Koja je jedina hrvatska, katolička i provjerena Biblija?

Čini se da se napokon slegnula prašina koju je (neočekivano?) podigao novi tzv. hrvatski standardni prijevod Biblije (ili, na što mi je dok se još nisam ni pravo snašao, odmah po promociji šaljivo ukazao jedan moj prijatelj, ”HSP Biblija” ;)) i valjda su svi već napisali što su imali napisati na tu temu osim mene, a posebice bih tu istaknuo odličan sveobuhvatni tekst kolege Matije Kovačevića ”Što oštri kritičari novog prijevoda Biblije ne razumiju”, objavljenog u Autografu 14. siječnja 2026. godine.

Vjerojatno je ova tema već sada za većinu javnosti pomalo i passé tema, ali u meni je još uvijek prisutna, zanimljiva i aktualna, pa nekako priželjkujem da i u javnom diskursu potraje još malo, bez obzira na ove ili one konotacije, jer nije baš kao da se o Bibliji često toliko govori u javnosti, osim kad je to sezonski prigodno, otprilike možda dva puta godišnje.

Sjećam se, još sam bio student teologije kad sam prvi puta čuo da se radi na novom prijevodu Biblije na hrvatski jezik. O tome nam je tada, negdje početkom stoljeća, govorio jedan moj tadašnji profesor, jedan od prevoditelja koji su radili na novome prijevodu. I tada je prijevod trebao biti gotov valjda ”samo što nije”, a svaki sljedeći puta kad sam ga sreo i pitao kako napreduje novi prijevod, odgovor bi otprilike bio da bi ”do Nove godine trebao biti gotov”.

Puno smo novih godina u međuvremenu dočekali, i novih se, popravljenih i revidiranih prijevoda Biblije nagledali (Suvremeni hrvatski prijevod (SHP), Varaždinska Biblija, Vrtarićev prijevod, ne znam koliko puta reizdan Šarićev prijevod, Franjevačka Biblija, itd.), a prijevod Hrvatskog biblijskog društva jedva dočekali. Ali, hvala Bogu, evo ga, vani je…

Osobno sam što je moguće prije htio imati taj novi prijevod u svojim rukama jer sam mu se radovao, baš zbog svih tih godina silnog iščekivanja i velikih očekivanja, tako da sam odmah toga jutra, 5. prosinca 2025. godine, iz poštovanja prema susjedima nazvao prvo lokalnu knjižaru Kršćanske sadašnjosti u mojem osječkom susjedstvu, nekako, valjda naivno, misleći da će oni sigurno imati novi prijevod u prodaji, pa da si rezerviram barem jedan primjerak i kad se vratim s posla prošećem do knjižare i kupim ga.

I tako toga jutra s radosnim iščekivanjem zovem Kršćansku sadašnjost, javlja mi se ženski glas koji odmah nakon pozdrava pomalo nestrpljivo pitam imaju li novi prijevod Biblije. Kaže gospođa da nemaju baš taj prijevod, ali imaju baš sada na popustu cijeli niz drugih Biblija.

Iznenađen, ne znam samo zašto, valjda zato što sam mislio da ta Biblija sada treba biti svima dostupna i da je nekako sve moguće (kršćanske) knjižare u zemlji moraju imati u prodaji, kažem gospođi da ta sva izdanja već imam, ali da sam u potrazi za ovim novim izdanjem, zahvaljujem joj se i spuštam slušalicu.

Zovem dalje, susjede sam ispoštovao, sada zovem direktno osječki Verbum, jednoga od izdavača. Javlja mi se gospođa s kojom se dugo poznajem, puno sam knjiga kroz godine kod nje kupio, i ako ni kod nje nema, ona će sigurno imati informaciju zašto još nema i kada će biti. Kaže mi da ima, ali da se požurim i dođem još isti dan ako mogu jer ljudi zovu, pitaju, kupuju, veliki je interes.

Odem odmah nakon posla, žurim se, kaže djelatnica koja radi u drugoj smjeni da je već značajan broj primjeraka prodan kroz dan i da mora naručiti još iz Zagreba jer se boji da će se sve brzo rasprodati ako se ovako nastavi. Ja slušam, i ne vjerujem, i radujem se…

Hrvatski narod ”navalio” kupovati Bibliju! Kupujem dva primjerka za prvu ruku, jedan za suprugu bibličarku, jedan za punicu za Božić, dođem kući, darujem suprugu, a ona kaže da nam treba još barem dva-tri primjerka da poklonimo ovome, onome i ne znam kome sve ne. OK, to smo nas dvoje, geekovi za knjige, Biblije i biblijske prijevode, pa hajde, treba je imati što prije i omogućiti i bližnjima da je imaju.

