Biskupi, osim jednog, šute o oživljavanju fašizma u RH

Rob Riemen napisao je knjigu pod naslovom ”Vječiti povratak fašizma”. Preporučio bih da ovu knjigu pročitaju članovi vladajuće koalicije, pogotovo oni koji sjede u Banskim dvorima. Nadalje, knjigu bi trebali pročitati svi političari i građani desnih političkih opredjeljenja, dok bi kršćanima – pogotovo vrlim katolicima, među kojima prednjače klerici, koji su ovih dana iskoristili slučaj časne sestre i izmišljenog napada na ulici, kako bi konstruirali novu figuru neprijatelja u liku migranta – ovu knjigu preporučio kao materijal za ispit savjesti.

Savjest im je, ako je uopće imaju, tvrdokorno nekršćanska. Kršćanski pogled na migrante nije neprijateljski, kršćanstvo traži da u svakom čovjeku, pogotovo onom u životnim nevoljama, vidimo Isusa Krista. Ponovit ću i ponavljat ću uporno: kada se netko poziva na kršćanstvo, dužan je u migrantima vidjeti braću i sestre, sve ostalo je nekršćanski stav.

Kršćanski nauk o migrantima sadržan je u onome što govori papa Lav XIV. a ne naši klerici s viškom sakramenata i manjkom kršćanstva.

Nemam namjeru, zato što to ne zaslužuju, imenom i prezimenom navoditi svećenike i vjeroučitelje koji su samoranjavanje časne sestre iskoristili za nekršćanski obračun s migrantima i islamom. Radi se o beskrupuloznim likovima koji neprestano proizvode neprijatelje, a kršćanstvo nije neprijateljska aktivnost, ono je ili ljubav i oprost ili ga, naprotiv, nema. Umjesto da, nakon što je njihova vrijednosna patologija javno prokazana, potonu u šutnji, što bi svaki čovjek s minimumom morala učinio, i započnu s pokorom, oni besramni kakvi jesu, nastavljaju istim sadističkim tempom.

Vrhunac gadarije je javna objava jednog svećenika u kojoj stoji da je časna sestra inscenirala događaj, ali da je on stvaran u mnogim zapadnim zemljama. Dakle, ono što se nije dogodilo u Zagrebu, moglo se dogoditi, a ono što se dogodilo, kao da se nije dogodilo.

No, budući da postoji razlika između realnosti i mogućnosti, ne smijemo tako lako preći preko onoga što se zbilo, a zbila se organizirana histerija i hajka protiv figure islamskog migranta kao takvog. Zahvaljujući toj figuri, koju ovi besprizorni likovi ne dovode u pitanje,  nastavlja se, zbog navodno duboko kršćanskih razloga, lov na migrante.

Ista patogena ekipa ratuje i protiv domaćih izdajnika, a to su svi koji se zalažu za antifašističke vrijednosti. I ne, ne radi se ovdje o promoviranju antifašističkih vrijednosti prošlog stoljeća. Ti antifašisti su porazili tadašnje fašiste. Ovdje je riječ o antifašizmu 21. stoljeća. Fašiste u našoj suvremenost moramo poraziti kulturom, zakonima, moralom i humanošću.

Ono što ovih dana gledamo na našim ulicama je fašizacija hrvatskog društva. U literaturi se to upravo tako naziva – fašizam i fašizacija. Hrvatska se našla na udaru fašizacije. Kada marginalna desna stranka, upitne epistemološke osnove, dođe pred ulaz u zgradu u kojoj, uz ostale stanare, živi saborska zastupnica Dalija Orešković, kako bi je proglasili nedomoljubnom rušiteljicom hrvatstva, na što ministar branitelja Tomislav Medved, reagira riječima kako bi Dalija Orešković trebala povesti računa o verbalnoj agresiji, na djelu je politički sponzorirana fašizacija društva.

Napominjem da s Dalijom žive i njezina maloljetna djeca. Tomislav Medved bi trebao poraditi na povratku morala i obzira, jer je očito da su moral i osjećaj za ljudskost dezertirali iz njegovog tijela.

Od ministra Tomislava Medveda ne razlikuje se puno ni zadarski gradonačelnik Šime Erlić koji je, nakon što su huligani u crnoj odjeći, napali mirotvornu antifašističku kolonu u Zadru, prozvao ljevicu i sudionike kolone da je njihova akcija izazvala reakciju nasilja.

Mir provocira rat, Ustav provocira nasilnike, a glupost i besprizornost političara ne izaziva čak ni čuđenje. Političari su, neovisno o licemjernim i neživotnim osudama svakog oblika nasilja i navodno zajamčenog prava na mirno okupljanje i izražavanje stajališta, čime politički sponzori fašizma započinju rečenice kako bi došli do onog famoznog ”ali”, iza kojeg slijedi, manje ili više jasno iskazan, pristanak uz suvremene fašiste, ipak mecene uličnog nasilja – oni ga razumiju, stavljaju ga u uzročno-posljedični slijed kako bi ga, u konačnici, opravdali.

Fašizacija društva, svakog pa tako i hrvatskog, politički je projekt. Fašizam je politika laži, mržnje i širenja straha. Fašizaciju obilježava, koristit ću pojmove iz literature, podizanje mentalnih, moralnih i humanih zidova, ali i negacija univerzalne etike. Nagledali smo se ovih dana kako klerikalni političari, među kojima prednjače pripadnici Mosta (opcija koja je nastala kao kukavičje jaje nezavisnosti), uz klerike influencere i vjeroučitelje aktiviste, negiraju univerzalni karakter kršćanke etike kako bi, parazitirajući na zdravstvenom stanju časne sestre koja je izmislila i lažno prijavila napad na sebe, imaginarij patogenog kršćanstva, uz već postojeću neprijateljsku figuru Srbina, obogatili s još jednom figurom – islamskog migranta.

No, ni tu nestaju – imaju oni i neprijateljsku figuru antifašista. Oni ih najviše ugrožavaju jer znaju da ih samo antifašizam zaustavio. On će ih, razumije se, i zaustaviti.

Rađanje suvremenog fašizma u Hrvatskoj nema samo političke mecene, on, nažalost, baš kao i onaj iz prošlog stoljeća, ima i duhovnu podršku onih koji su odustali od univerzalnosti kršćanske moralne norme, a službena tijela Katoličke crkve u Hrvatskoj na sve to – šute.

Oglašavaju se povodom političkih izbora, tada živahno i angažirano daju upute i smjernice, iako ih se politički izbori ne tiču – politika i politički izbori ne obilježavaju vjeru i Katoličku crkvu. Katolici ništa ne biraju, niti ih, kada je riječ o Crkvi, itko pita što misle o nekoj temi.

Crkva je hijerarhijski organizirana, tu nema demokracije. Crkva, posve nepozvana, govori o onom što smatra bitnim. O nebitnim temama Crkva šuti.

Fašizacija društva, iskazana u stvarnom nasilju prema sudionicima antifašističkih prosvjeda i spremnosti za sustavno nasilje nad migrantima, pa čak i onim izmišljenim, očito nije nešto što izaziva interes Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Premda nemam iluzija, dobro mi je poznato stanje stvari u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, ne mirim se time da hrvatski biskupi, osim riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, šute o evidentnom, udžbenički opisanom, oživljavanju fašizma u hrvatskom društvu. Oni, da ne bi bilo zabune, šute jer šutnjom odobravaju ono što se događa.

Nemoguće je da demokraciju i demokratske izbore doživljavaju kao teološki izazov, a fašizaciju ne. Demokratski izbori su  stvar procedure i slobodnog izbora, a ne klerikalnog sufliranja, tu svatko može birati opciju koja mu najviše odgovara. Demokracija pretpostavlja slobodu.

Kada je riječ o fašizaciji, tu nestaje sloboda. Fašizam je oduzimanje slobode i negacija morala, antifašizam je zaštita slobode i afirmacija morala. Ako Katolička Crkva nema što reći o slobodi i moralu, neka i dalje šuti.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  U nedjelju u podne koračamo za antifašizam
    •  Važna poruka iz Škabrnje: Vjernici u živog boga opraštaju
    •  Nacionalizam je podmukla prevara, a nacionalisti su hulje
    •  Neki bi biskupi rado navukli fantomke i udrili na Srbe
    •  Revizionistička gadarija i produžetak duha Jasenovca
    •  Protumigrantski stavovi su protukršćanski stavovi
    •  Halidova mi je smrt održala pedagošku lekciju o dobroti
    •  Plenković je misao, Beroš je materijalizacija te misli
    •  Kutleša je, zapravo, nakanio srušiti zagrebačku vlast
    •  Sekularnost države nije narušena, nego ugrožena

> Svi tekstovi ovog autora