Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica

”Horse soldiers”, film koji se ove subote mogao pogledati na kanalu ”Cinestar action” snimljen je po istinitim događajima koji su uslijedili nakon napada 11. 9. 2001. nakon što je američka središnja obavještajna agencija (CIA) pokrenula nemoguću misiju u planinama Afganistana. Istim planinama u kojima su vrli i, do tada (bez)brižni saveznici, godinama najprije trenirali domaćine za život s oružjem kojim su ih naoružavali, potom ratovali s njima.

Bilo je za očekivati da ”muški” film obiluje akcionim scenama i podizačima adrenalina, ipak, prizorima ubijanja, stradavanja i nasilnih scena kao da se u filmu nije nazirao kraj. Stradavaju tako muškarci, i oni na strani Afganistana-talibana, ali i domaćih koji se s njima ne slažu i uz američku jedinicu kreću protiv talibana, konačno i zajedno pobjeđuju, no uz velika stradavanja ne samo muškaraca, već i žena i djece, i sve u vrletima Afganistana.

Jedna scena u filmu posebno je dojmljiva: mlada obitelj i u centru tri djevojčice u okruženju su talibana i njihovog vođe. On, poput zlog čarobnjaka, ispituje te tri male djevojčice, pored njih ustrašenih pogleda zaleđeni otac i očajna majka. Ispituje prvu, zna li koja životinja ima dugi vrat: ona polako, spontano odgovara ž-i-r-a-f-a, drugu upita da pomnoži dva broja, što malena učini. Prestravljeni roditelji mole ga za milost: muškarac u crnom, pod turbanom, nemilosrdan je i neumoljiv. Ubija majku djece pred očima djevojčica, razbacuje njihove knjige, pogleda uperenog u nebo zaziva vjersko nadahnuće dok svom silinom odzvanja njegov glas. U filmu prikazana svirepo, talibanska družina umorstvo poprati oduševljenjem, pucanjem i razularenim klicanjem.

I dok će akcija filmskih i stvarnih protagonista iz 2001. završiti pobjedonosnim osvajanjem grada, potom i oslobađanja ove regije Afganistana i uspješnim ishodom operacije CIA-e/Amerikanaca i afganistanskog domaćeg saveznika (2012. i aktivnog političara afganistanske vlade), u realnosti rasplet situacije bit će posve drugačiji i neočekivan: 2021.godine US Army napušta zemlju koju predaje talibanskoj vlasti.

2024.godine u ožujku, Al Jazeera Balkans donijet će u rubrici ”Svijet/Afganistan” vijest da je počela škola, ali bez djevojčica kojima vlada talibana zabranjuje da pohađaju nastavu nakon šestog razreda (osnovne škole), što ovu zemlju čini jedinom zemljom s ograničenjima u obrazovanju žena.

Po procjeni Ujedinjenih naroda više od milijun djevojčica, a kalkulacije sežu i do 1.5 milijuna, pogođeno je zabranom, dok se procjenjuje i da 5 milijuna djevojčica nije išlo u školu prije talibanskog preuzimanja vlasti zbog nedostatka objekata i drugih razloga.

Al Jazeera je donijela i podatak da je tamošnje Ministarstvo obrazovanja početak akademske godine obilježilo ceremonijom na koju novinarkama nije bio dozvoljen pristup. Zabrana obrazovanja djevojčicama nakon osnovne škole stupila je na snagu iste 2021. godine kada se talibani vratiše na vlast. Gdje se bilo, što se radilo, ništa. I prođe 20 godina..

Afganistan je sve to vrijeme živio bez nacionalnog ponosa, reći će danas talibani.

Obilježavajući 1000 dana od zabrane djevojčicama da nastave školovanje, UNICEF u 2024. godini poziva talibansku vladu da dopuste djevojčicama školovanje. Sistematsko isključivanje za 1.5 milijuna djevojčica nije samo očigledno kršenje prava na školovanje, nego rezultira smanjenim mogućnostima i narušava im mentalno zdravlje, riječi su direktorice UNICEF-a g. Catherine Russell, koji svojim politikama čuva, jača i osnažuje prava djece i adolescenata, s doprinosom i u uspostavi infrastrukture ratom postradale zemlje koristeći sredstva svjetske banke i podršku lokalnog fonda za jačanje otpornosti Afghanistan Resilience Trust Fund dovodeći vodu za više od 30 000 stanovnika u središnji dio zemlje.