No, kad sam na društvenim mrežama nakon nekoliko dana objavio da sam u posjedu novog prijevoda Biblije, počinju me kontaktirati prijatelji, u stilu: ”Jel mi možeš nabavit’?”, ”Jel znaš gdje ima za kupit?”, ”Jel ima kod vas na faksu za kupit?”, ”Zašto nema kod vas za kupit?!” i sl.

Kažem im da ima sigurno u osječkom Verbumu, kažu mi da nema, da su zvali, nema nigdje u Osijeku, nema na webu izdavača, nema u Našicama, traže po Đakovu… Ja slušam, i ne vjerujem, ljudi u Hrvatskoj panično traže Bibliju i žele je pod svaku cijenu imati, ili za sebe, ili za rodbinu, ili za prijatelje.

Što se samog svečanog predstavljanja novog prijevoda tiče, ono što me malo iznenadilo jest to što se na tome predstavljanju u organizaciji Hrvatskog biblijskog društva u Zagrebu, 12. prosinca 2025., zbog bolesti ili nekih već drugih ranije preuzetih obveza, ne sjećam se točno, nije pojavio sam nadbiskup Dražen Kutleša koji je jedan od uvodničara na početku novog izdanja Biblije, jer sam osobno mislio da valjda nema u tome trenutku značajnijeg događaja u zemlji od ovog, ali onda mora da ga je bolest pokosila, pa je na predstavljanje poslao jednog od svojih imenovanih pomoćnih biskupa.

Bilo je to događanje za koje se tražila stolica više i gdje je očigledno bilo manje stolica nego uzvanika jer su mnogi ostali stajati, a u konačnici i manje komplimentarnih primjeraka Biblije obećanih svakom uzvaniku nego samih uzvanika, pa sam tako ”sredstvima iznude” jedva nekako dobio primjerak za sebe, s time da sam do tada već dva kupio, pa onda još kupio dodatna dva ili tri odmah u prvom Verbumu u Zagrebu na koji sam naišao nakon same promocije. Vjerujte mi, ako niste probali, s rukama punim Biblija teško je pojesti kad si gladan kao zlato vrijednu (što se odražava i na cijenu iste) adventsku kobasicu ili germ knedlu.

Koji dan nakon toga, jedne večeri kod kuće vrtim po društvenim mrežama i skrolao bih tako u dokolici valjda ”do smrti” da nisam doskrolao do reklame za, ni manje ni više, Bibliju; ali jednu drugu Bibliju, jednog drugog izdavača, konkretno Kršćanske sadašnjosti, i piše: ”Hrvatska. Katolička. Provjerena. Jedina Biblija crkvenog izdavača”.

Nedugo nakon toga, gledam tu istu reklamu na nekoj od naših velikih televizijskih kuća, i razmišljam si kako je to vjerojatno po prvi puta u mojem životu da sam vidio reklamu za Bibliju, bilo koju, na televiziji, bilo kojoj. Gledam, i ne vjerujem, Biblija se reklamira na televiziji… Probuđenje dolazi!

I onda se ubrzo po različitim medijima s različitih strana počinju pojavljivati različiti glasovi, broje krvna zrnca prevoditelja, preispituju njihovu kompetentnost, zašto nije navedeno koji je od dvadesetak prevoditelja preveo koju knjigu jer mi to moramo znati, postavljaju upitnost ”katoličnosti” ili ”katoličkosti” ove Biblije jer ima tu i nekakvih nekatolika koji su radili na prijevodu, netko nam možda želi nešto podvaliti što nije ”naše”, pa se neki zgražaju kako sad to zvuči Očenaš u novom prijevodu kad smo mi naučili drugačije, hoćemo mi sad morati ponovno učiti Očenaš, pa zašto ima nekakve šare po koricama koje naizgled podsjećaju na geografski oblik Hrvatske, što im to znači, itd., itd.

Zbunjen narod se možda odjednom pita: ”Zašto ovi drugi naglašavaju da je njihova ”hrvatska” Biblija, pa zar nije i ova? Pa jest, i prijevod se zove hrvatski standardni prijevod. Kako nije katolička, kad su dva katolička nadbiskupa pisala Proslov? Ne bi nadbiskupi to inače odobrili da ne valja. Zašto je ona druga ”provjerena”, pa zar ova nije?

