novinarstvo s potpisom
Individualizam nije ništa drugo nego spoznaja da se naše ”ja” u potpunosti razotkriva u samoći. Iako sebe nije moguće spoznati bez drugih bića, mi ne možemo postojati bez povratka u vlastitu samoću u kojoj se prisjećamo sebe dok smo djelovali s drugima.
Predsjedničin govor u Kninu izazvao je mnoge reakcije, ali potpuno pogrešne. Svi su se, tražeći raciomorfno objašnjenje za retoričko-epistemološku nesuvislost, pitali što se Kolindi Grabar-Kitarović dogodilo.
U primitivnom pred-društvu vlada načelo svi protiv svih, a u suvremenim društvima nesvjesnim vlastite primitivnosti vlada načelo svi protiv jednoga.
Mnogi su pokušavali na različite načine odrediti ono što je čovjeku najvlastitije, ono što ga razlikuje od svakog drugog oblika života, pa su dolazili do toga da je čovjek biće koje proizvodi, stvara tradiciju, smije se, nadilazi prirodni svijet kreirajući povijesni svijet, itd. No, ono što se ne spominje često, a bitna je karakteristika ljudskog […]
Država i religijske zajednice imaju moć provođenja legitimnog nasilja. Budući da zakoni čovjeka obvezuju izvana, a moralne i religijske norme iznutra, sasvim je razložno da država, provodeći legitimno nasilje putem zakona (to nasilje je zato i legalno) i institucija, ne zahvaća čovjeka kao čovjeka, ne želi urediti njegovu individualnu povijest, nego se usredotočuje na čovjeka […]
Izborni ciklusi ne razotkrivaju samo kolektivnu volju nekog biračkog tijela, razinu javne svijesti i smjera razvoja nekog društva; oni ujedno razotkrivaju i antropološku strukturu onih koji su htjeli, željeli i, u fantazmagoriji vlastite veličine, morali biti izabrani, a kolektivna volja ih je potisnula na margine javnog i osobnog značaja.
Samopoštovanje i doživljaj vlastite vrijednosti konstrukti su koji u bitnome određuju kvalitetu našeg bivstvovanja. Arhitektura naše osobnosti, kao i tragovi koje ostavljamo našim djelovanjem u društvu i povijesti, proizlaze iz tog konstrukta.
Sudjelujući u političkom životu kao metačlan političkih tijela, uvidio sam da je najpogubnija kategorija, najveća opsjena koju neka politička opcija može pustiti u javnost i uvjeriti je da je ta kategorija uozbiljena upravo u toj političkoj opciji opsjena i kategorija političkog prijateljstva.
Istina svakog čovjeka sadržana je u jeziku, a neistina u neartikuliranome kriku. Artikulirana ljudskost je ona koja se može jezikom izreći i potvrditi se u relacijama.
Suvremena Republika Hrvatska po mnogo čemu nije suvremena i nalazi se na prvom evolucijskom uzvišenju s kojega je moguće naslućivati čovjeka koji se tek ima ostvariti, ali i sjećanjem pripadati netom napuštenoj animalnosti.
Hrvatsko društvo je podijeljeno društvo. Podjela o kojoj nitko do sada nije govorio na najbolji mogući način oslikava našu zbilju posljednjih godina i desetljeća, a sva je prilika da će tako biti i u nadolazećim godinama i desetljećima.
Martha C. Nussbaum promišljala je odnos demokracije i humanistike te je došla do zaključka kako kriza humanistike dovodi do krize demokracije.
Politika je djelatnost uređivanje unutar svjetskih javnih interesa i poslova, a obuhvaća sve one postupke koje poduzimaju pojedinci, institucije i organizacije.
Temeljna spoznajna osnova svih mislećih ljudi zasigurno je izvjesnost neuspjeha. K. Jaspers je upravo u neuspjehu, neutemeljenosti, nedostatnosti i rastrganosti ljudske egzistencije vidio šifru koja transcendenciju čini nazočnom.
Hrvatska sadašnjost odvija se u bolnom rascjepu između građanskog društva i plemenske svijesti. Takva sadašnjost nije mjerljiva kategorijom vremena, ona se izražava u kultnim radnjama štovanja poraza. Sve što se može dogoditi u rascjepu, nije događaj, nego poraz događajnosti.