Betonizacija arbitražnog rata

Objava stručne analize pravne službe Europske komisije o arbitražnom sporu Hrvatske i Slovenije dobila je u Sloveniji razmjere prvorazrednog skandala, dok je u Hrvatskoj ista priča prošla gotovo nezapaženo.

U Sloveniji nije bilo važnijeg političara koji nije komentirao ovaj nezapamćeni skandal, kojim je otkriveno kako je prvi čovjek Europske komisije Jean-Claude Juncker ignorirao mišljenje svoje pravne službe, koja je inače na glasu kao stručna i ozbiljna služba.

Pravna služba u svom mišljenju gotovo u cijelosti potvrđuje slovenske teze u arbitražnom sporu, koje su i kičma slovenske tužbe protiv Hrvatske pred Sudom EU u Luksemburgu: nepoštivanje arbitražne odluke predstavlja ne samo kršenje međunarodnog, nego i europskog prava. Pravna služba Europske komisije došla je do nedvojbenog zaključka da Europska unija treba poštovati presudu arbitražnog suda i uvažavati je prilikom tumačenja europskog prava.

Nakon toga je doslovce cijeli slovenski politički vrh – od predsjednika države i novog premijera, preko starog i novog ministra vanjskih poslova, zatim drugih ministara u vladi i šefova stranaka – skočio na noge. Svi su pred kamerama morali osuditi ”nevjerodostojno” i ”štetno” ponašanje ”skandaloznog” Junckera, koji da je time zanemario Komisijinu zadaću čuvara europskih ugovora.

Do objave mišljenja pravne službe Europske komisije koje ide u prilog Sloveniji došlo je neposredno nakon formiranja nove manjinske vlade, kojoj je na čelu neiskusni i prilično neupućeni Marjan Šarec

Zanimljivo je da dotad nepoznata pravna analiza nije najprije objavljena u slovenskom, nego u inozemnom mediju, njemačkom Spiegelu, slično kao što ni kompromitirajuće snimke slovenskog arbitra i agentice prije nekoliko godina nisu najprije osvanule u Hrvatskoj, nego u Srbiji.

I baš kao što je arbitražni skandal imao dalekosežne posljedice na odnos Hrvatske prema arbitraži, budući da se hrvatska politička elita upravo oko tog pitanja ujedinila konsenzualno istupivši iz arbitražnog postupka, tako je i objava mišljenja pravne službe Europske komisije, kolikogod to mišljenje bilo neformalno i neobvezujuće, dodatno zabetonirala slovenske pozicije u arbitražnom sporu.

I tu ne pomaže činjenica da se u Sloveniji važnost tog dokumenta sigurno preuveličava, kao što se i zanemaruje podatak da Juncker ima diskrecijsko pravo ignorirati takvo mišljenje.

Njegova objava ostavit će ne samo dugoročne posljedice na slovensko razumijevanje arbitražnog spora, a imat će i trenutačni utjecaj na stavove slovenskih političkih aktera prema ovom pitanju.

Do objave mišljenja pravne službe Europske komisije koje ide u prilog Sloveniji došlo je neposredno nakon formiranja nove manjinske vlade, kojoj je na čelu neiskusni i prilično neupućeni Marjan Šarec.

Novi je premijer u kampanji stidljivo najavljivao korekcije dosadašnje tvrde slovenske politike prema Zagrebu.

To je uključivalo i spremnost na »dijalog« sa Zagrebom, čime je Šarec odstupio od stajališta bivše vlade prema kojem se s Hrvatskom nema o čemu razgovarati bez implementacije arbitražne odluke. Nova vladajuća koalicija u koalicijski ugovor uključila je obećanje da će riješiti otvorena pitanja s Hrvatskom, što je također u kontradikciji s dosadašnjim slovenskim stavom prema kojem je glavno otvoreno pitanje – pitanje granice – već riješeno arbitražnom odlukom.

Kada se tome pridoda i najava novog slovenskog premijera da će najprije otputovati u Zagreb, a u kampanji je stidljivo nagovijestio i uklanjanje sramotne i nepotrebne žilet-žice na granici s Hrvatskom, to je budilo nadu ne samo u simbolične, nego i u stvarne promjene dosadašnje politike Ljubljane prema Zagrebu, politike koja nije polučila nikakav uspjeh za slovensku stranu.

Nakon otkrića o Junckerovoj pristranosti, sve se u Ljubljani vraća na staro, čemu se vesele i radikali na hrvatskoj strani. Osiguran je kontinuitet štetne politike bivšeg premijera Cerara i bivšeg šefa diplomacije Erjavca, koji je u novoj vladi zauzeo položaj ministra obrane

Kao što znamo, Europska komisija dvaput je u posljednje vrijeme odbila podržati takvu slovensku politiku prema Hrvatskoj, odbivši podržati slovensku tužbu protiv Hrvatske zbog arbitraže i odbivši posredovati u sporu oko hrvatskih tužbi protiv slovenskih banaka zbog stare devizne štednje.

Sada, međutim, nakon otkrića o Junckerovoj pristranosti, sve se u Ljubljani vraća na staro, čemu se vesele i radikali na hrvatskoj strani. Slovenska politika ponovno se ukopala u svojim starim rovovima i nema nikakve nade da bi u dogledno vrijeme moglo doći do relaksacije odnosa Zagreba i Ljubljane.

Novom slovenskom premijeru ovom objavom ruke su vezane.

Odlazeći u Salzburg na summit čelnika EU-a iz njegovog su ureda morali izvijestiti da se novi premijer na svom prvom premijerskom putovanju izvan zemlje ”neće sastati s Plenkovićem, jer mu nema što reći dok ne prihvati arbitražu”, iako se kasnije pokazalo da se Šarec u Salzburgu ipak sastao s Plenkovićem.

Time je osiguran kontinuitet štetne politike bivšeg premijera Cerara i bivšeg šefa diplomacije Erjavca, koji je u novoj vladi zauzeo položaj ministra obrane.

Čak i ako to nije bio neposredan motiv najnovijeg arbitražnog skandala, to je nesumnjivo njegova neizbježna posljedica.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Ozdravljenje odnosa u Napretku pitanje je opstojnosti Hrvata
    •  Ovo je početak Plenkovićeva kraja
    •  Kako je Angela Merkel upala u HDZ-ovo blato. OPET
    •  Afera Tolušić: Izgubljen u kvadratima
    •  Vesna Teršelič: Koji to rat ima dostojanstvo!?
    •  Uspješni Plenković i neuspješna Hrvatska
    •  Bunjčevo nasilje i HDZ-ovo nasilje
    •  Haag je osudio Karadžića, ali amnestirao Miloševića i Srbiju
    •  Danke Österreich!
    •  Svijet je lijep, pogotovo u HDZ-u

> Svi tekstovi ovog autora