”Ako je polovica zemlje neobrazovana ni jedna zemlja ne može napredovati”, nastavlja Russell, kako prenosi HINA koristeći navode njemačke agencije Deutsche Presse Agentur. Russell poziva međunarodnu zajednicu da i sama podrži nastojanja prekida ograničenja obrazovanja za djevojčice u zemlji.

U nekim dijelovima, talibani su djevojčicama dopustili pohađanje vjerskih, te škola za primalje i medicinske sestre.

Talibansku vladu i administraciju zbog isključivih ograničenja nametnutih ženama i djevojčicama ne priznaje ni jedna vlada. Zabihullah Mujahid, glasnogovornik talibanske vlade i vjerskog poglavara, koji se ne pojavljuje u javnosti, 2023. izjavljuje da talibanska vladavina nema ograničenja ”jer crpi legitimitet iz islamskog zakona i ne suočava se sa značajnom prijetnjom”. Tom prilikom je, prenosi Associated Press, odbio odgovarati o ograničenjima za žene i djevojke obzirom ”da nema ništa novo reći po tom pitanju”.

U praksi ograničenja uključuju i zabranu ženama i djevojkama pristup većini poslova i dobrim dijelom javnom životu. Prošle godine novinske vijesti su prenijele i zabrane ženama da posjećuju nacionalni park i gradske parkove jer se nisu držale pravilnog nošenja hidžaba.

U nekim gradovima, ženama su posjete dozvoljene u prvom ili drugom dijelu tjedna.

Pro-talibanski orijentirani ne vide štetu uslijed snažnog vala iseljavanja potaknutog prekidom dospijeća inozemne pomoći, i niza promjena, već favoriziraju osjećaj ponosa i osobne sigurnosti (nekako poznato zvuči, kao i tendencije isključivog, nazadnog shvaćanja mjesta i uloge žene, i ima toga još).

Grupe za ljudska prava i humanitarne agencije izdale su niz priopćenja kojima osuđuju talibansku vladavinu i humanitarnu krizu. Govoreći o onima kojima treba pomoć u 2023. g. spominje se cifra od 5 milijuna ljudi uz prognozu za još 15 milijuna u riziku ostanka bez hrane. U kategoriji ”hitne situacije” je 2,8 milijuna ljudi. Dok vlast inzistira na strogoj interpretaciji islama, UN navedene zakone koji diskriminira žene definiraju – ”rodnim apartheidom”.

Zabihullah Mujahid jednako tako je mišljenja da treba vremena da se osiguraju uvjeti obrazovanja žena i djevojčica. Vrijeme je, nalazim, terminološki rastezljiv i zahvalan pojam.

Ekonomsku krizu i depresiju glasnogovornik vidi i veže uz traumu rata, za rješenje sklon je obraćanju Bogu za pomoć. Uz osjećaj uskraćenosti pripadnike pojedinačnih manjinskih vjera (primjerice hasidske) prema dominantnoj, smatra da će se problem rješavati po principu sličnom ”miješanju voda” poput nečeg prirodnog, što će se isto tako rješavati s vremenom. Slično nedefinirano izjašnjavat će se i dok, kao predstavnik vlade, prima najveće izvoznike države koji mu se obraćaju tražeći pomoć uz poslovne probleme, i kada im poslovično, obeća podršku i traži vremena.

Ode i hvalospjevi za američke inicijative, bilo uz prisustvo u Afganistanu, kao i napore CIA-e, kratkog su daha, u životu, i na filmu. Život je preživljavanje.

2024. je godina i talibani, kao i pred 20-ak godina u filmu, ponovno su u sedlu. Ni djevojčice se ponovno, nakon razreda osnovne škole, ne mogu dalje obrazovati. Ni žene u šetnje parkom, jer hidžab nisu dovoljno pažljivo zavezale.

15.8.2024. vijesti donose UNESCO-vo upozorenje ”da je trogodišnja vladavina talibana onemogućila pristup srednjoškolskom obrazovanju za 1.4 milijuna djevojčica brišući dva desetljeća postojanog napretka obrazovanja” u Afganistanu, dok ”sve masovnija stopa napuštanja osnovne škole prijeti porastom dječjeg rada i ranijih brakova” u zemlji. Riječ je o 2.5 milijuna djevojčica lišenih prava na obrazovanje, po procjenama 80 %.

UNESCO navodi podatke i da se od 2021. g. broj studenata u cjelini smanjio za 53 %, uz nedostatak poticaja roditelja da školuju djecu.

Za Hrvatsku, piše ”Jutarnji list” od 11. srpnja 2024. domaći stručnjaci se složiše da su rezultati mature bili izuzetno loši, zabrinjava što čak 22.4 % pristupnika nije položilo ispit iz hrvatskog jezika, u gimnazijama ispod praga je ostalo 8.7 %, (prošle godine 4 %), u strukovnim školama čak 48.5 %.

”Kao društvo i država ozbiljno smo zakazali” izjavila je tom prilikom samostalna savjetnica E. Pijaca Plavšić. Obrazovna politika samo je jedan od simptoma nedostatka reda i discipline: traži se kormilar lađe da uspravi je u smjeru prosperiteta i autentičnih ljudskih vrijednosti.

Srpanjske vijesti iz Afganistana uključuju i ovu zanimljivost: prema njima talibani pozivaju turiste u svoju zemlju, turizam ne samo da je preživio rat već cvjeta. Turizam će promijeniti sve, i nama zvuči poznato. Privredna grana koja je olakšala otvaranje, donijela boljitak i statusu žena u Saudijskoj Arabiji, zašto ne i u Afganistanu? Vrijeme će pokazati.

Vrijeme ipak ne treba gubiti dok traje borba za ključne vrijednosti i jednaka prava za sve, bez obzira na spol, borba za vrijednosti i ciljne prioritete zdravlja, jednakih i dostupnih svima, u sklopu toga i mentalno zdravlje.

Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, World Health Organization, jedan od njih sedamnaest do 2030. godine je cilj 5.2 koji se veže uz nastojanje eliminacije nasilja prema ženama i djevojkama. Prema WHO recentnim podacima o zabilježenom broju slučajeva nasilja nad ženama doživljenih u partnerskom odnosu tijekom života, Afganistan je na 8. mjestu od 75 zemalja na listi. Porast nasilja, rodno uvjetovanog nasilja i femicida bilježi na žalost  i naša zemlja.

Borba za ljudska prava uključuje borbu za prava žena i djevojaka jednako važnih kao onih muškaraca i borba je duga i teška. U njoj ne treba posustati, već odvažno i snažno na njima raditi, sa muškarcima, zrelima i svjesnima da bez obrazovanih žena nema naprijed.

Žene koje su prava stekle trebaju ostati budne i aktivne, i o stečenim pravima ne dati da odlučuju drugi već ih čuvati ne zaboravljajući kako su teško stečena.

Dugogodišnji utjecaj povijesnog revizionizma u nas, na to nakalemljene nazadne inicijative ”klečavaca” i zamjene teza kojima se u istupima služe glasnogovornici/e udruge ”U ime obitelji”, licemjerna uloga dušobrižnika, samodostatnost i nedostatak empatije za običnog čovjeka vladajućih, letargija koja, uz niz drugih okolnosti u sektoru obrazovanju i ne samo u njemu u našem poslijeratnom, u cjelini dehumaniziranom društvu, imaju za posljedicu razorno djelovanje na obrazovanje i odgoj mladih generacija izloženih, rekla bih, ”katolibanskim” strujama.

Šokantno je da je u EU okruženju, aktualiziranjem rizika od utjecaja opasnih i nazadnih ideologija, društvo u 21. stoljeću u riziku da izgubi ono što je steklo u 20., i za žene, i društvo u cjelini i u odnosu na to svi se trebaju odrediti i djelovati u cilju očuvanja stečenih prava za sve, uključujući mlade kojima treba sigurnost, znanje i zrelo vođenje, ne dogma i nasilje.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
    •  Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene
    •  Najvažnije utakmice su one za čovjeka i humanost

> Svi tekstovi ovog autora