Antunovski hod: podilaženje ukusu masa nije franjevaštvo

Već je Aurelie Nimarin ”Antunovski hod” ocijenio lošim spektaklom i s tim stavom u potpunosti se slažem. Smatram da s meditativnim hodanjem, grabeći korak po korak do groba svetog Jakova, s unutarnjim čišćenjem u dubokoj tišini, taj hod masa sa zastavama u ritmu bubnjeva nema ništa zajedničkog.

Sjećam se da su se prije skoro četrdeset godina kateheti i dušobrižnici za mlade angažirali za što zanimljiviji i atraktivniji vjeronauk, tako da su još šezdesetih godina prošloga stoljeća, uz podršku nadbiskupa Franje Kuharića, župnika sv. Marka Križevčanina vlč. Franjo Jurak i dr. Josipa Ladike pokrenuli Smotru glazbenog stvaralaštva mladih KATOM (skraćenica od ”Katolička omladina”).

Godine 1969. i 1970. smotra je bila održavana u zagrebačkoj crkvi sv. Marka Križevčanina uz sudjelovanje vokalno-instrumentalnih ansambala. Pravo ”rođenje” tog festivala dogodilo se 1978. godine, povodom obilježavanja 50. obljetnice smrti bl. Ivana Merza, ”oca” organizirane katoličke mladeži poslije Prvoga svjetskog rata, ”Orlova” – i to ondje gdje je dr. Ivan Merz djelovao, u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, u čast njemu budućem zaštitniku ove priredbe.

Godine 1979. održan je prvi Festival duhovne glazbe i poezije Zagreb 1979. (Festival duhovne šansone Zagreb), te je narednih godina promijenio naziv u Uskrs fest i preselio ga u crkvu sv. Križa u Sigetu, gdje se održao sljedećih nekoliko godina.

Domovinski rat prekinuo je već ustaljenu tradiciju (premda je Drago Pilsel, 1992, zajedno s OTV-om u Lisinskom napravio festival duhovne moderne glazbe), a tek 1995. godine ponovno je počeo ciklus festivala glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih, u raznovrsnim glazbenim stilovima, a za izvanliturgijsku uporabu.

Razmišljalo se o tome da se pojedina ostvarenja zatim koriste i za liturgiju. Vjerujem da su neke pjesme doista dospjele na ”čast oltara”, premda o kvaliteti njih i velikog broja izvedenih na smotri moglo bi se diskutirati.

”Mrdanje ramenima i bokovima”, ocijenio je jedan kritičar (ime poznato autorici) što nije bilo daleko od neospornih činjenica. ”Mladima treba dati priliku da se izraze svojim stilom”, umirio je neke užasnute slušatelje dušobrižnik za mlade.

”Mladima treba dati…” – to je od vajkada pa do danas geslo dušobrižništva za mlade. Inicijatorima zacijelo nije bilo stalo do toga da mladež animiraju za kreativnost, nego – mnogo prizemnije – namamiti ih u crkve, na vjeronauk, privlačiti ih priredbama po njihovu ukusu i tako ”potiho” ih pridobiti, u krajnjoj liniji, oteti ih utjecaja komunističkih omladinskih organizacija.

Utrka za duše mladeži u borbi protiv današnjih ”zlih duhova”, protiv indiferentnosti prema svemu religioznome, o tome razmišljaju i današnji kateheti i nastoje osmisliti kreativne načine evangelizacije, pokušavajući pogoditi interese mladih. Iskreni kateheti su znali priznati svoje otrežnjenje, zbog iskustva da su razni ”festi(vali)” privlačili mlade, ali ih nisu čvršće povezivali s duhovnošću i zanimanjem za produbljivanje vjere.

”Antunovski hod”, ta masovna manifestacija, pod vodstvom karizmatičnog franjevca na špici kolone – ima stanovitu tradiciju u crkvenoj povijesti na tlu katoličkih pokrajina u bivšoj Jugoslaviji.

Takve priredbe, mase i kolone ushićenih vjernika, ne samo mladih, koje stupaju u ritmu bubnjeva, znale su završiti sa zaključkom tadašnjih organizatora: ”Mnogo buke (novaca, truda i vremena) – ni za što”.

Katolička Crkva takvim manifestacijama nije uspjela/nije znala/nije namjeravala vjernike pripremati na izazove tadašnjih vremena, usmjeravala ih je u pogrešnom smjeru, fokusirala se na borbu protiv neprijatelja koji tada, tridesetih godina prošloga stoljeća, zacijelo nije bio najopasniji (sovjetski komunizam), a podcjenjivala, čak i simpatizirala nacionalsocijalizam i fašizam.

Gorka spoznaja da masovne vjerske priredbe nisu u stanju vjernike pripremati za kvalitetno vjersko držanje, za razumnu i razboritu prosudbu i za hrabro držanje naspram iskušenjima – takva spoznaja sinula je organizatorima tek naknadno, kad su se i vjernici dali uvući u zločinačku politiku.

Sudionici velikih euharističkih kongresa, marijanskih svetkovina, dana katolika, sletova ”Orlova” i ”Orlica” (katoličkih pandana liberalnim gimnastičarima njemačke i češke tradicije), kasnije ”Križara” i ”Križarica”, kakvi su obilježili srednjoeuropski (pa i jugoslavenski) katolicizam međuratnog razdoblja, nisu se snalazili u iskušenjima.

”Mladi vole…”, ”mladi traže…”, ”treba govoriti njihovim jezikom” – ovim i sličnim opravdanjima inicijatori tih raznih vjerskih ”festivala” (kratica fest sugerira lošu hrvatsko-njemačku jezičnu mješavinu) bi uzvratili na kritiku.

No zaista se radi ”o zamjeni duha za formu, sadržaja za spektakl, tišine za buku… domoljublje postaje religija…” (A. Nimarin).

Čak i da mladi to zaista vole i traže – ne bih se složila s takvom generaliziranom ocjenom za mladenačko poimanje vjere – svećenici nisu tu da u katehizaciji i u liturgiji podilaze svačijem ukusu i htijenju, i da ”love u mutnome”.

I franjevci, koji žive u svijetu i sa svijetom, nisu pozvani da se sa svijetom izjednače baš u svemu bez razlike. Oni smiju, štoviše trebali bi biti uzori i putokazi za razlikovanje dobra i zla. Podilaziti lošem ukusu masa – i da se baš radi o mladima – nije ipak identitet franjevaca.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Trumpovi katolici i antitrump
    •  Nacist u mojoj obitelji
    •  80. godišnjica završetka Drugoga svjetskog rata
    •  Uskrs 2025. godine ne zrači nadom  
    •  Protiv naoružanja dijalogom, a što je s očekivanim mirom
    •  Međunarodni dan žena, na žalost, potreban je ubuduće
    •  Zatiranje sustava vrijednosti i sigurnosne arhitekture
    •  Ne, hvala, na katolištvu po uzoru Trumpove administracije
    •  Oproštaj s istaknutim ''knezom Crkve'', nadbiskupom bečkim
    •  Podjednako dostojanstvo, ali za žene ne i podjednaka prava

> Svi tekstovi ovog autora