Pa ne bi Hrvatsko biblijsko društvo to sigurno samo tako izdalo i podvalilo nam nešto, a opet, tu su toliki stručnjaci radili na tome prijevodu, ne može biti neprovjeren, a i nadbiskup je to sigurno prvo sve pročitao i provjerio da sve valja. Zašto ovi naglašavaju da je to ”jedina Biblija crkvenog izdavača”? Pa nisu li i Hrvatsko biblijsko društvo, Verbum i Naša ognjišta crkveni izdavači?

Narod možda razmišlja kako sam i ja razmišljao kad sam prvo nazvao lokalnu knjižaru da je upitam mogu li kod njih kupiti novi prijevod Biblije. Zaboravili smo valjda da produkcija te Biblije košta, pa da i ona sama ima cijenu koju treba platiti da bi došli u njezin posjed.  Zaboravili smo možda da će netko čak možda i nešto zaraditi od prodaje tih Biblija. Zaboravili smo možda i da je ta ”nova” Biblija odjednom postala konkurencijom svim ”starim” Biblijama, i da su i tu neminovno na snazi gospodarski zakoni ponude i potražnje.

Zanimljivo mi je da se nitko, ili se barem ja ne sjećam da jest, nije tako ”razljutio” na druge prijevode koje su u međuvremenu kroz godine izašli, koji su svi redom manje-više drugačije prevodili Bibliju, pa donekle i samu molitvu Očenaš, što je normalno, jer koja bi onda uopće i bila poanta prevoditi ako prijevod neće ponuditi nešto novo i drugačije. Niti su se plaćale TV reklame i boostale Facebook objave. Niti je itko toliko isticao da je ovaj novi prijevod ”prijevod s izvornika”, jer kakav je onda onaj drugi, od konkurencije, i zašto nam je to odjednom sada postalo važno, ako nam nije bilo važno sva ova desetljeća, i ako smo na tome sve ove godine gradili svoju teologiju, liturgiju i vjerovanja? Marketinški trik ili nešto više?

Davno me je, dok sam se pokušavao baviti politikom, jedan stariji iskusniji kolega uvjeravao u to kako nema lošeg i dobrog publiciteta, već da je svaki publicitet dobar. Sjećam se kako mi je rekao: ”Ako tebe sutra, ne daj Bože, udari auto na pješačkom prijelazu, nije udario auto nekog Dalibora Kraljika, nego Dalibora Kraljika, vijećnika Gradskog vijeća, predsjednika lokalnog stranačkog ogranka, i to je vijest interesantna medijima, i kao takva reklama.”

On je daleko dogurao u politici, ja sam se odavno odgurao od politike. Možda je bio u pravu, možda sav taj publicitet koji je i Biblija odjednom dobila može utjecati na povećanje interesa za Biblijom, ne samo da se Biblije više kupuju i prodaju, već da se, ono što im je i svrha, više čitaju.

Međutim, baš nedavno razgovarajući s jednim prijateljem katoličkim svećenikom i bibličarem, nekako smo pomalo žalosni zaključili da ipak sumnjamo, ali se želimo nadati, da će sva ova ”previranja” oko Biblije, ove ili one, uzrokovati to da sad ljudi kod kuće odjednom izvade iz ormara i skinu s polica sve svoje Biblije koje imaju, čitaju naglas, uspoređuju prijevode, posežu za biblijskim rječnicima i leksikonima, promišljaju o pročitanom, i posljedično mijenjaju svoje živote sukladno tome i postaju sličniji Kristu.

Duh svakako može djelovati na načine na koje ne možemo niti zamisliti i možda sve te silne pokupovane Biblije stvarno ne ostanu zaključane iza vitrina na bakinim heklancima i spremljene na policama, te vađene samo kad svećenik ili pastor dolazi u kuću, već postanu i budu štivo koje se uistinu čita i po kojemu se uistinu živi.        

        

           

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kad Korejci kliču: Gospodine! Gospodine! Gospodine!
    •  O ''inflaciji'' teologa
    •  Umrli su kapucini…
    •  Bog nije digao ruke od Europe
    •  Smije li Amerikanac biti Papa?
    •  Treba li nam (još uvijek) promjena uma?

> Svi tekstovi ovog autora