Brešanova Mrduša Donja je ova naša Mrduša Donja

Na znanstvenom kolokviju o Ivi Brešanu, održanom 27. svibnja 2025. god. u Vodicama, govorio sam o Mrduši Donjoj kao antropološko-političkom usudu Hrvatske.

Ova groteskna tragedija nastala je 1965. god., ali budući da progovara u ljudskoj naravi smještenoj u specifično hrvatski geografsko-mentalni ambijent, protok vremena joj ne oduzima aktualnost, štoviše – vremenski odmak pokazuje da usudu ne možemo i nećemo pobjeći.

Ljudska narav je, nažalost, nepromjenjiva, baš kao i mentalitet koji je vezan za ovaj prostor – prostor Mrduše oblikuje one koji na tom prostoru žive. Evolucija je nemoćna pred ljudima tla.

Izlaganje sam započeo s opisom istinitog događaja. Naime, jednom je čovjeku, mom znancu, pozlilo, preko veze je medicinski obrađen, zaključeno je da se ne radi o hitnom i po život opasnom stanju te je otpušten iz zdravstvene ustanove.

Isti dan je umro.

Čovjek je, dakle, umro preko veze. No, je li on uistinu tada umro ili je, svojim odlukama, izborima i političkim pristancima radio u prilog svoje, ali i tuđe smrti, onoga dana kada se, kao član stranke, počeo fanatično boriti za svoju stranku –  HDZ?

Znamo da je HDZ koruptivna stranka. Uostalom, čak je i na našim sudovima, a to su sudovi po mjeri HDZ-a, ova stranka osuđena zbog korupcije. Korupcija je smrt i ubijanje, ne samo ekonomije i pravde, nego, u konačnici, i naše biologije.

Ljudi su uglavnom prerano ograničena bića, usmjerena na sadašnje vrijeme i sadašnje odnose, no, budući da se nalazimo u društvu, odluke koje mi donosimo ne tiču se samo nas, nego one proizvode čitav lanac posljedica, a te posljedice ćemo osjetiti u budućnosti – i to ne samo mi i oni koje mi znamo, nego i mnogi koje nismo upoznali.

Podržavanjem HDZ-ove korupcije, ovaj, sada mrtvi čovjek, podržavao je zapošljavanje preko veze, sudjelovao je u urušavanju obrazovnog i zdravstvenog sustava, uništavao je povjerenje u pravni sustav i zbog toga je umro. Umro je kako je i živio – preko veze, podržavajući korupciji. Njegov život je bio život preko veze, njegova smrt je smrt preko veze.

Zahvaljujući njegovom djelovanju korumpirano je sve i svašta, zbog te korupcije je on umro. Umrli su mnogi prije njega, umrijet će i mnogi poslije njega. On je širio smrt i umiranje.

Korupcija je upravo to što sam naveo – smrt. Shvaćamo li da je korupcija društvena i biološka smrt? Sasvim svejedno, nije nužno da shvatimo, dovoljno je da živimo u korumpiranom društvu – umirat ćemo, i to, ako imamo sreće, preko veze.

Veza će nam trebati kako bismo umrli iako, da kojim slučajem ne živimo u korumpiranom društvu, ne bismo trebali i ne bismo smjeli umrijeti. Uzročno-posljedično slijed djeluje neovisno o tome jesmo li mi toga svjesni ili ne. Ovaj čovjek nije bio svjestan što radi sebi i drugima, jer je bio usmjeren na prividnu, trenutnu korist koju je ostvarivao zahvaljujući bliskosti s HDZ-om.

Nije ovo karakteristika samo ovog anonimnog čovjeka. Pogledajmo samo što sve rade suci, državni odvjetnici ili premijeri. Zar oni uistinu misle da se demonstracija njihove snage u sadašnjem trenutku neće pretvoriti u demonstraciju njihove slabosti i ostavljenosti u budućnosti? Ako to misle, njihov problem nije samo institucionalno-moralni, on je ujedno i intelektualne naravi.

Ne možemo i nećemo pobjeći od onoga što smo učinili u prošlosti, baš kao što je nemoguće da se na nas ne obruše posljedice izbora onih snaga koje su dobile politički legitimitet da formiraju društvo i sve što tom društvu pripada.

Naše društvo je formirano kao iznimno koruptivno društvo, ta korupcija će nas nesumnjivo zahvatiti. Građani imaju pravo ne izaći na izbore, taj neizlazak će ih dočekati u budućnosti, dovoljno dalekoj da ne shvate kako su ono što ih sada pogađa izabrali (pasivno ili aktivno) prije 2-3 desetljeća.

Ivo Brešan je znao kakvo je naše društvo i kakvo će biti, ono je savršeno opisano u Mrduši Donjoj. Pogledajmo samo Mačka, tog sitnog izdajnika, nedoraslog čak i onoj minimalnoj ulozi koja ga smješta u ljudski rod, a ta je da, ako već nije u stanju biti moralni subjekt, onda bi trebao, zbog zova moralnosti, biti aktivni svjedok tuđe moralnosti. On to odbija biti.

Mačak je, za one koji nisu čitali ovo djelo, pristao na to da za pronevjeru bude optužen i osuđen čovjek koji se nije ogriješio o zakon, a sve kako bi, uz sitno napredovanje koje odgovara niskosti njegovog moralnog statusu, za to bio nagrađen od onoga tko je tu pronevjeru izvršio, a izvršio ju je lokalni partijski moćnik – Mate Bukarica.

Zanimljivo je da taj Mačak izriče rečenicu koja odzvanja i odzvanjat će, neovisno o proteku vremena, vrijednosnim prostorom Mrduše: ”Ja mislim, drugovi, da je taj šta je napisa toga Amleta surađiva za vrime rata s četnicima”. William Shakespeare je, dakle, suradnik četnika, baš kao što su u današnjoj Mrduši hrvatski izdajnici i suradnici četnika svi oni koji se zalažu da Mrduša evoluira u državu slobode, pravde i istine.

Ponavljam, Brešan je ovo napisao 1965. god., a u ovoj našoj sadašnjoj Mrduši Donjoj se, 60 godina poslije, četnicima proglašavaju oni koji u srpskim kulturnim centrima ne vide obavještajne strukture, nego ono čemu ti centri služe, a služe kulturi.

Mačak predstavlja prosječnog građanina države, i to one države koja ne razumijeva vlastitu bit i zbog toga pluta morem institucionalne neodgovornosti.

Ako pogledamo rezultate izbora, bilo kojih i bilo kada, u ovoj našoj, bezvremenskoj Mrduši Donjoj, jasno je da imamo birače koji se od Mačka ni po čemu ne razlikuju te da ti birači biraju i da će uvijek birati Bukaricu. Nema Mrduše bez Bukarice i Mačka.

Neću navoditi ostale likove, dovoljno je još spomenuti učitelja Škuncu, predstavnika akademske zajednice. Birajući između Shakespeara i Bukarice, on izabire Bukaricu, birajući između Hamleta i Amleta, on izabire Amleta, birajući između mraka i svjetla, on bira svjetlo koje ne dokida mrak nego pruža uvid u stvarnost mraka. To je svjetlo koje Škunci omogućava da vidi ono čemu služi.

On služi tome da bude nijemi čuvar i podržavatelj orgija u prostoru koje se predstavlja kao mjesto ljudskog života, a zapravo je riječ o kaljuži besramne prostitucije.

Mrduša Donja je prostor nesmetane i željene prostitucije, tu prostituciju podržavaju i na životu održavaju prostitutke nad prostitutkama – intelektualci koji ne služe ideji države nego demonstriraju posluh Bukaričinoj državi.

Ta Mrduša Donja je ova naša Mrduša Donja, ta 1965. god. je ova naša 2025. god.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Lave XIV., pozovi katolike da razoružaju duše!
    •  Lav XIV. će biti papa Kristovog Govora na Gori
    •  Glasači HDZ-a u Zadru ne trebaju polagati test inteligencije
    •  Hrvatska nestaje u kanibalističkom zanosu lažljivaca
    •  Franjo nikada nije izdao vlastitu ljudskost
    •  Ne postoji razlika između tzv. naših i vaših silovanja
    •  Isus Krist ne udovoljava hrvatskom poimanju kršćanstva
    •  Ne ponizuj se i ne plači pred tuđim vratima!
    •  Riječ o ljudima koji nikada ništa realno nisu bili
    •  Zašto je važno da Plenković izgubi izbore u Zadru

> Svi tekstovi ovog autora