Bog je odavno trebao podnijeti ostavku

Mene i dalje umije fascinirati činjenica da, primjerice, neki vrhunski fizičar izražava čvrsto uvjerenje u postojanje Boga – i to, naravno, obavezno u nekoj od ustaljenih verzija kao što je kršćanstvo.

Primjer koji već duže vrijeme onako izdaleka promatram je britanski fizičar John Polkinghorne, vremešni mislilac koji je na temu odnosa vjere i znanosti napisao, ako je vjerovati Wikipediji (a sam se ne bih upuštao u brojanje), nekih 26 knjiga. Kao netko tko je o toj temi dosad napisao tek nekoliko desetaka stranica moram priznati da sam i više nego impresioniran tolikom kvantitetom. Doduše, kvaliteta već nije tako dojmljiva: kad krenete u bilo koji teistički argument koji Polkinghorne nudi – ako imate oko za filozofiju – odmah otkrijete desetke rupa.

Da ne zamaram čitatelje previše svim finesama filozofske argumentacije, argument koji i Polkinghorne ponavlja svodi se na to da su pred Bogom, načelno, dvije mogućnosti stvaranja svijeta: jedna je ona u kojoj smo svi mi bića bez slobodne volje i u kojemu onda sve ide kao po špagi, bez ikakvog zla. Druga je ova koja se i ostvarila: svijet u kojemu ljudi imaju slobodnu volju i onda postoji mogućnost zla. Leibniz, sasvim razborito, smatra da je bolji izbor ovaj drugi svijet – jer u prvome biste imali robove i nebeskog Tiranina

Da ne bih sad ja napisao knjigu o nečemu što po mom sudu nije ni vrijedno rasprave, zastat ću samo na jednoj temi – onoj o pitanju zla, za koje i Polkinghorne smjerno priznaje da je najveći problem teizma (kad mu već evolucija i uspješno objašnjavanje prirode samom prirodom nisu nikakvi problemi).

Polkinghorne ne nudi neki stvarno novi odgovor – on samo sa stanovišta suvremenog znanstvenika reciklira Leibnizov argument o ”najboljem od svih mogućih svjetova”.

I Leibniz je bio skriboman kojega nije mrzilo da tom svom šupljikavom argumentu posveti cijelu knjigu (zapravo, čak dvije, od kojih je ona ”Teodiceja” i ušla u povijest filozofije).

Da ne zamaram čitatelje previše svim finesama filozofske argumentacije, argument koji i Polkinghorne ponavlja svodi se na to da su pred Bogom, načelno, dvije mogućnosti stvaranja svijeta: jedna je ona u kojoj smo svi mi bića bez slobodne volje i u kojemu onda sve ide kao po špagi, bez ikakvog zla. Druga je ova koja se i ostvarila: svijet u kojemu ljudi imaju slobodnu volju i onda postoji mogućnost zla. Leibniz, sasvim razborito, smatra da je bolji izbor ovaj drugi svijet – jer u prvome biste imali robove i nebeskog Tiranina.

Kod Polkinghornea to ujedno znači da je ovaj svijet ”ide u paketu” – morate imati i i dobro i zlo, jedno bez drugoga naprosto ne ide.

”Svi smo skloni misliti da bismo, kad bismo mi upravljali svijetom, to napravili bolje, sačuvali sve dobro i riješili se sveg zla”, iznosi Polkinghorne, koji će na drugom mjestu reći da su nekada čudni putovi Gospodnji.

Tu je ideju svojom satirom satro još Voltaire u ”Candideu”, a mnogima i danas izmiče što je Voltaire zapravo htio reći kroz svoju priču o naslovnom liku, njegovom profesoru Panglosu (karikaturi Leibniza) i lijepoj Cunégonde.

Nije malo onih koji misle da je Voltaire samo nabrojao zlo u svijetu i time promašio Leibnizovu ideju, jer je Leibniz i inače već bio svjestan da zlo postoji.

