Antifašistički prosvjed – pobjeda Zadra i Dalmacije

Antifašistički prosvjed u Zadru bio je savršen. Na njemu su se okupile sve generacije svjesne vremena u kojima živimo, a to su vremena podmukle fašizacije koja svoje mecene ima u samom vrhu vlasti.

Fašizacija društva odgovara vladajućim strukturama, zato je potiču, ona im treba kako bi se održali na vlasti.

Suvremena fašizacija računa s oduzimanjem značenja pojmu ”fašizam”, kako se ova patologija ne bi prepoznala i zaustavila. No, nakon povijesnog iskustva što je sve fašizam napravio u prošlom stoljeću, razumljivo je da će građani reagirati na svaki pokušaj fašizacije našeg društva.

Vladajući političari, ne želeći da ih se razotkrije u njihovim patogenim namjerama, ne prestaju ponavljati kako ljevica izaziva tenzije u društvu.

Intelektualno i moralno je omalovažavajuće uopće i odgovarati na ovakve teze, ali svakako treba naglasiti da je daleko veći problem od porasta društvenih tenzija pasivnost onih koji te tenzije mogu zaustaviti, a to, očito, ne žele. Takvi trebaju uzeti u obzir mogućnost da će jednom htjeti zaustaviti ono što su ili započeli ili su ignorirali, ali to više neće moći.

Antifašistički prosvjed u Zadru bio je dostojanstven, radostan, živ i autentičan. Tamo nije bilo straha, kao ni bezidejnog posezanja za prošlošću.

Fašizam 20. stoljeća je bio strašan, ali je, zahvaljujući našim precima, poražen. Na našu povijest smo ponosni, ona je pobjednička, ali nitko ne živi u prošlosti. Budući da smo svjesni toga kako smo odgovorni za našu sadašnjost u budućnost, sudionicima zadarskog antifašističkog prosvjeda evociranje prošlosti nije bio primarni predmet interesa, svi smo bili zagledani prema budućnosti – želimo živjeti u svijetu bez nasilja.

Iz održanih govora bilo je razvidno da oni nastaju u onom trenutku u kojem su izgovoreni. To je govor odgovorne sadašnjosti koja ne želi potonuti u prošlosti, već se radosno otvara prema budućnosti.

Sadašnjost je naša realnost, a budućnost želja. Budući da živimo u sadašnjosti, zanimao nas je odgovor na suvremeni fašizam u hrvatskom društvu.

Posebno je značajno što je životni impuls suvremenog dalmatinskog antifašističkog otpora započeo u Zadru. Zadar ima dvojak karakter – ako ga promatramo u sebi, to je uvijek bio centralnoj vlasti servilan grad, ta ljigavost servilnog mentaliteta se osjeti i danas na zadarskim ulicama; no ako ga se promatra kao dalmatinski grad, tada se ovom gradu vraćaju ponos i šarm.

Više puta sam, provodeći filozofski eksperiment u prošlom sazivu Gradskog vijeća, govorio kako se Andreja Plenkovića najefikasnije ruši u Zadru. Ta prilika je, kao što sam i pretpostavio, propuštena. Bitka za Zadar se ne odvija unutar Zadra. Servilni mentalitet se ne mijenja odgojem ili pozivanjem na savjest. To je duboko promašeno.

U servilnu sredinu se uvozi pobjednički duh, ali taj uvoz građani ne smiju doživjeti kao trauma, već kao nešto njima blisko. Svim dalmatinskim gradovima Dalmacija je bliža od samog grada. Ista stvar je i sa Zadrom i Zadranima. Dalmatinski antifašistički prosvjed je odigrao tu ulogu – u Zadar je ušla Dalmacija, ali je izvojevana i prva pobjeda nad servilnim mentalitetom. To je, dakako, tek početak. 

Dalmatinski antifašistički prosvjed u Zadru okupio je građane koji se ne mire s time da se ovaj grad neprestano etiketira kao HDZ-ov grad, a to će biti sve dok se ne probudi uspavani dalmatinski temperament Zadrana.

Istina je da je Zadar specifičan grad, on je, uslijed dinamičnih povijesnih procesa koje neću analizirati, često mijenjao strukturu stanovništva, ali ono što je svaki novopečeni građanin odmah usvojio to je vjerni, podanički, krajnje nedostojanstveni odnos prema vladajućoj političkoj opciji.

Zadar nikad, ma o kojoj državi i o kojoj vlasti se radilo, nije iskazao otpor prema, kako se to danas kaže, političkoj eliti. Na građane Zadra svaka vlast može računati. To je naprosto povijesna činjenica, do nje je moguće doći čak i u ovim vremenima kada povijesna istina ništa ne znači. U dva poteza svatko ovo može provjeriti.

Ako Zadrane gledamo kao Zadrane, oni će uvijek biti vjerni vlasti, no ako ih motiviramo da sebe gledaju kao Dalmatince, tada nastaje mogućnost rađanja slobode i ponosa. Tada je moguće razbiti okove ljigave servilnosti.

Dalmatinski antifašistički prosvjed je u ovaj grad unio ono što mu kronično nedostaje – slobodu i povijesno dostojanstvo odnosno mogućnost da sebe vidi izvan zrcala stranačkog posluha. A to nije mala stvar; to se već može promatrati s pozicije revolucije dalmatinske slobode.

Naravno, ovo ne znači da je Zadar u političkom smislu doživio prevrat – nije i neće tako skoro. Zadrani će uvijek biti Zadrani. Politički život Zadra je stoga lako predvidljiv.

Nakon mandata slobode u Gradskom vijeću (i to samo i isključivo u Gradskom vijeću), a to je bio prošli saziv, kada je gradonačelnik bio iz redova HDZ-a, dok su antihadezeovske opcije imale većinu u predstavničkom tijelu, nastupilo je razdoblje ljigave snishodljivosti dementnih bića. Sve ovo sam, prije prošlih lokalnih izbora, najavio: ovaj saziv Gradskog vijeća je takav da je HDZ, po dobro prokušanoj metodi, formirao većinu s ljudima koji su bili prisiljeni zaboraviti sebe (zato su dementni) iz faze kada su navodno bili žestoki kritičari HDZ-a. Oni to, razumije se, nikada nisu bili (zato su ljigavi).

Ivica Žuvela, Damir Biloglav, Jasminka Adžić Sikirić i Denis Barić su se u kampanji žestoko i srčano bunili protiv ove maliciozne stranke, da su čak i sami sebe uvjerili kako je istina da se bore protiv HDZ-a, a nije. To je bezočna laž – oni se nisu borili protiv HDZ-a, oni su se borili za HDZ. To su i dokazali postavši sastavnim dijelom nove zadarske većine sastavljene po istom modelu i od istog materijala kao i sve dosadašnje.

Metoda je ista, kvaliteta materijala je ista, samo se razlikuju imena i prezimena, ali to su već finese.

Jedina pobjeda koju je Zadar registrirao u 2025. god. nije ona koja se zbila na lokalnim izborima, pa ni u asistenciji Ustavnog suda da rezultati izbora ostanu u domeni institucionalne ljigavosti; jedina i prava pobjeda je pobjeda dalmatinskog antifašističkog marša koji je u Zadar unio dostojanstvo dalmatinskog mentaliteta koji ili donosi slobodu ili gine boreći se za slobodu, trećeg nema jer dalmatinski mentalitet ne trpi ljigavost, a sve osim slobode ili borbe za slobodu je ljigavost.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Biskupi, osim jednog, šute o oživljavanju fašizma u RH
    •  U nedjelju u podne koračamo za antifašizam
    •  Važna poruka iz Škabrnje: Vjernici u živog boga opraštaju
    •  Nacionalizam je podmukla prevara, a nacionalisti su hulje
    •  Neki bi biskupi rado navukli fantomke i udrili na Srbe
    •  Revizionistička gadarija i produžetak duha Jasenovca
    •  Protumigrantski stavovi su protukršćanski stavovi
    •  Halidova mi je smrt održala pedagošku lekciju o dobroti
    •  Plenković je misao, Beroš je materijalizacija te misli
    •  Kutleša je, zapravo, nakanio srušiti zagrebačku vlast

> Svi tekstovi ovog autora