novinarstvo s potpisom
Sećate li se onog Poverenstva za odlučivanje o sukobu interesa? To je ono nezavisno antikorupcijsko telo koje i dalje postoji, a koje smo ustanovili kako bismo se približili vrednostima Evropske unije, u koju smo ušli da popunimo nečiju rupu, a ne jer to i zaslužujemo, te koje smo svojim načinom političkog ophođenja doveli do prilične malaksalosti i nebitnosti.
Za one nešto vizuelnije tipove među našim napaćenim narodom Poverenstvo je iznedrilo, posebno preko funkcije svojih predsednica, dve persone koje su tada bile sinonim za ovo antikorupcijsko i etičko telo, sada samo svedeno na upravno telo, u obliku naknadne političarke Dalije Orešković i medijima uvek šarmantne Nataše Novaković.
Obe bivše predsednice Poverenstva svojim su delovanjem činile aktivnosti koje su išle od nemila do nedraga, ali sa ipak, kada se podvuče crta, nekakvim smislom i merom.
Zašto je ovo sada (ne)bitno pokazuje se u ovom trenutnom sazivu Poverenstva gde su članovi, ukupno je četiri pravnica i jedan pravnik u antikorupcijskom telu, prilično disharmonični prema instituciji u kojoj rade jer neki od njih sebi dozvoljavaju ono šta u privatnim kompanijama ne bi prošlo ništa manje od momentalnog otkaza.
Tako smo imali priliku da čitamo jednu priličnu bizarnu i nesvakidašnju situaciju koja jasno reflektuje društvenu i političku situaciju u demografski napuštenoj Domovini, koja ništa bolje ne stoji ni u pogledu socijalne pravde i društvene jednakosti.
Zapravo je posredi jedan sveopšti haos u kojem pojedinci gledaju da pronađu svoju priliku i nišu da dodatno, namerno ili iz neznanja nije jasno i ne zna se šta je gore, otmu poverenje građana prema svim tim i takvim nezavisnim institucijama (čitaj Poverenstvu).
Igor Lukač, jedan od ukupno petero članova ovog Poverenstva, osim što je ”blaženi među ženama” ističe se i po tome da se pojavio u medijskim naslovima i to ne zbog svojih antikorupcijskih zasluga već zbog nerazumevanja njegovih obaveza kao obveznika prema svojoj Domovini, instituciji koju predstavlja – Poverenstvu, ali i prema nekakvoj odgovornosti koju ima prema građanima koji ga kroz svoj porez plaćaju.
Kako su preneli mediji gospodin Lukač želeo je da svedoči na Visokom upravnom sudu protiv odluke matičnog Poverenstva u predmetu državne tajnice Ministarstva pravosuđa i uprave, koja je koristila veću kvadraturu stana u odnosu na onu na koju je imala pravo.
Sa jedinim glasom protiv, i to od gospodina Lukača, Poverenstvo je većinom utvrdilo kršenje Zakona o sprečavanju sukoba interesa te se na njihovu odluku državna tajnica žalila Visokom upravnom sudu.
Za one koji ne znaju, a većina nema pojma čime se oni tamo bave i zašto ih plaćamo, Poverenstvo za odlučivanje o sukobu interesa radi kao kolektivno upravno telo, preglasavaju se u svojim odlukama, te svaki obveznik (nekada smo ih imenovali sa dužnosnik) ima pravo da se žali na njihovu odluku Visokom upravnom sudu.
To je učinila i državna tajnica žalivši se Visokom upravnom sudu koji je na kraju i potvrdio odluku Poverenstva – da nije imala prava na tako veliki državni stan u Zagrebu.
I ovo ne bi bilo ništa po sebi sporno ni posebno, odluka ko odluka i idemo dalje, da član Poverenstva gospodin Lukač nije želeo, izgleda krišom i tajeći, da bude zainteresovana strana u postupku pred Visokim upravnim sudom i to na strani državne tajnice, a protiv matičnog Poverenstva gde prima platu i čije interese treba da predstavlja!
Prema Zakonu o upravnim sporovima, čiji sadržaj gospodin Lukač izgleda ne tumači ispravno ili ne zna šta tamo piše – ponovo se ne zna šta je gore, zainteresovana osoba je svaka osoba kojoj bi, između ostalog, poništavanje, izmena ili donošenje pojedinačne odluke, povredilo njezino pravo ili pravni interes.
Visoki upravni sud je u svom rešenju odbacio zahtev gospodina Lukača sa obrazloženjem da se donesenom odlukom Poverenstva ne dira njegovo pravo ili pravni interes, odnosno da nema ama baš nikakvog pravnog osnova da se uključi u postupak.
Kada se ovo sagleda, a ne trebate da budete stručnjak za ono Upravno pravo, ”od kolevke pa do groba”, da biste razumeli da je ovakvo postupanje gospodina Lukača, njegova volja da na sudu svedoči protiv matičnog Poverenstva, nešto šta je u najmanju ruku nepristojno, a u pogledu interne disciplinske odgovornosti i kažnjivo.
U privatnom sektoru bi ovo značilo momentalni otkaz, jer je prekršen etički kodeks koji većina firmi koje drže do integriteta imaju, odnosno u državnim institucijama se to imenuje sa razrešenjem.
Po dostupnim informacijama Poverenstvo za odlučivanje o sukobu interesa do danas je primilo dve prijave protiv gospodina Lukača te se očekuje pokretanje postupka da li je povredio Zakon o sprečavanju sukoba interesa (ZSSI).
Ono šta ovde jeste slučaj, ako nije to će samo Poverenstvo da prihvati ili odbije, jeste kršenje člana 6., koji govori o načelima delovanja, te člana 7. Zakona o sprečavanju sukoba interesa koji govori o zabranjenom delovanju obveznika (dužnosnika).
Kako sam gospodin Lukač ne može da odlučuje u postupku, da li je povredio Zakon o sprečavanju sukoba interesa ili ne, ostale članice će svojim (ne)razumevanjem konkretnog predmeta Ana Poljak, Nike Nodilo Lakoš, Ines Pavlačić i predsednica Poverenstva Aleksandra Jozić-Ileković pokazati kako gledaju na imidž samog nezavisnog tela u kojem rade i kako tumače pojmove kao što su poštenje, savest, nepristrasnost, verodostojnost, dostojanstvo, čast i poverenje.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.