Izmiče to i Polkinghorneu, kao što to jasno razotkriva njegova rečenica o našem nerealnom očekivanju da bismo mi to izveli bolje i riješili se sveg zla.

Polkinghorne zapravo otkriva sve one slabosti tako prisutne kod znanstvenika koji se odluče upustiti u vode filozofije i teologije – kao da je dovoljno poznavati kvantnu mehaniku, pa onda imati odgovor na sva ostala pitanja.

Možda za početak treba reći da sloboda volje za Bibliju uopće nije fundamentalni koncept. I da mnogi kasniji teolozi – posebno Calvin (čiju teologiju velikim dijelom baštini Polkinghorneova Anglikanska crkva) – čak i negiraju slobodnu volju. Naravno, nema još konačnog odgovora na pitanje postoji li uopće slobodna volja (što je još Kant britko dokazivao u svojim antinomijama čistog uma), pa je vrlo dvojbeno na tom konceptu graditi bilo kakav teološki ili filozofski sustav

Da krenemo redom.

Možda za početak treba reći da sloboda volje za Bibliju uopće nije fundamentalni koncept. I da mnogi kasniji teolozi – posebno Calvin (čiju teologiju velikim dijelom baštini Polkinghorneova Anglikanska crkva) – čak i negiraju slobodnu volju. Naravno, nema još konačnog odgovora na pitanje postoji li uopće slobodna volja (što je još Kant britko dokazivao u svojim antinomijama čistog uma), pa je vrlo dvojbeno na tom konceptu graditi bilo kakav teološki ili filozofski sustav.

Ali postoje i dublji problemi. Primjerice, Bog poštuje slobodnu volju silovatelja da provede svoj bezumni naum u zlodjelo. A što onda sa slobodnom voljom žrtve?

Što je uopće sa slobodnom voljom svih dosadašnjih milijuna i milijuna žrtava?

Ispada kako je sloboda dana samo onima koji je imaju sile i provesti u (ne)djelo, dok je drugima preostalo samo da trpe, bez ikakve stvarne mogućnosti izbora.

Smiješno je i reći da žrtva ima slobodu protiviti se – stavite se samo u kožu nekog logoraša u Auschwitzu i razmislite o kakvoj tu slobodi uopće može biti riječi.

Nesretniku (zapravo milijunima njih) ostavljene su samo dvije mogućnosti: ili da se odmah ubiju ili da trpe i nadaju se nekom spasu (koji je na kraju došao samo za tisuće njih, od kojih je onda polovica preminula u prvih par tjedana nakon oslobođenja).

A fundamentalni problem koji ima Polkinghorne – zajedno sa cjelokupnim kršćanstvom – je jedna iluzorna ili-ili pozicija: ili svijet s ovolikom količinom zla ili savršeni svijet, nema ništa između.

Lijepo je poput (inače ateista) Lennona maštati o tom idealnom svijetu, no mene su takva maštanja odavno napustila, doživio sam već i one godine koje nažalost Lennon nije dočekao.

Jednostavno mislim da je ovaj svijet – uza svu slobodnu volju – mogao i morao ispasti puno bolje.

Svatko tko je išta ikada u životu vodio dobro zna da nema idealne organizacije, nema savršenog sustava, ali to nipošto ne može biti izlika za svu količinu gluposti i zla koje smo se nagledali kroz povijest.

U tome leži i srž Voltaireve satire: nije neobjašnjivo da zlo postoji, ali ovolika količina jednostavno je nedopustiva.

Ali postoje i dublji problemi. Primjerice, Bog poštuje slobodnu volju silovatelja da provede svoj bezumni naum u zlodjelo. A što onda sa slobodnom voljom žrtve?

Dovoljno je samo da krenete kroz povijesne knjige i pročitate gotovo na svakoj stranici strahovite rečenice poput ”Samo u tom danu poginulo je 20 tisuća britanskih vojnika”, ”Obje su strane u bitci kod Verduna imale oko milijun poginulih”, ”Smatra se da je japanska vojska u Nankingu ubila oko do 300 tisuća Kineza”, ”U tridesetogodišnjem ratu njemačke su zemlje izgubile gotovo polovicu stanovništva” i tako nebrojeno puta, s brojkama i puno većim od ovdje spomenutih.

