autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Blajburg – Pojavni oblici, što se desilo?

AUTOR: Anto Nobilo / 18.12.2025.

Anto Nobilo (Foto: Boris Ščitar/PIXSELL)

Analizirajući Zbornik radova povjesničara sa znanstvenog skupa iz 12. travnja 2006. g. mogli bi sumarno grupirati sva stradanje iza 15. svibnja 1941. g. na slijedeće pojavne oblike:

1.Nedvojbena činjenica je da se vojska NDH na Blajburškom polju i Sloveniji predala i položila oružje pred armijama NOV. Kulminacija predaje je bila 15. 5. 1945. g. Prije predaje a nakon kapitulacije Sila Osovine vojska NDH vodila je sa NOV teške borbe. Uz vojsku bilo je civilnih dužnosnika, policajaca sa obitelji, ali i nevinih građana koje je NDH propaganda povukla sa sobom u bijeg. Uz vojsku NDH, predavali su se i četnici, čerkezi, slovenski domobrani, nedićevci i sl.

2.Realno, očigledno je došlo do masovnog stradanja ratnih zarobljenika bez suda, dok se u niti jednom svjedočanstvu ne spominje stradanje civila. ”Naporiv, brojni svjedoci navode da su žene sa maloljetnom djecom odmah bile vraćene i puštene na slobodu, a ostali civili podvrgnuti istrazi nakon čega ih je veliki broj pušten ili suđen na vremenske kazne” (prof. dr. Branko Dubravica).

3.Već 16. svibnja počinje s jedne strane povratak civila i zarobljenika u Jugoslaviju a s druge strane u Sloveniji počinju masovne likvidacije. Sve je okončano u prvih 100 poratnih dana. Tada su izvršene likvidacije bez suđenja, nakon čega je u kolovozu 1945. g. proglašena prva amnestija. Poslije amnestije u logorima ostaje oko 20 000 ratnih zarobljenika, a od ožujka 1946. i druge amnestije svega 2 000 zarobljenika.

4.Ratni zarobljenici su u velikom broju likvidirani. To se odnosilo podjednako na ustaše, četnike, slovenske domobrane, čerkeze, hrvatske domobrane. Pri tome se uočava neka globalna selektivnost.

Kod Hrvata kriteriji za likvidaciju su bili:

Ustaša ili domobran

Časnik ili dočasnik-vojnik

Kod ustaša vojnika gledalo se tko je dulje bio u ratu te kojoj ustaškoj jedinici je pripadao. Pripadnici ozloglašenih ustaških jedinica, te oni sa dugim stažom imali su više šanse za likvidaciju. Domobrani su u pravili pošteđeni, premda je i tu bio važan staž i časnička pozicija.

***

Bilo je više izrazito masovnih stradanja u Sloveniji. Likvidacije su trajale više dana i bile su angažirane značajne vojne snage u vidu osiguranja zarobljenih, prebacivanja na stratišta, sama likvidacija i zatrpavanje leševa.

Nakon logora u Sloveniji, osnivaju se i logori u sjeverozapadnoj i kontinentalnoj Hrvatskoj i tu su nastavljene likvidacije uglavnom ustaša. Ne raspolažemo podacima koliko Ustaša je likvidirano u logorima po presudama vojnih sudova, a koliko bez suda. Ove likvidacije su se vršile sve do proglašenja prve amnestije.

Zarobljeničke kolone su usmjerivane prema Slavoniji, Vojvodini i Srbiji. Na tom putu dolazilo je do individualnih osveta stanovnika i partizana, sprečavanja bijega zarobljenika ubijanjem, ali i nekoliko masovnih likvidacija.

Dolaskom u logore na konačna odredišta izgleda da su prestale masovne likvidacije.

Amnestija – neformalna je bila već 28. svibnja 1945. g. kad je u depeši druge armije navedeno da se domobrani, osim časnika i dočasnika, više ne smatraju zarobljenicima.

Prava amnestija je nastupila 3. kolovoza 1945. g. Od nje su bili izuzeti Ustaše, Ljotićevci i pripadnici ruskog dobrovoljačkog korpusa. Zadnja amnestija je bila 4. ožujka 1946. g. i odnosila se na sve osobe koji su u logorima i javnim radovima, osim onih koji su sudski osuđeni.

(Nastavlja se)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: