novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Prof. Peter Kuzmič je u SAD-u zameten snijegom, bez struje i pristupa internetu, pa nije uspio poslati kolumnu o susretima s pokojnim pastorom Billyem Grahamom. To ostaje da se objavi u narednoj kolumni. Umjesto teksta koji je trebao biti postavljen ove nedjelje, prenosimo osvrt Petera Kuzmiča na vijest o Grahamovoj smrti, a što je prije tjedan dana objavljeno u našoj rubrici Abrahamova djeca).
Glasoviti i po dobrom glasu globalno prepoznatljivi evangelizator Billy Graham 21. veljače u svojoj stotoj godini preselio se u vječnost. Svjetski mediji javljaju da je umro čovjek koji je ”punio stadione i savjetovao predsjednike”.
Billy Graham nesumnjivo je bio jedan od najutjecajnijih propovjednika svih vremena. Svjetski je rekorder kao javni govornik jer ga je uživo slušalo oko 220 milijuna ljudi u više od 185 zemalja svijeta.
Graham je svoj misijski rad otpočeo 1944. godine kao evangelizator na skupovima u organizaciji Youth for Christ. Pet godina kasnije medijski se profilirao i međunarodno proslavio izuzetno uspješnim masovnim evangelizacijama u Los Angelesu, koje su planirane za tri tjedna, ali su na pritisak mnoštva i traženje javnosti produžene na sedam tjedana svakodnevnih evangelizacijski usmjerenih bogoslužja pod ogromnim šatorom.
Graham se vrlo vješto koristio medijskim inovacijama kako bi poruku Evanđelja približio i učinio razumljivom što širem broju slušatelja i gledatelja. Njegovi su se nagovori i razgovori prenosili na više od 1200 radio stanica i redovitih televizijskih programa.
Grahamovi suradnici i medijski pratitelji tvrde da je više od 3,2 milijuna ljudi odgovorilo na Grahamov evangelizacijski poziv da ”prihvate Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i Gospodina”.
Računa se da je Grahamovo cjeloživotno slušateljstvo, ako se pribroje radijski i televizijski slušatelji/gledatelji, veće od 2 milijarde i 200 milijuna ljudi. Nitko u povijesti čovječanstva nije propovijedao tolikom broju ljudi.
Na Grahamovu posljednju predmirovinsku javnu evangelizaciju u New Yorku u lipnju 2005. godine odazvalo se 242.000 ljudi, a na njoj je registrirano 8766 osobnih odluka za Krista.
Graham je u velikoj mjeri redefinirao američki protestantizam, a donekle i svjetsko kršćanstvo popularizacijom središnje kršćanske poruke ”Isus je umro za vaše grijehe” i osobnog preporoda (”novog rođenja” prema Evanđelju po Ivanu 3), stavljajući, dakle, naglasak na osobno iskustvo novoga života, a ne na denominacionalnu pripadnost ili partikularne konfesionalne doktrine.
Njegove su propovijedi bile jasne i jednostavne, ali duhovno uvjerljive i egzistencijalno zahtjevne. To su posebno istakli i medijski promatrači njegova gostovanja u Zagrebu 1967. godine.
Vjernost Bibliji i kreativna zauzetost za relevanciju njezine poruke za suvremenog čovjeka bila je ključna preokupacija njegova života. Ta dvostruka vjernost središnja tema je njegovih tridesetak knjiga kao i periodičkih publikacija koje je pokrenuo.
Nije bio bez kritičara. Fundamentalisti su mu zamjerali preveliku ekumensku otvorenost, pa su ga neki proglasili liberalom, čak i Antikristom. Liberali su mu pak zamjerali preveliki naglasak na biblijskom poimanju grijeha i spasenja.
No Graham u povijest ulazi po rijetko postignutoj ravnoteži i integritetu života bez seksualnih, financijskih i inih skandala.
U povijest ulazi i kao borac protiv rasne segregacije u Americi i protiv apartheida u Južnoj Africi. Martin Luther King mu je bio osobni prijatelj i povremeni suradnik.
U Grahama su imali povjerenja i njegov savjet tražili mnogobrojni lideri svijeta. Družio se s dvanaest ameriških predsjednika (svima od Trumana do Obame), a s nekima od njih osobno je prijateljevao te ih savjetovao u brojnim društvenim i duhovnim pitanjima.
Na svečanom otvaranju Billy Graham Library u gradu Charlotte 2007. godine sudjelovali su bivši predsjednici Jimmy Carter, George H. W. Bush i Bill Clinton. Spomenimo usput i to da u istom gradu glavni autoput nosi ime Billy Grahama.
Sadržajnu ozbiljnost njegove poruke pratila je osvježavajuća prisutnost osobne radosti i kreativni smisao za humor. Osim toga, bio je izuzetno načitan, široko informiran te stoga rado viđen gost u mnogobrojnim popularnim TV emisija. Tako je, na primjer, samo kod glasovitog Larry Kinga gostovao više od 50 puta.
Sva javna ispitivanja i ankete o ”najuglednijim i najviše štovanim” građanima u Americi i svijetu godinama su Grahama svrstavale u sam vrh najistaknutijih. Tako je, na primjer, na Gallupovoj listi ”of most admired people” Billy Graham rekorder po priznanjima većim od bilo koje druge osobe u povijesti. Od 1955. godine priznanje mu je pripalo 60 puta (49 puta zaredom).
Graham je bio prvi protestant koji je (1967.) primio počasni doktorat od jednog rimokatoličkog sveučilišta.
Primio je mnogobrojna druga visoka priznanja uključivši prestižnu Templetonovu nagradu za napredak u području religije (financijski izdašnija od Nobelove nagrade!), predsjedničku medalju slobode, najviše odlikovanje kraljice Elizabete i mnoga druga.
Otišao je duhovni velikan kojeg su zbog globalne prepoznatljivosti, duhovnog autoriteta i osobne vjerodostojnosti mnogi smatrali ”protestantskim papom”. Ostaju nam njegov osobni primjer i smjerodavne poruke kao orijentir za budućnost.