Da nadodam kako je prije samo nekoliko stoljeća smrtnost novorođenčadi iznosila oko 50%.

Otprilike je toliki postotak i neandertalske djece koja nisu doživjela 11. rođendan.

Sad vas pozivam na jednu čisto mentalnu vježbu – zamislite da ste Bog (inače nemojte to zamišljati, jer bi to bio znak ozbiljnog psihičkog poremećaja). Možete li i na trenutak predočiti kako biste nekako intervenirali i makar malo učinili stvari boljima? Ne šalim se s vama, barem ne onako neukusno kao što se šale teolozi tipa Polkinghornea.

Primjerice, ako niste znali, osim onog pokušaja atentata koji je izveo ”Tom Cruise” – na Hitlera je još od 1934. pokušano više od 20 atentata. Pri jednom od takvih u studenome 1939. u Münchenu Hitlera je spasilo to što je dvoranu napustio ranije nego što je bilo predviđeno.

Povjesničari kažu da je padala kiša, pa je nacistički zločinac ubrzao svoj odlazak kako bi izbjegao probleme na putu. Bomba je ubila šestero nacista, ubila bi i Hitlera, ali … proradio je božanski osjećaj za slobodnu volju i nepovratno je propala prilika da nacistički ratni stroj na samom početku rata ostane obezglavljen.

Koje bi moralno pravilo prekršio Bog da je tog dana malo kasnije krenuo s kišom ili pomogao da bomba ranije eksplodira?

A takvih povijesnih događaja u kojima je mala i jednostavna intervencija mogla spriječiti ogromnu provalu zla imate koliko god hoćete; jednom sveznajućem biću ne bi trebao biti problem pronaći lagane načine za značajno poboljšanje.

To božansko slijepo držanje za slobodnu volju po sistemu ”kud puklo da puklo” vjerojatno je najblesavija ideja u povijesti teologije (pročitajte Bibliju, pa ćete vidjeti kako je Jahvi takav način razmišljanja jednostavno stran).

Da bilo tko od vas koji ne patite od nekog teškog psihičkog poremećaja uzme u ruke uzde ovoga svijeta – u milijun situacija našli biste prigodu da izbjegnete neko zlo ili ga makar umanjite.

Ukoliko ovaj svijet stvarno vodi neko svemoćno i svedobro Biće – vrijeme je da ono podnese ostavku i posveti se nečem benignijem (primjerice, izračunavanju broja pi; onaj je japanski kompjutor došao tek do nekoliko milijardi decimala)

I da se zbog toga uopće ne morate ispričavati nikome.

Ili da preporučimo policiji da nipošto ne intervenira u slučaju kriminala, jer bi tako povrijedila slobodnu volju provalnika, silovatelja, ubojica?

Ukoliko ovaj svijet stvarno vodi neko svemoćno i svedobro Biće – vrijeme je da ono podnese ostavku i posveti se nečem benignijem (primjerice, izračunavanju broja pi; onaj je japanski kompjutor došao tek do nekoliko milijardi decimala).

Ne vjerujem da bi itko primijetio kako je svijet ostao bez vodstva, osim što imam predosjećaj da bi neke stvari odmah krenule nabolje.

Naravno, ne moram vam ni objašnjavati kako dobro znam da ovaj svijet vodi jedna kombinacija okolnosti i ljudske pameti, dobra, gluposti i zloćudnosti, sve to izmiješano u jednom slatkasto-bljutavom koktelu.

A kad se radi o ”čudnovatim putovima Gospodnjim” – što u teologiji znači da iza svega postoji neki viši cilj, nama još nepoznat – meni uvijek padne na pamet jedna (nažalost) istinita priča koju ja zovem Kako je Milka dobila bijele čarapice.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora