novinarstvo s potpisom
Javila se čitateljica (podaci poznati redakciji) koja kaže da svoja loša iskustva s Poreznom upravom Ministarstva financija Republike Hrvatske želi podijeliti s javnosti, jer možda to nekome pomogne da izbjegne nešto slično.
Kada smo razgovarali o temi ovog teksta, pitao sam čitateljicu boji li se odmazde poreznika ako to sve objavimo s osobnim imenima odgovornih poreznih dužnosnika i službenika.
Čitateljica je majka invalidnog djeteta i, pomirena sa situacijom, slegnula je ramenima i gledajući me ravno u oči odgovorila da se ne boji.
A hrvatske porezne vlasti prijete čitateljici i njezinom invalidnom djetetu ovrhom na nekretnini, dakle otimanjem silom nekretnine invalidnoj osobi i majci te osobe.
Moj kolega je čuvši to rekao: ”Ma kaj se čudiš, sigurno je netko iz korumpiranog Ministarstva financija ‘bacio oko’ na tu nekretninu”.
Inače, u zadnje vrijeme javljaju se čitatelji iznoseći svoje nevolje s Poreznom upravom, a onda u zadnji tren preplašeni zovu i mole da ništa ne objavljujemo.
Imam dosta dokumenta koje sam dobio od čitatelja iz kojih je vidljivo kako ih poreznici zastrašuju prijeteći im dugotrajnim poreznim nadzorom, ovrhama i sličnim upravnim postupcima koje, kršeći ljudska prava na sudsku zaštitu, porezne vlasti u Hrvatskoj provode uz pomoć ”paraupravne” Fine bez sudskog nadzora.
Pisao sam svojedobno članke protiv prijedloga (tadašnjih) vlastodržaca da se osnuje posebni financijski sud u okviru Ministarstva financija, jer Ministarstvo pravosuđa tobože nema dovoljno potrebnog proračunskog novca za financiranje rada takvog posebnog suda (pogledati: Večernji list, 2. kolovoza 2000., str. 23).
A onda je prefrigani Ivan Šuker kao nadležni ministar ”svojima” u Ministarstvu financija objasnio da im posebni financijski sud zapravo uopće nije potreban ako sami sebi propišu pravo da provode ovrhe bez sudskog nadzora.
Nakon dugogodišnjeg novinarskog istraživanja nisam siguran je li veći problem koruptivni kriminal dužnosnika i službenika Porezne uprave Ministarstva financija ili njihova nesposobnost, nemarnost i općenito šlamperaj.
Poreznici tzv. ”puzajućim” ovrhama u upravnim postupcima bez sudskog nadzora postupno razvlašćuju građane.
Prvo utvrde navodni porezni dug.
Potom odugovlače s provođenjem postupka naplate tobože utvrđenog, navodnog poreznog duga.
Onda u povoljnom trenutku kada se na navodni porezni dug ”nazidaju” lihvarske kamate, poreznici kao ”instrument osiguranje naplate poreznog duga” upišu u zemljišne knjige ”plombu” na nekretnine navodnog dužnika i dalje je lagan put do realizacije potpunog razvlašćivanja građana i stvaranja beskućnika.
No posebno me izluđuje poreznička bešćutnost kada, primjerice, samohranim roditeljima nezakonito plijene dječje doplatke, unaprijed svjesni da će taj novac morati vratiti nakon nekog vremena, ali iživljavajući se tako što samohranog roditelja i djecu ostave na nekoliko mjeseci bez prihoda (pogledati: ”Sramotno uskraćivanje dječjeg doplatka”, Autograf, 12. listopada 2015.).
A u primjeru čitateljice koja se javila brojni poreznici marljivo inzistiraju na provedbi prisilne naplate zakonski dvojbenog poreza na promet nekretninama osobi koja je zamijenila stan na trećem katu za istu kvadraturu stana u prizemlju zbog toga što joj je bilo teško (tada devetogodišnje godišnje) dijete i invalidska kolica nositi na treći kat.
Uopće me ne zanima imaju li poreznici na to pravo prema zakonu. Ako slučajno imaju, odmah taj neljudski zakon treba ukinuti.
Čitateljica koja se ne boji poreznika je visoko obrazovana i (bila?) je relativno situirana.
Počela je stambeno pitanje rješavati tako da je kupila najprije jedan i potom drugi mali stan, onda ih je uz još jednu naslijeđenu nekretninu od 30 četvornih metara i nadoplatu pretvorila u jedan veći stan u središtu Zagreba, koji je potom prije deset godina mijenjala za sadašnji stan u prizemlju zbog ”pristupačnosti invalidima”.
I poreznici su krenuli u akciju tvrdeći da više nema zamjene stana i, odugovlačeći postupak, ”zidati” lihvarske kamate na navodni dug za poreze na sve ”stečene nekretnine”.
I možda čitateljica te svoje ”poslove sa stjecanjem nekretnina” i nije ostvarivala na najbolji način, ali je sigurno u tome zaslužila i trebala imati pomoć ”socijalne države”, uključivo i poreznih vlasti.
Umjesto da pomognu poreznici su se obrušili na majku i invalidno dijete da im otmu nekretninu.
Čitateljica je sve te zle namjere hrvatskih poreznika i neljudske namete pokušavala umanjiti najprije tražeći da ju se oslobodi obveze poreza na prvu stečenu nekretninu.
Kaj god, postupak su poreznici odugovlačili ”zidajući” na taj način lihvarske kamate i pretjerali sve dok sami (poreznici) nisu morali priznati da je sve u nekoj ”djelomičnoj zastari”.
Taj pojam ”djelomične zastare”, kako ga osobno tumačim, ustvari je sinonim za nastavak iscrpljivanja obveznika poreza neetičnim poreznim postupkom.
A onda je čitateljica zamolila da ju se oslobodi poreza za zamjenu stana, jer je više nego očito da se radi o zamjeni, a ne o kupoprodaji nekretnina (osobito zamjeni stana na trećem katu za sličan stan na istoj lokaciji u prizemlju).
E, tek to su poreznici jedva dočekali, pa su na jedan neokončani i u ”djelomičnoj zastari” prišili novi postupak i sve to tako zakomplicirali da se to teško može razumjeti.
U tim pravno-poreznim upravnim zavrzlamama bez sudskog nadzora, a uz ”uslužnost” Općinskog državnog odvjetništva iz Zagreba, u tzv. ”postupku prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini na kojoj protivnik osiguranja nije upisao pravo vlasništva” upisana je ”plomba” na nekretninu (koja uopće nije u vlasništvu navodnog poreznog dužnika)!?
Moguće je sve u tzv. vlasničkim knjigama za koje je zakonodavac imao potrebu napisati da su ”vjerodostojne” (pa zar se ne podrazumijeva da bi te knjige morale biti vjerodostojne kao javni registar vlasništva)?
Pa onda glupost, otpis 90 tisuća kuna kamata koje poreznici ”zaborave” proknjižiti, da bi to naknadno uvrstili u jedno u nizu pravno dvojbenih rješenja o ovrhama.
Čitateljica piše: ”Ukratko u natuknicama o onome što doživljavam kao moj slučaj i vlastito iskustvo s Poreznom upravom, Ispostavom Zagreb Centar, Ispostavom za poreze građana u Aveniji Dubrovnik 32 i Poreznom službom za prisilne naplate u Albertovoj ulici:
– rješenja piše bilo tko, kako tko stigne
– često se mijenjaju referenti pa drugi preuzmu već započeti predmet i onda taj drugi napiše svašta
– za nekretninu kojoj su odredili porez 2005. godine ponovo mi šalju porez za tu nekretninu 2011. godine nakon što sam već prestala biti vlasnica te iste nekretnine,
– nikad nisam koristila pravo prve nekretnine
– obrazloženje je da sam imala kuću za odmor
– ali ni na toj nekretnini mi nisu dali to pravo
– stalno sam pisala nekakve žalbe
– 2007. godinu sam potpisala ugovor o zamjeni nekretnine
– predala sam zamolbu za oslobođenje i navela razlog zamjene nekretnine
– prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo je odbacilo moj zahtjev
– u međuvremenu je došlo do zastare
– ponovo sam predala zahtjev na oslobađanje poreza radi zastare
– djelomično su mi uvažili i ustanovili da je nastupila apsolutna zastara i u to vrijeme su kao sredstvo osiguranja imali samo auto ”Nisssan note”
– otpisali su oko 90.000,00 kn kamata, ali to nisu ”proknjižili”
– 2013. godine su me ovršili s 318.000,00 kn i 2 godine mi je bio blokiran račun i trećina primanja mi je odlazila na tobožnju otplatu otpisanih a ”neproknjiženih” 90.000,00 kn kamata
– rješenja nisu proknjižena, a mene nitko nije slušao
– zatim me nije bilo godinu dana – bila sam u New Yorku radi liječenja moje kćeri
– znači nakon što je utvrđena apsolutna zastara oni su promijenili sredstvo osiguranja i založnim pravom se upisali na nekretninu.”
Ima još tih ”natuknica” koje čitateljica navodi, ali čemu sve to nabrajati? Pa i ovo je previše!
Neka si čitatelji postave pitanje jesu li čuli tko je formalno zakonski nadležan za nadzor rada Porezne uprave Ministarstva financija?
A ako slučajno znaju tko je ”nadzornik rada Porezne uprave”, neka razmisle jesu li ikada čuli za neki postupak tog ”nadzornika rada Porezne uprave” protiv poreznika prekršitelja zakona ili etičnosti u primjeni propisanih poreza?
I da, na završetku objavljujem osobna imena poreznika kojim su potpisali proturječna, pravno i etički dvojbena porezna rješenja:
Toliko se poreznika trsi da otmu nekretninu majci i njezinom invalidnom djetetu.
Zapravo da, takav pritisak poreznika mogu izdržati jedino majke koje same skrbe za svoje invalidno dijete.
Postoji li netko u ovoj ”banana zemlji” tko može čitateljici i njezinom invalidnom djetetu (kao uskoro odrasloj osobi) skinuti s vrata sve te poreznike i zaustaviti nezajažljivu otimačinu nekretnine?
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.