autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Besmislena smjena straže pokazuje da smo se vratili u 90-e

AUTOR: Dragan Markovina / 03.06.2017.

Dragan Markovina

Ponovnim uvođenjem ceremonije Velike smjene straže na Markovom trgu, koju je svojevremeno slobodoljubiva javnost nazivala Tuđmanovim crvenim mundirima, vladajući su iskazali dvije zabrinjavajuće stvari. S jedne strane očitu nakanu za bijegom u iracionalno, pred čitavim nizom političkih, ekonomskih i društvenih problema, a s druge novi ciklus izmišljanja tradicije i povratka svim besmislenostima tuđmanizma.

Ponovnim uvođenje ove prakse pokazalo se, bolje od ičega, da je društvo napravilo čitav krug i vratilo se na početne pozicije s kojih je krenulo sa smjenom vlasti i padom HDZ-a 2000. godine. Tadašnji polet koji je iznjedrio promjenu vlasti i modernizirao društvo i zemlju u cjelini i koji je donekle nastavljen za vrijeme Sanaderovog prvog mandata, prije par godina je definitivno okončan.

Od tada, pa sve do danas svjedočimo novoj društvenoj regresiji, nikad snažnijoj afirmaciji nacionalizma, s kojim se društvo uopće nije obračunalo, sve agresivnijim nastojanjima za razgradnjom sekularne države i definitivnim uvođenjem klerikalizma, sve prisutnijoj atmosferi mržnje prema političkim neistomišljenicima i manjinama, potpunoj dominaciji desnice na izborima i totalnom padu kulturnih standarda te ciljanoj razgradnji kulture uopće.

Nakon petogodišnjih nastojanja, dobili smo neupitni kult Franje Tuđmana, u čemu je Zoran Milanović dosta pomogao sa svojim imenovanjem zagrebačke zračne luke, a to je sve logično završilo u rehabilitiranju besmislica Tuđmanovog režima, poput spomenutih crvenih mundira

Iako se svi navedeni procesi nisu dogodili preko noći i istovremeno, bilo je puno glasova koji su na njih upozoravali, no s obzirom da živimo u paralelnim društvima i parceliziranoj stvarnosti, njihov domet je bio ograničen. Unatoč tome što je posve jasno kako je riječ o procesu zamišljenom u krilu crkve, desnice i HDZ-a, on se ne bi mogao odviti bez ozbiljne asistencije i mimo političke volje SDP-a.

Upravo zahvaljujući tome, nakon petogodišnjih nastojanja, dobili smo neupitni kult Franje Tuđmana, u čemu je Zoran Milanović dosta pomogao sa svojim imenovanjem zagrebačke zračne luke, a to je sve logično završilo u rehabilitiranju besmislica Tuđmanovog režima, poput spomenutih crvenih mundira.

Neovisno o tome što je ovdje ponajprije riječ o simboličkom činu, njegova je poruka znatno dublja.

Dok bi samosvjesno i moderno društvo afirmiralo suvremenu kulturu i kreativne domete novih generacija, retrogradno društvo bi se vraćalo u nešto što je davno prevaziđeno, a bilo je besmisleno i u času kad je uvedeno.

Činjenica je da bi ova smjena straže bila apsurdna i bespotrebna čak i kad bi se radilo o nečem autentičnom i ukorijenjenom, no s obzirom da se radi o Tuđmanovoj izmišljotini, problem postaje još veći.

Navodimo ovo iz razloga što se društvo prestrašeno izazovima modernosti čak nije uteklo autentičnoj tradiciji, nego iracionalnoj fikciji jednog autokrata, koji jednako nije razumio demokraciju i suvremeni svijet, poput njegove današnje nasljednice.

Iz svega ovoga jasno je kako praktično iz prve ruke svjedočimo klasičnoj demonstraciji nedostatka samopouzdanja čitavog društva, na čelu s onima koji ga vode.

Rješenje naravno nije jednostavno, niti može doći preko noći, no u situaciji u kojoj se ruše književni i filmski sektori, u kojoj se kvaliteta javne radio-televizije spustila na razinu iz devedesetih, u kojoj na naplatu dolazi katastrofalna privatizacija i ekonomska politika i u kojoj skupine militantnih fanatika konstantno nastoje limitirati ljudska i manjinska prava, što sve skupa spada u naslijeđeni paket iz devedesetih, možda ne bi bilo loše konačno se suočiti s tim godinama i s učincima Tuđmanovog doba

Stoga je glavno pitanje kako nadići tu situaciju u kojoj se kao jedini kriterij ponovno uspostavlja ideološka podobnost i spremnost na plivanje niz struju?

Rješenje naravno nije jednostavno, niti može doći preko noći, no u situaciji u kojoj se ruše književni i filmski sektori, u kojoj se kvaliteta javne radio-televizije spustila na razinu iz devedesetih, u kojoj na naplatu dolazi katastrofalna privatizacija i ekonomska politika i u kojoj skupine militantnih fanatika konstantno nastoje limitirati ljudska i manjinska prava, što sve skupa spada u naslijeđeni paket iz devedesetih, možda ne bi bilo loše konačno se suočiti s tim godinama i s učincima Tuđmanovog doba.

Tek uz ostvarenje tog temeljnog preduvjeta, moguće je promisliti o tome kakvo bismo društvo željeli u budućnosti.

Što se ovog autora tiče, sasvim sigurno ne ono u kojem bismo izmišljenu tradiciju predstavljali kao autentičnu i u kojoj bi fasada prikrivala sadržaj.

(Prenosimo s portala Telegram.hr).

Još tekstova ovog autora: