebno su problematične. Umjesto da cijeni napore u promicanju jedinstva i razumijevanja među različitim narodima i kulturama, Šola potiče podjele i nepovjerenje. Korištenje jezika kao alata za razdvajanje, umjesto za povezivanje, suprotno je duhu kršćanstva.

U vremenu kada je svijetu potrebno više razumijevanja, jedinstva i otvorenosti, važno je prepoznati napore onih koji nastoje graditi mostove umjesto zidova. Papa Franjo, svojim djelovanjem i porukama, poziva upravo na takvo djelovanje, prepoznajući da je misija Crkve služiti svim ljudima, posebno onima na margini društva.

Kritika je važna i potrebna, ali mora biti konstruktivna, utemeljena na činjenicama i vođena željom za poboljšanjem i dobrom svakog čovjeka. Nažalost, čini se da Šolin tekst više služi podgrijavanju podjela nego poticanju na dijalog. Njegove optužbe često su neosnovane i temelje se na osobnim animozitetima, koji možda proizlaze iz njegovog iskustva kao mladog kapelana u jednoj župi, a ne na stvarnim problemima ili nedostacima u Papinom djelovanju.

Nije li vrijeme da se zapitamo jesu li šamari koje vidimo oko sebe zaista upućeni od onih koje kritiziramo ili su odraz naših vlastitih strahova i nesigurnosti. Jer, na kraju dana, odgovornost za izgradnju boljeg svijeta leži na svima nama. Umjesto da dijelimo ”šamare”, trebali bismo pružati ruke pomirenja i razumijevanja, slijedeći primjer onih koji se trude učiniti svijet boljim mjestom za sve.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zlato na oltaru, minimalac laiku: socijalna nepravda u Crkvi
    •  Abbé Pierre: mračna istina iza licemjernog svetca
    •  Marija: uzor ili izgovor ''klečavcima''?
    •  ''Relikvomanija'': između vjere i manipulacije
    •  Međugorje: Od žestokih kritičara do slijepih poslušnika
    •  Kraljica mira, kraljevi birokracije i financijski blagoslovi
    •  Pozadina konzervativnih napada na nadbiskupa Matu Uzinića
    •  Fenomen ''karizmatičnih iscjelitelja'' i njihov utjecaj na ranjive pojedince
    •  Crkvene smjernice: fasada odgovornosti ili zataškavanje?
    •  Zašto Hrvatska nije sekularna država?

> Svi tekstovi ovog autora