novinarstvo s potpisom
Možda se teško oteti dojmu da danas, 8. studenog 2015., na biračka mjesta ulazimo kao u kakav casino u kojem pravo ne poznajemo ni pravila ni strategiju igre, premda su nas ovih dana obasipali informacijama o mogućim rezultatima uglavnom građenima na diskreditiranju protivnika.
Zastave se ne vijore oko programa, nego se pletu oko fotelja. Oko ispraznih obećanja kojima malo tko još vjeruje, obećanjima često bez ikakve strategije na putu prema njihovu održanju. Pogotovu ne dugoročne strategije.
Po strani se zavijori po koja naizgled drukčija krpa u rukama onih koji su uvjereni da je njihov kapital određen svjetonazor ili obrana kakva fiktivna identiteta, na uštrb, dakako, onih koji mašu istom takvom krpom suprotnoga predznaka.
Demokracija bi u prijevodu trebalo značiti: vladavina naroda (grč. demos – narod i krateo – vladam). No, u različitim razdobljima povijesti ”vladavina naroda“ različito je bivala shvaćena.
Grčka demokracija bila je vladavina naroda iz koje su bili isključeni robovi. U buržujskoj demokraciji narod je, doduše, birao između više stranaka, ali na kraju je vladala stranka u čijim je rukama bio kapital. U socijalističkim demokracijama parlamentarizma nije bilo, ali se išlo za tim da ljudi što više upravljaju sredstvima za proizvodnju i raspodjelom viška rada.
U naše dane, kada svijetom vlada zakon tržišta, a ne rada, kada banke vuku konce iza političke scene a kapital se koncentrira u rukama malobrojnih, samoupravljanje se čini utopijom, a demokracija se sve više pokazuje kao diktatura određene klase (ili modernije rečeno: elite). U nas one koja je još uvijek, čini se, u fazi prvobitne akumulacije kapitala.
Riječ ”casino“ (”mala kuća“) dolazi iz talijanskog jezika (točnije: venecijanskoga narječja) i izvorno označava privatne prostorije mletačkih plemića u blizini Duždeve palače, gdje su, kao službenici državne uprave, odijevali službene odore za sudjelovanje na sastancima Velikog vijeća. Budući da su čekajući početak sastanka kartali ili igrali društvene igre, s vremenom su se kuće u kojoj se, uz određenu koncesiju, igraju igre na sreću počele zvati casinima.
Danas su casina mjesta na kojima se vrti golem novac, a najveći njegov dio ostaje u džepovima vlasnika. Statistička vjerojatnost, naime, određuje da je casino kao tvrtka u svakom trenutku u prednosti nad igračima, odnosno u najvećem broju slučajeva on pobjeđuje u igrama. Novčane nagrade za pobjede u kockanju uglavnom se ne oporezuju te se casino može zlorabiti i za pranje novca.
Demokracija u nas se u mnogočemu može usporediti s kockarnicom. No, prilično malom, često diletantskom i gotovo beznačajnom kockarnicom. Naime, prava igra se igra negdje drugdje. I to vrlo oštra igra.
Igra u kojoj se mijenjanjem geopolitičke karte svijeta stvaraju nove političke konstelacije odvija se sve većom brzinom. Već jesmo u grotlu stvaranja novih blokova: oni će među ekonomski i politički jakim zemljama zacijelo biti drukčije raspoređeni nego dosad.
A mi među njima ponovno stiješnjeni, što s obzirom da rat u mnogim glavama i u Srbiji i u Hrvatskoj još zapravo nije završio, može biti vrlo opasna pozicija.
Sutradan po izborima Hrvatska zasigurno neće odjednom jurnuti naprijed ili narasti do doista pravne države u kakvoj će posao političara biti kao ma koji drugi posao.
Igru će opet odnijeti casino. Jer: učinimo li i najbolji mogući izbor između ponuđenih, teško da će se išta promijeniti sve dok priželjkujemo ili pokušavamo tek poboljšati sustav unutar kojega se bacakamo. Možda ćemo jedino moći dati priliku mlađim igračima.
Ipak, jednu nam pobjedu danas nitko ne može oduzeti: izaći iz kockarnice, udahnuti plavetnilo lijepoga, jesenskog dana, poslušati kakav dobar vic, pročavrljati s poznanicima i naći se s najdražim nam ljudima oko, ma koliko skromni bili, nedjeljnoga ručka ili večere. Živjeli!