novinarstvo s potpisom
U našem društvu u pokušaju opet su oživjele mnoge etičke i religijske rasprave. Pretpostavljam da je tome tako zato što su dobrota i svetost naše temeljne karakteristike.
Čovjek je biće predrazumijevanja koje proizlazi iz njegovog egzistencijalnog horizonta i koje tvori spoznajnu razinu njegovog egzistencijalnog horizonta. Mi smo upravo ono što naš horizont jest.
Katolička crkva u Hrvatskoj u mnogim segmentima iskazuje nemoć za uspostavljanjem dijaloga, a samim time i prihvaćanjem tolerancije, kao nužne razvojne faze suživota u hrvatskom društvu.
Prava država je pravna država. Republika Hrvatska nije prava država jer nije pravna država, i sve dok ne postane pravna država, nije država.
Ove godine se, raznim manifestacijama, obilježava trideset godina od pada Berlinskog zida. Prigoda je to da se susretnemo sa stvarnošću hrvatske nacije i sa stvarnošću hrvatskog nacionalnog subjekta.
Misao se određuje kao ono što misleći mislimo. Svi koji misle cijene misao i znaju da je moguće razlikovati misao o domovini, prošlosti, vjeri, ljubavi, istini od naredbe što domovina, prošlost, vjera, ljubav i istina trebaju snagom naredbe biti.
Hrvatska koja nije nastala, ali nastaje, potresena je zbog mnogih oblika nasilja koje se događa u poznatoj Hrvatskoj, prividno nastaloj samo zato što je počela postojati, ali u postojanju nije zgotovljena, te stoga samo polupostoji.
Hrvatska je uistinu posebna zemlja, a to dolazi do izražaja u tome što mnogi ili možda i čak svi građani, na iznimno zainteresiran način, vlastiti egzistencijalni ritam vežu za ritam javnog života ove zemlje.
Individualizam nije ništa drugo nego spoznaja da se naše ”ja” u potpunosti razotkriva u samoći. Iako sebe nije moguće spoznati bez drugih bića, mi ne možemo postojati bez povratka u vlastitu samoću u kojoj se prisjećamo sebe dok smo djelovali s drugima.
Predsjedničin govor u Kninu izazvao je mnoge reakcije, ali potpuno pogrešne. Svi su se, tražeći raciomorfno objašnjenje za retoričko-epistemološku nesuvislost, pitali što se Kolindi Grabar-Kitarović dogodilo.
U primitivnom pred-društvu vlada načelo svi protiv svih, a u suvremenim društvima nesvjesnim vlastite primitivnosti vlada načelo svi protiv jednoga.
Mnogi su pokušavali na različite načine odrediti ono što je čovjeku najvlastitije, ono što ga razlikuje od svakog drugog oblika života, pa su dolazili do toga da je čovjek biće koje proizvodi, stvara tradiciju, smije se, nadilazi prirodni svijet kreirajući povijesni svijet, itd. No, ono što se ne spominje često, a bitna je karakteristika ljudskog […]
Država i religijske zajednice imaju moć provođenja legitimnog nasilja. Budući da zakoni čovjeka obvezuju izvana, a moralne i religijske norme iznutra, sasvim je razložno da država, provodeći legitimno nasilje putem zakona (to nasilje je zato i legalno) i institucija, ne zahvaća čovjeka kao čovjeka, ne želi urediti njegovu individualnu povijest, nego se usredotočuje na čovjeka […]
Izborni ciklusi ne razotkrivaju samo kolektivnu volju nekog biračkog tijela, razinu javne svijesti i smjera razvoja nekog društva; oni ujedno razotkrivaju i antropološku strukturu onih koji su htjeli, željeli i, u fantazmagoriji vlastite veličine, morali biti izabrani, a kolektivna volja ih je potisnula na margine javnog i osobnog značaja.
Samopoštovanje i doživljaj vlastite vrijednosti konstrukti su koji u bitnome određuju kvalitetu našeg bivstvovanja. Arhitektura naše osobnosti, kao i tragovi koje ostavljamo našim djelovanjem u društvu i povijesti, proizlaze iz tog konstrukta.
Sudjelujući u političkom životu kao metačlan političkih tijela, uvidio sam da je najpogubnija kategorija, najveća opsjena koju neka politička opcija može pustiti u javnost i uvjeriti je da je ta kategorija uozbiljena upravo u toj političkoj opciji opsjena i kategorija političkog prijateljstva.
Istina svakog čovjeka sadržana je u jeziku, a neistina u neartikuliranome kriku. Artikulirana ljudskost je ona koja se može jezikom izreći i potvrditi se u relacijama.
Suvremena Republika Hrvatska po mnogo čemu nije suvremena i nalazi se na prvom evolucijskom uzvišenju s kojega je moguće naslućivati čovjeka koji se tek ima ostvariti, ali i sjećanjem pripadati netom napuštenoj animalnosti.
Hrvatsko društvo je podijeljeno društvo. Podjela o kojoj nitko do sada nije govorio na najbolji mogući način oslikava našu zbilju posljednjih godina i desetljeća, a sva je prilika da će tako biti i u nadolazećim godinama i desetljećima.
Martha C. Nussbaum promišljala je odnos demokracije i humanistike te je došla do zaključka kako kriza humanistike dovodi do krize demokracije.