autograf.hr

Prvi rezultati istraživanja javnog mijenja provedenoga neposredno nakon prvog kruga izbora govore da kandidat SDP-a Zoran Milanović ima veće šanse nakon 5. siječnja useliti se na Pantovčak nego što ih aktualna predsjednica, kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović ima da tamo ostane sljedećih pet godina.

Premda je ljudska rasa po svojoj povijesti nedvojbeno selilačka; premda se u Evropi na prste jedne ruke mogu nabrojiti nacionalne države koje nisu utemeljili neki useljenici u posljednjih 2000 godina; premda smo ama baš svi u Evropi, Aziji, Oceaniji i objema Amerikama potomci šačice iseljenika iz Afrike (a i nekih kasnije prispjelih odande) i stoga, […]

Svaki put kad se u Hrvatskoj održavaju izbori, svjedočimo istim scenama. S jedne strane vidimo ogromne gužve na biralištima u Bosni i Hercegovini, društvenim mrežama kolaju organizacijski detalji prijevoza ljudi do biračkih mjesta u toj zemlji, sve u organizaciji HDZ-a naravno, a lijevo-liberalna javnost u Hrvatskoj se zgraža nad tim scenama, dok nimalo zanemariv broj […]

Znamo što se u izbornoj noći događalo u HDZ-u. Frka. Što sada kada su došli do drugog kruga izbora? I za tu situaciju postoji par pravila i malo logike.

U prvih 1200 godina kršćanstva najveći blagdan bio je Uskrs s velikim blagdanskim danima Velikog tjedna koji su bili uvod u proslavu Kristova uskrsnuća. Ali u 13. stoljeću na scenu je stupila nova osoba: Franjo Asiški osjećao je da ne trebamo čekati na Božju ljubav putem križa i uskrsnuća.

(Opaska uredništva: Tekst je kraćen pošto ga je kolegica Sanja Modrić morala napisati i predati redakciji Telegrama, od prilike, kada je bilo zbrajano 90% glasova).

Saznajemo da u gradskom proračunu za sljedeću godinu ne postoji stavka renoviranja Kina Europa. Kao što ni u prethodnom rebalansu budžeta takve stavke nije bilo.

Dan izbora za predsjednika Republike Hrvatske ovaj put pada točno na dan kada počinje Hanuka, židovski blagdan svjetlosti. I podsjeća na davnu pobjedu Makabejaca nad grčkom vojskom koja je branila židovskom narodu njihovu vjeru i tradiciju. Manjina je ipak uspjela pobijediti mnogobrojnu grčku vojsku i ponovo posvetiti Hram u Jeruzalemu.

Neznano je kako je to točno bilo, ali nije teško rekonstruirati. Marko Skejo je te 1996. navratio u MORH, negdje u Splitu, i na oglasnoj ploči vidio oglas. Na oglasu je pisalo: Iznajmljuje se poslovni prostor. Za siću. Soba 17, na kraju hodnika desno – a tako je, kune se onaj električar koji je u […]

Nakon niza gafova posljednjih dana, maxi i mini-skandala i čudnih izletavanja u javnosti, njezin stožer imao je još jedan ogroman gaf iliti propust. U pozivu medijima, koji aktualnu predsjednicu i predsjedničku kandidatkinju HDZ-a u izbornoj noći planiraju pratiti u njezinu stožeru, njeno ime je – Kolinda Grabar-Vuković.

“Ono što je meni problem jest da se ja već godinama borim s korupcijom u tajnim službama”, izjavila je Kolinda Grabar-Kitarović u debati predsjedničkih kandidata na HTV-u imenujući pritom “SOA-u, VSOA-u i druge službe”.

Kada bi se neupućeni promatrač ovih dana našao u Hrvatskoj, slušajući predsjedničke kandidate, prilično je sigurno da bi pomislio kako se nalazi u Ukrajini ili Siriji. Jer kako se predizborna kampanja približava vrhuncu, retorika koja prevladava stvara dojam kao da je Hrvatska na pragu novog rata.

Da se dao uvući u igru, a nagovarali su ga, Željko Rohatinski bio bi vjerojatno loš premijer. Ne zato što ne bi znao ili razumio posao, nego zbog toga što ne bi pristao na niske političke spletke na kojima se temelji naša politika.

Koliko ste puta čuli rečenicu: “Hrvatskoj je potreban HDZ”? Tijekom povijesti su je uglavnom izgovarali članovi te stranke, nastojeći obrazložiti razloge zbog kojih će HDZ isplivati iz močvarne nakupine financijsko-korupcijskih skandala koja oko njega periodički nabuja. No, mantru o nacionalnoj potrebi za HDZ-om nerijetko su izgovarali i predstavnici drugih, konkurentskih stranaka.

Uvijek je kod nas bilo tako. Dok je za jedne studij medicine bio prečica do lakog stjecanja cjeloživotnoga društvenog ugleda, drugi su je studirali da bi liječili ljude. To je, i doista ništa drugo, razlog zašto je, pogotovu nakon tobožnje demokratske tranzicije, toliko liječnika, ili bolje rečeno svršenih medicinara, u politici, naročito među političkim ekstremistima, […]

S obzirom na to kakvi se razorni projektili ispucavaju u finišu ove kampanje, razložno je postaviti pitanje: ima li života poslije izbora?

Iako je u političkom i državotvornom smislu odavno upokojena i nema nikakvih izgleda, niti nastojanja da se u skorije zamislivo vrijeme obnovi igdje drugdje, osim u noćnim morama hrvatskih desničara, Jugoslavija je nastavila postojati kroz zajedničko tržište, jedinstveni kulturni prostor i pop-kulturne fenomene. Ovo čini bolju stranu postjugoslavenske suradnje.

Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije.

Furiozni finiš kampanje aktualne predsjednice Republike teško da daje vremena i prostora da se sagleda šira slika. Iz silnih količina fake-newsa, populizma, izjava tipa “vjerujete li vi meni ili svojim očima” i bižuterijskog nacional-populizma poput pridržavanja ranjenog vojnika iz Afganistana na Ovčari teško je uopće izroniti i uhvatiti dah, a kamoli pogledati krajolik.

Voljeli ih ili ne, ali u Srpskom narodnom vijeću znaju zatalasati ovdašnju javnost. Pritom se niti ne trebaju jako potruditi. Dovoljno je da u nekoliko hrvatskih gradova postave plakate na – ćirilici.