novinarstvo s potpisom
Ima sto stvari za mlade, sto puta pametnijih, nego li uvesti 28 dana obaveznog vojnog roka. Ali naše vlasti smatraju da je osamnaestogodišnjake najvažnije naučiti držati pušku. Misle da to vrijedi tih milijuna koliko će ta beskorisna avantura koštati porezne obveznike.
Zašto ne, recimo, obavezni rad za opće dobro?
Mnoge zemlje nešto slično već imaju, ovo naše nema nijedna. Pa bi momci i djevojke pomagali u staračkim domovima i kuhinjama za siromašne, družili se s djecom s posebnim potrebama, podučavali slabije đake, uređivali svoja naselja i – slobodno nabrajaj do mile volje.
Toliko je toga čime se mladima, za račun zrelosti, može otkriti onaj dio društva koji treba našu pomoć, a koji inače ne vide, pokazati im kako je lijepo i važno dati drugima nešto od sebe i potaknuti ih da budu suosjećajniji, skromniji i, na koncu, sretniji zbog vlastitih kapaciteta.
Ili bi država, umjesto za obuku u vojarnama, mogla plaćati svima neki paket za kazalište i koncerte.
Cijele generacije tako bi otkrivale umjetnost, počele bi cijeniti ljepotu i time bi postajali bolji Hrvati.
Iščuđavamo se zašto tinejdžeri idu na cajke i slušaju hrvatski trash s Narodnog radija? A je li se obrazovni sustav potrudio da im se zorno pokaže nešto drugo, nešto vrednije? Ili je upravo to tako preskupo?
Onda, mladi žele sport, učenje jezika, balet i razne druge divne i korisne vrijednosti, plus i za njih i za domovinu. Ali sve se to kod nas skupo plaća, od vrtića pa nadalje, kapitalizam je okrutan ako hoćeš nešto izvan minimuma, a roditelji nemaju.
No Plenkoviću, kao ni prijašnjima, nije palo na pamet da se svakome plati jedna izvanškolska aktivnost?
Švedska vlada tjedno doznačuje svakom studentu na račun 712 kruna, to je 2500 kuna mjesečno. Naši ništa. Zato mnogi nikad u životu nisu bili na koncertu klasične glazbe. Ali za puške i uniforme će biti. Bilo-ne bilo, ima da bude.
Ili zašto Vlada ne bi financirala skautske kampove za sve maturante na moru i u planinama?
Razne vještine snalaženja u prirodi, pružanja prve pomoći, rješavanja kriza i snalaženja u međuljudskim odnosima korisnije su za ovu zemlju nego opća militarizacija kroz operetnu vojnu obuku od 28 dana.
I to u članici NATO-a koja 10 godina ima profesionalnu vojsku. I u svijetu gdje se ratovi vode monstruoznim oružjima za masovno uništenje i disperziranim bombaškim diverzijama fanatičnih samoubojica.
Vrijedio bi nam, u zamjenu za ovo, uhodani i dobro organizirani sustav civilne zaštite i ta vrsta obavezne obuke za mlade, zašto se toga ovi mudraci ne znaju sjetiti, da momci i cure priskoče kad su poplave i katastrofe i kad treba krčiti makiju da se pojača zaštita od požara. Ima smisla slati ih na mjesec dana da sade stabla i čiste otoke, a nema nikakvoga voditi ih da kopaju rovove i igraju se rata.
Ozbiljna država ima na raspolaganju kojekakve kampanje za mlade koje bi društvu donosile nemjerljivo više nego što bi se za njih plaćalo, a ovo je primitivni populizam. Pa uvedite obavezne radne akcije, i tamo se uči kako postaviti šator, slagati krevete ”na špagu”, prenositi kamenje u tačkama i priskočiti prijatelju u nevolji.
Ne treba za to vojni rok. A niti ćete za tu glupost dobiti glasove.
(Prenosimo s portala Novoga lista).