Bori li se u Hrvatskoj itko protiv sprečavanja informacija?

Umjesto da se zajednički suprotstavljaju organiziranom sprečavanju informacija, Hrvatsko novinarsko društvo i urednici medija u Hrvatskoj iscrpljuju se međusobnim podvalama na najnižoj politikantskoj razini.

Na bitno višoj politikantskoj razini, međutim, organiziranim sprečavanjem informacija bave se hrvatske vlasti, zakonodavne, izvršne i sudbene.

Šteta je što toliko kolektivne energije nije uloženo u znanstvene radove kao u sprečavanje informacija o (ne)etičnosti magisterija, disertacija i ostalih ”znanstvenih posvjedočenja” o tobožnjim vještinama dužnosnika u zakonodavnim, izvršnim i sudbenim vlastima Republike Hrvatske.

Na najnižoj politikantskoj razini HDZ-ovi poslušnici na HTV-u odlučili su ukinuti TV emisiju ”Hrvatska uživo”.

Svjedočimo demonstraciji moći u sprečavanja informacija, primjerice, o donošenju mišljenja o (ne)etičnosti postupanja u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića i objavljivanja znanstvenih i stručnih članaka Snježane Bagić iz Ustavnoga suda Republike Hrvatske

Tim povodom su 15. rujna 2017. godine iz vodstva Hrvatskog novinarskog društva organizirali prosvjed ”ispred zgrade Sabora”.

A odmah za trajanja prosvjeda su s Hrvatske radiotelevizije izdali priopćenje ”da odbacuju pritiske na svoju programsku i uređivačku politiku” te u nastavku da je ”uređivačka autonomnost temelj svakoga slobodnog medija”.

Apsurdno je da se s HTV-a pozivaju ”na autonomnost slobodnih medija” i da ”odbacuju pritiske na svoju programsku i uređivačku politiku”, a da istodobno provode cenzuru (primjerice, TV emisije ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”).

A da HTV nije ”slobodni medij”, kao ni većina ostalih u Hrvatskoj, vidi se već i po smjenjivanjima i imenovanjima uprava, urednika i ostalih medijskih djelatnika na HTV-u nakon svake promjene vlasti.

Upućeni pričaju da na HTV-u postoje paralelne ekipe, jedna lojalna ”tekućim” vlastima, kao i malo ”pritajena” ekipa, lojalna opoziciji, koja čeka ”svoj trenutak”.

I pitanje je u ime točno kojih svojih članova je Hrvatsko novinarsko društvo organiziralo prosvjed ”ispred zgrade Sabora” povodom ukidanja emisije HTV-a ”Hrvatska uživo”?

I u Hrvatskom novinarskom društvu i u Sindikatu novinara svjesni su da prosvjede koje organiziraju bojkotiraju njihovi članovi koji na HTV-u i u ostalim medijima kao zaposlenici poslušno rade i lojalni su poslodavcima – u ovom slučaju nalogodavcima ukidanja emisije ”Hrvatska uživo”.

Pa ”neću valjda zbog toga ugroziti svoju egzistenciju”, rekao je dan prije prosvjeda jedan od ”miljenika” sadašnjih vlasti, koji je član obje udruge, Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske.

I tako je u ”kombinaciji s kontra HTV priopćenjem” i ovaj prosvjed ”ispred zgrade Sabora” završio bez rezultata, slično kao i štrajk u Večernjem listu 2011. godine ili kao i većina ostalih sličnih prosvjednih akcija Hrvatskog novinarskog društva.

Bila je to samo još jedna demonstracija nemoći Hrvatskog novinarskog društva i nastavak akcije pretvaranja medija u vlastodržačke ili komercijalne biltene.

Apsurdno je da se s HTV-a pozivaju ”na autonomnost slobodnih medija” i da ”odbacuju pritiske na svoju programsku i uređivačku politiku”, a da istodobno provode cenzuru (primjerice, TV emisije ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”)

I nadalje malo ili ništa od funkcija ”sedme sile” u javnom nadzoru vlasti u Hrvatskoj.

Ali je, s druge strane, demonstrirana moć u sprečavanja informacija, primjerice, o donošenju mišljenja o (ne)etičnosti postupanja u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića i objavljivanja znanstvenih i stručnih članaka Snježane Bagić iz Ustavnoga suda Republike Hrvatske.

Onemogućeno je novinarsko praćenje, tobože javnog rada (sjednica) saborskoga Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Razmatranja (ne)etičnosti disertacije predsjednika Ustavnog suda i članaka zamjenice predsjednika Ustavnog suda na sjednici Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zatvoreno je za javnost jer se: ”radi o povjerljivim informacijama”.

Umjesto da mi kao novinaru omoguće praćenje sjednica odgovoreno mi je da se: ”javnost obavještava o radu priopćenjem za tisak i drugim sredstvima priopćavanja, ali tek kada je završena rasprava”.

Kao slobodni novinar odbijam kao neosnovanu tvrdnju da se radi o ”povjerljivim informacijama”.

Neprihvatljivo je da objavljeni radovi (disertacija u NSK dostupna je svim studentima i objavljeni članci dostupni svoj javnosti) mogu biti proglašeni ”povjerljivim informacijama” kao da su državna, službena ili poslovna tajna.

Tako, uostalom, nisu ni klasificirane te tzv. ”povjerljive informacije” Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Neprihvatljiv je i pokušaj da se iste tobože ”povjerljive informacije” proglase zaštićenim osobnim podacima, jer status zaštićenih osobnih podataka se ne može zahtijevati za objavljene disertacije i članke javnih dužnosnika.

Zbog toga sam odlučio podnijeti i službeni zahtjev prema Zakonu o pravu na pristup informacijama i zatražiti zapisnik sa sjednice Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju održane 7. rujna 2017. godine i cjelokupnu dokumentaciju u predmetima donošenja mišljenja o (ne)etičnosti postupanja u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda i objavljivanju znanstvenih i stručnih članaka Snježane Bagić, zamjenice predsjednika Ustavnog suda.

Neprihvatljivo je da objavljeni radovi (disertacija u NSK dostupna svim studentima i objavljeni članci dostupni svoj javnosti) mogu biti proglašeni ”povjerljivim informacijama” kao da su državna, službena ili poslovna tajna

Nemam iluzija da će mi nakon tog zahtjeva dati tražene informacije, ali će morati donijeti rješenje kojim odbacuju ili odbijaju zahtjev, što je osnova za pokretanje upravnog sudskog postupka.

I svjestan sam da će sve trajati unedogled.

Sve sam to već prošao kada je Ustavni sud nastojao spriječiti informacije o eliminaciji iz postupka na Europskom sudu za ljudska prava tužbe iz Hrvatske bez pisane i obrazložene sudske odluke (pogledati: ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu” na banneru Autografa).

Smatram da javnost ima pravo na informacije jer je jedino tako moguć javni nadzor vlasti.

Veliki je nerazmjer u ulaganju kolektivne energije u sprečavanje informacija i nasuprot tome u ostvarivanju prava pristupa informacijama.

Odlukom Ustavnog suda (U-II-6251/2016) objavljenom 25. travnja 2017. godine ukinut je čl. 7. stavak 4. Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Ukidanjem tog članka Odbor za etiku više nije ”zadnja instanca” u ocjenjivanju (ne)etičnosti u znanosti i visokom obrazovanju (pravnici kažu da je Odbor razvlašten).

Međutim, prije raspravljanja o čl. 7. stavku 4. Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na Ustavnom sudu Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, ”izuzeo se od raspravljanja i glasovanja”. Toj sjednici Ustavnog suda predsjedala je Snježana Bagić kao zamjenica predsjednika Ustavnog suda.

Gotovo 14 mjeseci ranije, ožujka 2016. godine, prije te sjednice Ustavnog suda objavljena je knjiga prof. Vjekoslava Miličića o plagiranju znanstvenih radova (”Ćudoređe i deontologija znanstvenog rada – nećudoređe i neprofesionalnost plagiranja”). U toj se knjizi govori i o disertaciji Miroslava Šeparovića.

Nakon što je bilo definitivno jasno da će o disertaciji raspravljati i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, Ustavni sud je odlučio ukinuti čl. 7. stavak 4. Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a Miroslav Šeparović se ”izuzeo od raspravljanja i glasovanja”.

Prije raspravljanja o čl. 7. stavku 4. Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na Ustavnom sudu, Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, ”izuzeo se od raspravljanja i glasovanja” jer mu je bilo poznato da se o njegovoj disertaciji raspravlja na Odboru za etiku

Ne vjerujem da je sve to korektno.

Uostalom, i Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju je nakon te odluke Ustavnog suda ”proširio” raspravu o disertaciji Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda, i na ocjenu (ne)etičnosti članaka Snježane Bagić, zamjenice predsjednika Ustavnog suda.

Ima li tu i osnova za ”trgovanje utjecajima”?

A odredba kaznenog zakona o ”trgovanju utjecajem” glasi: ”Tko iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti, kazniti će se od šest mjeseci do pet godina zatvora”.

Legitiman je interes javnosti za ove rasprave i treba joj osigurati pravo na pristup i informacijama s Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Dobro je da svi sudionici znaju da se paralelno vodi i postupak za pravo pristupa informacijama o svemu tome.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora