novinarstvo s potpisom
”Šutiradu me gospoda, Cigani me šutiradu. Šutira me s noge na nogu svakojaka nacija i vređadu me, šutiradu me s noge na noge…”.
Mnogi od nas znaju za ovaj, kako mnogi kažemo, smešni klip, gde Romkinja (kako politički nekorektno stoji u komentarima Ciganka), ako je to i bitno, govori kako ona zapravo živi i da bi htela jednu garsonjeru sa tekućom vodom.
Ove godine, kao i prethodnih, uz drugačiji, razmaknutiji protokol, obeležili smo 5. avgusta (kolovoza), Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dan hrvatskih branitelja. U pitanju je 25. godišnjica od oslobađanja okupirane teritorije međunarodno priznate Republike Hrvatske, članice Ujedinjenih nacija od 1992. godine.
Zakon kaže da nakon što Vlada dobije poverenje Hrvatskog sabora, predsednik Vlade i članovi Vlade, pred Hrvatskim saborom polažu svečanu zakletvu: ”Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svakoliki napredak Republike Hrvatske”.
Heroj iz naše priče, Boris Milošević, rođeni Šibenčanin, znači državljanin domovine, dobio je čast da obnaša dužnost potpredsednika Vlade Republike Hrvatske, zemlje koja je njegova domovina. Uz to što je pravnik, škorpija u horoskopu, oženjen i otac maloletnog deteta, Boris je eto i Srbin, ali i dalje državljanin Republike Hrvatske.
Digla se kuka i motika, sa svih strana pomalo, svih naroda i narodnosti, kao ona crnogorska nesuđena himna ”Onamo, ‘namo”, te su pogana usta, koja govore ekavicom i ijekavicom, s one i ove strane Dunava, krenula u kuknjavu i proklinjanje do kolena sedmoga. Kako je moguće, da potpredsednik hrvatske Vlade, državljanin domovine, ide u grad Knin, na ono za šta latentni šovinisti drže da je samo slavljenje progona, ali ne i oslobođenja.
Kako je moguće da se taj Boris, još prezimena Milošević, to ga valjda nešto više određuje od nekoga k’o se recimo preziva Grčić, sme da izda čitav srpski narod, uz obavezni dodatak da je ”Kosovo srce Srbije”, te k’o je njega ovlastio da im, onima koji žive po amerikama, irskama, nemačkama i u glavnom gradu Austrije Beč (ne Beču), zariva neprijateljsku ruku pomirenja u sred šovinističkog srca.
Po komentarima Srba koji žive u Srbiji, valjda jer u Srbiji ne žive samo Srbi i Srbija pripada svim državljanima, koji su najveće patriote jer se kite folklorom bez sadržaja, svetosavlje, šljivovica i truba, oni bi da se odreknu heroja Borisa, da mu zabrane ulazak u Srbiju jer je on izdao njihove propale ideale.
Da se vratimo u rikverc i posrnulom puku, koji se krsti s desna na levo i obrnuto, više nogama nego rukama, objasnimo neke elementarne stvari.
Znate ono, kada se ograđujemo od neustavne NDH (ta tvorevina stvarno nije imala ustav), pa kažemo kako u izvorišnim osnovama sadašnjeg Ustava stoji da:
”(…) u uspostavi temelja državne suverenosti i razdoblja Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske…”.
Profesori prava su nam to protumačili, jer imamo problema sa dedukcijom koja nije ksenofobna, homofobna, mizogena, rasistička i šovinistička, da moderna Republika Hrvatska, ona koja je i primljena u Ujedinjene nacije, svoje temelje je izgradila i na antifašizmu (ZAVNOH). Onda smo vrlo rečiti, hvalimo se time i stalno ističemo, ”na, evo ti, tu ti sve piše”.
Samo pasus ispod, koji mnogi neuspešno preskaču, te beže od njega k’o đavo od krsta, stoji da su ti isti temelji domovine, koju neki i dalje ne prihvataju kao svoju, pa tako svoje sumanute projekcije lepe na heroja Borisa, nastali i na ”(…) pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.-1995.)”.
Ljudi, drugi Ustav nemamo.
Boris Milošević, kao potpredsednik hrvatske Vlade, svih hrvatskih građana, državljanin domovine, položio je zakletvu da će se pridržavati Ustava i zakona svoje domovine Hrvatske.
Ne postoje nikakve sporne ”tačke”, saborska zastupnica sa krpom na licu i pelenom bi korigovala to u ”točke”, da na dan 5. avgusta (ona bi opet zadihano ispravljala august u kolovoz) bude u gradu Kninu.
Ove godine smo iz grada Knina (bez da ulazimo u to šta se pre i posle desilo sa civilima svih nacionalnosti) čuli samo pomirljive i uključive poruke.
Prisustvo Borisa Miloševića, heroja ove priče, je svakako doprinelo tome i ja mu se kao građanin, daće Bog (a Bog je samo jedan), te sutra kao i državljanin domovine, svim srcem zahvaljujem i želim mu puno uspeha u radu!
Borise, i u moje ime si, a ja sam i dalje Srbin, definitivno bio u gradu Kninu i hvala ti!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.